Pod geslom Hvala Ti, Gospodine, što si me učio da Ti služim kako zaslužuješ i da Ti dajem ne brojeći, svoj zlatomisnički jubilej proslavio je u nedjelju 14. veljače u svojoj rodnoj župi Pohođenja Blažene Djevice Marije u Šumeću kod Slavonskog Broda Ivan Varoščić, župnik župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Županji.
U prepunoj crkvi, uz zlatomisnika, suslavili su: generalni vikar mons. Ivan Ćurić, Josip i Đuro Blumenšajn – braća blizanci koje je zlatomisnik doveo do oltara, domaći župnik Stjepan Sokolović, Anto Pavlović – prijašnji župnik te župe i Nikola Stupjak, grkokatolički svećenik u Šumeću. Pozdravu riječ zlatomisniku uputio je na početku mise župnik Sokolović, a uime župe Zdravko Natašen.
U pozdravnom govoru zlatomisnik se prisjetio zgoda iz svojih dječačkih dana i poslijeratnih događanja kada biti vjernik nije baš bilo lako. Zahvalio je svima koji su ga pratili i podržavali na njegovom životnom i svećeničkom putu, svojim roditeljima, rodbini, prijateljima, svećenicima i biskupima koji su imali udjela u njegovu životu.
Propovijedajući, Josip Blumenštajn naglasio je kako je slavljenik Varošćić čovjek u kojem se prepoznaje geslo sv. Benedikta – Ora et labora – Moli i radi. Posvijestio je da je svećeništvo veliko otajstvo te ocrtavajući život i djelo slavljenika, koji mu je bio duhovni otac, istaknu kako je teško nabrojati sve ono dobro koje je činio. Naglasio je da je bio neumorni kateheta, veliki i vrijedni poslužitelj Božjih otajstava, s velikim je žarom propovijedao nastojeći poruku Evanđelja učiniti razumljivom svima, i velikima i malima, i učenima i jednostavnim ljudima te je bio veliki graditelj.
Župnik Varoščić rođen je u Šumeću 24. siječnja 1941. godine kao deseto od dvanaestero djece svojih sada pokojnih roditelja, Josipa, koji je u crkvi bio zvonar i Ane, koji su bili uzorni roditelji i pobožni vjernici. U svoj je župi kao mali započeo ministrirati, a tada biti ministrant nije bilo lako jer su misu morali znati na latinskom. No, župnik je ministrante okupljao oko sebe te su se oni u njegovom župnom dvoru osjećali kao u svome. Bio je to i jedan od razloga da se već s 15 godina odlučio za svećenički poziv. Godine 1955. odlazi u Sjemenište u Zagrebz, a nakon dvije godine formacije dolazi u Đakovo. Za subđakona tadašnje Đakovačke biskupije zaređen je 19. prosinca 1965., a za đakona 2. siječnja 1966. Za svećenika ga je zaredio 16. siječnja 1966. biskup Stjepan Báuerlein. Mladu misu slavio je 23. siječnja iste godine u svojoj rodnoj župi u Šumeću. Njegovo mladomisničko geslo bilo je Gospodine, nauči me da ti služim kako zaslužuješ i da ti dajem ne brojeći, što je u svojih 50 godina svećeništva i opravdao.
Prepoznavši već tada njegove sposobnosti biskup ga odmah nakon ređenja na prvu službu šalje kao župnika na župu u Jarminu, što je tada bila rijetkost, jer su svi prvo služili kao kapelani. Upozorio ga je da ide u ruševnu kuću, u kojoj nije bilo osnovnih uvjeta za život, no, župljani su ga lijepo prihvatili, brinuli se za njega i pomagali te su zajedno u kratkom vremenu sagradili župni dom. Pokazao se već tada kao veliki graditelj ne samo materijalne crkve nego još više one žive Crkve, što se kroz osamnaestogodišnju župničku službu u Jarmini dalo prepoznati, pa je njegov odlazak iz župe 1984. za sve bio težak i bolan.
Nakon Jarmine dolazi u Županju za župnika župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja, u kojoj je 32. godinu na službi. Znakovito je da nijednog dana nije imao kapelana, a postigao je doista mnogo, što on pripisuje jako dobroj suradnji sa svojim suradnicama i vjernicima u župi. Dolaskom u Županju uz pomoć župljana uređuje crkveno dvorište i obnavlja crkvu izvana i iznutra. Svjestan da vjernici moraju imati adekvatan prostor za okupljanja gradi veliki pastoralni centar u kojem je posebno uređena dvorana u kojoj je dosada održano preko stotinu koncerata i raznih kulturnih događanja. Na tome im mogu pozavidjeti mnogi i veći gradovi. Kako mu je u životu primjer bl. Alojzije Stepinac, Pastoralni centar, koji su sagradili u samo godinu dana, posvetio je njemu, a blagoslovio ga je 2007. kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup. U dvorištu je sagradio Crkvu na otvorenom i posvetio je kardinalu Franji Kuhariću. U njemu je 2013. postavio veliki kip sv. pape Ivana Pavla II., kojega je blagoslovio nadbiskup Nikola Eterović. U znak zahvale tim velikim svećenicima našega vremena sa svojim je župljanima sa sedamnaest autobusa hodočastio u Mariju Bistrici, a kasnije i u Rim na papin grob.
Osim što je veliki graditelj materijalne crkve, župnik Varoščić još je veći graditelj žive Crkve što je prepoznatljivo ponajviše po tome što je crkva gotovo svakoga dana puna vjernika, a nedjeljom ih na misi bude oko dvije tisuće. Mnogi su uključeni u zajednice koje djeluju u župi, a ima ih petnaest. Na srcu mu je posebno kateheze koju on, zajedno s vjeroučiteljima vodi, a u koju se rado uključuju mnogobrojna djeca, mladi, odrasli vjernici, a i razne skupine. Posebno je bio prepoznatljiv njegov pastoralni rad u pripravi biskupijske Sinode kada je njegova župa ostvarila najveći broj susreta, što je na slavlju istaknuo i generalni vikar Ćurić te dodao kako je slavljenik Varošćić uvijek bio zauzet i radin svećenik, trudeći se mladenačkim žarom prenositi vjeru mladima i svoju službu vršiti u konkretnim trenucima gledajući uvijek na dinamiku života Crkve. U svojoj originalnosti protkanoj božanskim i ljudskim, neumornosti i brizi za povjerene mu stado koje je na poseban način volio, svojom pastirskom službom župu je učinio prepoznatljivom u cijeloj Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji.
Iako dosta narušenog zdravlja svoju službu neumorno obavlja, a u tome su mu, kako ističe, velika podrška njegovih pedesetak najbližih suradnika No, ono na što je župnik Varoščić posebno ponosan i što je u svom zahvalnog govoru na kraju slavlja naglasio – osmorica su svećenika koje je odgojio i doveo do oltara, a svi su bili njegovi ministranti. To su iz Jarmine Josip Štogar i Božidar Lusavec, a iz Županje: Zoran Aladić, Đuro i Josip Blumenšajn, Josip Filipović, Tomislav Benaković i Ivan Benaković. Ponosan je i na svojih 35 ministranata, među kojima ima i studenata, a na misi su gotovo svakoga dana. Pozvao je djecu i mlade iz svoje rodne župe pa više promišljaju i odluče se za duhovni poziv.,
Znakovito je i to da je na misi slavljenik nosio misnicu, koju mu je na njegovoj mladoj misi darivao mlađi brat Stjepan. Slavlje je pjesmom uveličao župni zbor predvođen prof. Jasnom Stajić. Svečanost, kojoj je voditelj bio župnik Stupjak, nastavljena je zajedničkim objedom u Mjesnom domu. Slavlju je prethodila trodnevna duhovna priprava, koju su predvodili braća Blumenšajn. Zlatomisnik je svoj jubilej proslavio i u svojoj prvoj župu u Jarmini, 31. siječnja, a u Županji će ga proslaviti u nedjelju, 3. travnja misnim slavljem u 10.30 sati. Brankica Lukačević
