PETROVARADIN (TU) – Na poziv vlč. Berislava Petrovića, povjerenika za trajnu izgradnju svećenika Srijemske biskupije, a u organizaciji Biskupskog ordinarijata Srijemske biskupije, 2. lipnja u Petrovaradinu organizirana je duhovna obnova za svećenike Srijemske biskupije. Bilo je to prvo njihovo okupljanje nakon pandemije koronavirusa. Predvoditelj je bio fra Karlo Harmat, OFM, iz Novog Sada.
U svojim razmatranjima fra Karlo je pozivao na razmišljanje o svećeništvu i svećeničkom životu koje bi se trebalo odvijati u znaku životnog poziva i gesla „Služenje u ljubavi“. Za svećenika i njegov istinski poziv veoma je važno iskreno i ispravno shvaćanje ova dva pojma – služenje i ljubav. “Ova dva pojma koriste se često pa nam mogu biti pomalo dosadni. Ali, to u isto vrijeme znači da ih nismo ispravno shvatili, te da su nam doprli tek do intelekta, a ne do srca – prihvatili smo ih tek glavom, ali ne i srcem. A upravo ih je potrebno prihvatiti srcem, jer prema Svetom pismu, srce je čovjekov centar“, rekao je fra Karlo.
Tumačeći riječi iz Ivanova evanđelja, te Kristovog trostrukog pitanja Petru, istaknuto je kako je tek iskrena ljubav temelj svećeničkog poslanja. „Ako ne ljubiš Krista, trebaš se zapitati što tražiš u ovom zvanju? Treba pasti ovce, pasti stado, ali s ljubavlju. Ako ne radiš s ljubavlju, onda i ne služiš, nego strižeš ovce, što ni u kom slučaju nije svećenikov zadatak. Svećenik je, kao pastir, na čelu stada, zajednice koja mu je povjerena. To znači da služi vlašću koja mu je dana. Svećenik treba ljubiti Krista ljubavlju punom entuzijazma, kao čovjek koji se s oduševljenjem posvetio nekome ili nečemu, a u ovom slučaju Kristu i stadu. Svoje zvanje i službu treba trajno hraniti molitvom, slušanjem Riječi, euharistijom, sakramentima“, poruke su koje je istaknuo na kraju prvog razmatranja fra Karlo.
Drugi dio razmatranja predvoditelj je posvetio svećeničkom djelovanju. Istaknuo je kako to djelovanje ima i nadnaravni aspekt jer sudjeluje na Kristovom svećeništvu. „Prikazivanjem žrtve mi služimo dobrobiti nama povjerenih. U službi bi trebali imati Kristove osjećaje jer djelujemo ‘In persona Christi capitis Ecclesiae’. Nadalje bi trebali imati isto mišljenje i isti mentalitet kao Isus Krist, a misliti kao On često znači prihvatiti križ, poniziti samoga sebe ‘do smrti na križu’. Djelovanje svećenika ima i dimenziju zajedništva, što bi nas trebalo podsjetiti da svećenik dijeli ljudima i s ljudima ono što Krist nosi u svom srcu. O tome lijepo govori sv. Ivan Maria Vianney kada kaže da je ‘svećeništvo ljubav Isusova srca’. Stoga bi svećenik trebao biti uzor posvećenosti Bogu, sve vrednujući u Njegovom svjetlu i na sve gledajući Njegovim očima“, poručio je fra Karlo okupljenom kleru Srijemske biskupije.
Nakon izlaganja uslijedilo je kratko iznošenje iskustava. Duhovna obnova je zaključena Anđeoskim pozdravljenjem i bratskim stolom. Ivica Zrno