OSIJEK (TU) – Na prvu korizmenu nedjelju 14. veljače tijekom večernjeg misnog slavlja u Župi sv. Mihaela, arkanđela u osječkoj Tvrđi upriličen je obred upisa imena ili izbora ovogodišnjih katekumena – pripravnika za sakramente kršćanske inicijacije osječke regije. Misno slavlje predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, sudjelovalo je 45 katekumena, a nadbiskupu ih je predstavio dr. Zvonko Pažin, voditelj katekumenata. Na temelju svjedočanstva kumova i katehista te nakon izražavanja osobne želje, mons. Hranić pripustio je prisutne katekumene bližoj pripravi za sakramente koje će primiti u noći Vazmenog bdijenja. U koncelebraciji je bio i tajnik Nadbiskupskog ordinarijata, vlč. Pavao Mikulčić te domaći župnik Ivan Vidaković.
Razlažući evanđeoski ulomak o Isusovoj kušnji u pustinji, nadbiskup Hranić u svojoj homiliji je rekao: „Pobijediti napast podlaganja Boga sebi i vlastitim interesima i Bogu dati prvo mjesto je hod kojega mora poduzeti svaki kršćanin, svatko od nas, svaki od vas katekumena. Obratiti se, poziv koji slušamo u korizmi znači – slijediti Isusa na način da nam njegovo evanđelje bude konkretni vodič za život; pustiti da nas Bog preobrazi i prestati misliti da smo mi jedini graditelji svojeg života; priznati da smo stvorenja, da ovisimo o Bogu, o njegovoj ljubavi, i da ga samo odustajući od sebe i od svojih uvjeta pred Bogom, gubeći sebe, možemo svoj život naći u njemu. To zahtijeva da vlastite odluke donosimo u svjetlu Božje riječi. Danas više nije moguće biti kršćanima kao jednostavnom posljedicom činjenice da živimo u društvu koje ima kršćanske korijene: i onaj koji se rađa u kršćanskoj obitelji i odgajan je u vjerskom duhu mora svakoga dana obnavljati odluku da bude kršćanin, to jest dati Bogu prvo mjesto pred napastima pred koje ga svakog dana stavlja sekularizirana kultura, pred kritičkim sudom mnogih suvremenika.”
Nadbiskup je potom pojasnio da su kušnje pred koje današnje društvo stavlja kršćanina mnoge i tiču se osobnog i društvenog života te je nastavio: “Nije lako biti vjeran kršćanskom braku, biti milosrdan u svakodnevnom životu, ostaviti prostor molitvi i nutarnjoj šutnji; nije lako javno se suprotstaviti opredjeljenjima koja mnogi smatraju očitima, kao što su pobačaj u slučaju neželjene trudnoće, selekcija zametaka da bi se spriječile nasljedne bolesti. Napasnik nije toliko neotesan da nam izravno predloži klanjanje đavlu. On nam samo predlaže da se odlučimo za ono što je razumno, za prednost planirana i organizirana svijeta u kojemu Bog može imati svoje mjesto kao privatna stvar, ali ne smije imati utjecaja na naše bitne odluke. Napast da se vlastitu vjeru ostavi po strani uvijek je prisutna i obraćenje postaje odgovor Bogu koji se mora više puta potvrditi u životu.” Liturgijsko pjevanje animirali su članovi Mješovitog župnog zbora i Župnog zbora mladih uz orguljsku pratnju s. Nikoline Nikolić i dirigiranje prof. Teodora Sucala Matei. M. Kuveždanin
