OSIJEK (TU) – Blagdan Gospe Lurdske i Svjetski dan bolesnika 11. veljače u Osijeku je svečano proslavljen u kapucinskoj crkvi sv. Jakova, gdje je tradicionalno podnevno euharistijsko slavlje predvodio mons. Marin Srakić, đakovačko-osječki nadbiskup u miru, uz koncelebraciju brojnih redovnika, svećenika i gvardijana kapucinskoga samostana fra Ante Pervana.
Pozdravljajući mnoštvo sabranih, mons. Srakić je podsjetio kako se svetomarijansko otajstvo proslavlja 11. veljače te stoga “danas u molitvi spominjemo bolesne, preporučujemo sve koji vode brigu o bolesnima i sebe”, a u homiliji istaknuo: “Svima nam je dobro poznata povijest Lurda. Osamnaest puta se Gospa ukazala Bernardici Soubirous, od 11. veljače do 16. srpnja 1858. Dogodilo se to četiri godine nakon što je Papa Pijo IX. proglasio dogmu o Bezgrešnom Začeću Blažene Djevice Marije. Papa Pijo X. ustanovio je 1907. godine blagdan Lurdske Gospe. Već dvadeset i četvrti puta – na poziv Svetog Oca – na današnji dan Crkva obilježava Svjetski dan bolesnika. Slaveći Mariju koja se ukazala maloj Bernardici i koja je u Lurdu na poseban način pokazala da je “Zdravlje bolesnih”, i „Majka milosrđa“, mislimo na one koji su zahvaćani bolestima i onih koji vode brigu o njima… Evanđelja nam opisuju razne događaje u kojima se Isus u neposrednom dodiru s bolesnicima s ljubavlju sagibao nad njihovom nemoći i ozdravljao ih. U nekim slučajevima doslovno bi se moglo reći da je bio opsjednut, gotovo prignječen gomilom ljudske bijede. Isusova Majka ima iste osjećaje pijeteta, suosjećanja i milosrđa. Povijest brojnih Marijanskih svetišta tijesno je isprepletena s povijestima bezbrojnih osoba koje muče zla i koje u nekim slučajevima mogu izgledati nepodnošljivim. Što zapravo tražimo kod Marije, kad je zazivamo “Zdravlje bolesnih” i „Majko milosrđa“? Ne tražimo toliko čudo, koliko sigurnost da nismo napušteni, da možemo računati na njezinu prisutnost, osjetiti blizinu jedne ruke koja je ispružena iz visina. Nije najteže biti bolestan, nego biti sam. Povrh toga tražimo, možda čak i nesvjesno, da otkrijemo kako bolest, koliko god teška, nije nešto apsurdno, besmisleno, nego ima pozitivni smisao i pozitivan završetak. To ne otkrivamo uvjerljivim riječima, nego prihvaćanjem otajstva. Iznad svega tražimo znak, konkretnu potvrdu da smo ljubljeni, usprkos našeg bolesnog i satrvenog, usprkos ranjenog i poniženog tijela. Jer prava, neprihvatljiva bolest sastoji se u osjećaju da nismo voljeni.”
Poruke uz Svjetski dan bolesnika
Osvrćući se na obilježavanje Svjetskoga dana bolesnika, nadbiskup Srakić je ponovio da baš danas zazivamo Gospu nazivajući ju Zdravlje bolesnih, Majka milosrđa, dok u duhu hodočastimo u bolnice i lječilišta, na mjesta u kojima osobe sudjeluju u Kristovom uskrsnom otajstvu, napominjući: “Danas molimo da na primjeru Krista, liječnika duša i tijela, stručnjaci medicine i skrbi nauče biti za braću istinski “dobri Samaritanci”. Upravljamo molitve Gospodinu da oni koji se posvećuju istraživanju neprekidno rade na iznalaženju primjerenih sredstava za promicanje cjelovitog zdravlja ljudskog bića i suzbijanje posljedica bolesti. Molimo Gospodina da oni koji se izravno posvećuju skrbi za bolesne budu sve pozorniji na potrebe bolesnika, ujedinjujući u vršenju svoga zvanja stručnost i čovještvo… Zamolimo milosrdnog Isusa, po zagovoru Marije, da svima nama udijeli istu raspoloživost za služenje onima u potrebi i našoj bolesnoj braći i sestrama. Katkad to služenje može biti naporno i teško, ali sigurni smo da će Gospodin sigurno pretvoriti naše ljudske napore u nešto božansko. Mi, također, možemo biti ruke, srca koja pomažu Bogu činiti svoja, često skrivena, čuda. I mi, bili zdravi ili bolesni, možemo prinijeti naš trud i patnje poput vode kojom su napunjene posude na svadbi u Kani i pretvorene u najfinije vino. Diskretnim pomaganjem onima koji trpe, kao i bolesnima, mi uzimamo naš svagdanji križ na naša ramena i slijedimo Učitelja. Iako će iskustvo patnje uvijek ostati misterij, Isus nam pomaže otkriti njegovo značenje… Neka sve koji su u službi bolesnima i onima koji trpe nadahnjuje Marija, Majka milosrđa. Povjerimo Djevičinu zagovoru tjeskobe i nevolje, kao i radosti i utjehe, i uputimo joj svoju molitvu, da svrne na nas svoje milosrdne oči, osobito u trenucima boli, i da nas učini dostojnima kontemplirati danas i zauvijek Lice milosrđa, njezina Sina Isusa.”
Svečanom euharistijskom slavlju kod osječkih kapucina prethodila je marijanska pobožnost, ispovijed vjernika, a slavlje je uvećano liturgijskim pjevanjem uz orguljsku pratnju s. Justine Lacković. Vjernici su za slavlje pripravljeni devetnicom koju je od Svijećnice do Pepelnice vodio i večernju blagdansku misu predvodio don Josip Kajić, SDB, župnik Župe sv. Martina u Belom Manastiru. On je u večernjim propovijedima razmatrao teme: praktični život vjernika, zdravlje, ozdravljenje, krjeposti (vjera, ufanje i ljubav) s pobožnošću Majci Božjoj Lurdskoj, obraćenje, navještaj, odgoj u vjeri, grešnost/bezgrešnost. Nevenka Špoljarić
