TRAMOŠNICA (TU) – U spomen 213. obljetnice smrti sluge Božjega fra Lovre Milanovića, svećenika Franjevačke provincije Bosne Srebrene, koji je 3. veljače 1807. umro mučeničkom smrću, u ponedjeljak 3. veljače u župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja u Donjoj Tramošnici u Bosanskoj Posavini slavljena je zavjetna misa, koju je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić. Suslavilo je tridesetak svećenika, među kojima domaći župnik fra Joso Oršolić, vicepostulator kauze sluge Božjega fra Marijan Karaula te definitor franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić. U prepunoj crkvi uz povratnike sudjelovali su hodočasnici iz okolnih mjesta te predstavnici društvenog i političkog života BiH, na čelu s dopredsjednikom RS Josipom Jerkovićem.
Kako je toga dana slavljen i blagdan sv. Blaža mučenika, u prigodnoj homiliji nadbiskup Hranić povezao je život sv. Blaža i sluge Božjega fra Lovre Milanovića, naglasivši kako su obojica u potpunoj slobodi podnijeli mučeničku smrt za Krista. Aktualizirajući Isusova blaženstva, ustvrdio je kako ona nadilaze naše uobičajene sebične usredotočenosti na bogatstvo, posjed, ugled i moć, da za Isusa najveća vrednota nije ovozemaljsko blagostanje, nego nutarnja sloboda od svega, da je vjera u Isusa oslobodila mučenike Katoličke Crkve od straha za vlastiti život, što se ostvarilo i u životu sluge Božjega fra Lovre Milanovića.
„Zahvaćen Isusovim programom i u vjeri sjedinjen s njime, sluga Božji fra Lovro Milanović postao je slobodan od sebe, od bračnoga života i svoje obitelji, potpuno slobodan za Isusa i njegovo kraljevstvo, te je u toj slobodi postao franjevac, misionar i navjestitelj Isusa Krista i to u Turskom carstvu u Bosni, pod turskom vlašću koja je progonila kršćane, nasilno ih islamizirala ili u nešto boljim vremenima dopuštala da žive, ali kao građani drugog reda… Osobno vjerničko sjedinjenje s Isusom Kristom, vjera u Boga i ljubav prema Crkvi davala je fra Lovri snagu za revnost i postojanost u svećeničkoj misionarskoj službi, oslobađala ga za prihvaćanje težeg i zahtjevnijeg puta kroz život. Vjera mu je bila izvor snage za podnošenje podčinjenosti turskoj vlasti i prihvaćanje svega drugorazrednog kršćanskog dostojanstva i još nižeg svećeničkog i redovničkog misionarskog položaja“, rekao je među ostalim nadbiskup.
U nastavku je pojasnio što kršćaninu daje vjera i zajedništvo s Isusom: „Vjera daje pravedniku izvor snage za uspravno stajanje pred svakim križem i trpljenjem, postojanost, dostojanstvo, nutarnji mir, mir koji dolazi od Boga i preobražava ljudsko srce iznutra, snaži identitet i istodobno ga otvara za druge, osposobljava za promicanje i izgradnju zajedništva među ljudima…“
Naglasivši kako je sluga Božji fra Lovro ispovjedio svoje uvjerenje da svaki čovjek, a posebno kršćanin, u potpunosti ostvaruje svoje poslanje onda kada – po uzoru na Isusa – samoga sebe prinese Bogu, pa i uz cijenu žrtve, nadbiskup je primijetio kako su nam takvi ljudi i danas poželjni i potrebni. Svjestan što se sve događalo na tim prostorima u nedavnoj prošlosti Domovinskoga rata, rekao je kako živimo u vremenu koje više ne traži mučeništvo u smislu prolijevanja krvi, ali u vremenu koje na različite načine ignorira prisutnost Hrvata i katolika u životu društva.
„Sluga Božji fra Lovro svjedoči nam da je put stradanja i poniženja, put slabog i krhkog čovjeka, ono što je u našim ljudskim očima poraz i neuspjeh, nasuprot našem običnom ljudskom sudu, taj put koji vi danas prolazite, u stvari najviši oblik očitovanja nutarnje slobode i snage, gdje ste sjedinjeni s Isusom Kristom, slobodni od svake želje za osvetom, slobodni od želje za uzimanjem pravde u svoje ruke, da u slobodi poštujete institucije društva,
da budete strpljivi i postojani u svome identitetu, da ne mrzite nikoga, da prihvaćate i da ste spremni činiti dobro svakome, da ostanete postojani i vjerni evanđeoskim vrednotama i načelima i prepuštate Bogu da on bude Bog, vjerujući da će pravda sigurno biti izmirena, da volite ovu grudu i na njoj živite unatoč poteškoćama na koje svakodobno prolazite. Neka vas sluga Božji u tome snaži i krijepi! Odlazite na njegov grob! Molite mu se za zagovor vjerujući da vam on pomaže u poteškoćama, da vas snaži da u trpljenjima ostajete uspravi i da idete hrabro naprijed kao što je to i on u ono tursko vrijeme, te nije sjašio s konja pred Turčinom, jer je nosio pričest bolesniku! Sluga Božji fra Loro neka vam bude ohrabrenje da ostane Kristovi učenici. Dok ga se danas sjećamo, zahvaljujemo Bogu za njegov hrabri životni primjer i svjedočanstvo i molimo da ga Bog u Crkvi proslavi i oltarom te na taj način još snažnije nam bude posvjedočeno kako se isplati biti vjerodostojan i dosljedan Kristov učenik ne pitajući za cijenu. Neka nas mučenici ohrabruju da budemo vjerni svom vlastitom kršćanskom katoličkom identitetu, da volimo svoj jezik, kulturu, običaje i da znamo živjeti i svjedočiti ono što jesmo – otvoreni za svakoga, velikodušni u darivanju svoga života Isusu Kristu kao što su to bili sveti mučenici“, zaključio je nadbiskup Hranić.
Na kraju mise vicepostulator fra Marijan predmolio je molitvu za ozdravljenje bolesnika po zagovoru sv. Lovre te molitvu za njegovo proglašenje blaženim i svetim. Vjernike je pozvao da i dalje mole na tu nakanu, kako bi fra Lovro što prije bio uzdignut na čast oltara. Slavlje su pjevanjem animirali zajedno zbor Župe sv. Ane iz Domaljevca i zbor Župe Zvornik -Srebrenica, u kojoj je fra Joso bio župnikom tri godine. Oni su na kraju mise otpjevali i himan fra Lovri pod nazivom ‘Lovorov vijenac mučenika’.
Hodočasnici su se kratko zadržali i pomolili kod fra Lovrina spomen-obilježja u crkvenom dvorištu blagoslovljenom 2011. godine. Bio je to veliki događaj za tu povratničku župu u kojoj je prije zadnjega rata živjelo 3000 vjernika, a sada ih je tek 170. Ovom slavlju prethodila je duhovna priprava koju je od petka 31. siječnja do nedjelje 2. veljače predvodio fra Ivo Pavić, župnik u Šurkovcu.
Fra Lovro Milanović je rođen u Sarajevu 22. svibnja 1777. godine. Ubijen je u svojoj 29. godini prolazeći kroz selo Turić kad je odlazio prema Dubravama svom stricu fra Frani na ispomoć u pastoralnom djelovanju. Po predaji, nosio je pričest bolesniku, a kako je žurio prolazeći pored muslimanskog vojnika Muje Arnauta, nije sišao s konja i na taj mu način, kako se u to vrijeme moralo, iskazao poštovanje, Mujo ga je ubo nožem, a potom ispalio u njegova leđa hitac iz kratke puške. Na mjestu fra Lovrine pogibije 2007. godine dovršena je spomen kapelica kao zavjetni dar obitelji Nike Grgića iz Gornjeg Liporašća. Pokopan je u obližnjem turićkom groblju. Kršćani su odmah poslije smrti smatrali fra Lovru pravim mučenikom te mu se zagovarali u molitvama. Koliko je on svijetli lik franjevačke i crkvene povijesti, svjedoče brojni vjernici svih vjeroispovijesti koji na njegov grob više od dva stoljeća dolaze spontano i redovito, a napose posljednje nedjelje u kolovozu, koja je proglašena Lovrinom mladom nedjeljom. B. Lukačević
