OSIJEK (TU) – Pretposljednji susret u Svjetskoj molitvenoj osmini za jedinstvo kršćana u Osijeku održan je 24. siječnja u Evangeličkoj crkvi. Bogoslužju koje je u zajedništvu sa predstavnicima i vjernicima kršćanskih Crkava i zajednica slavio i propovijedao Branko Berić, biskup Evangeličke crkve u Hrvatskoj i svećenik Crkvene općine Osijek, prethodio je svečani ulaz u crkvu predstavnika Katoličke Crkve, Evangeličke (luteranske) crkve i Reformirane kršćanske kalvinske crkve praćen pjesmom uz orguljsku pratnju Goar Karapetijan. Uvodeći u slavlje Božje riječi okupljene je pozdravio Samir Vrabec, prezbiter u Vijeću crkvene općine Osijek, podsjetivši kako su za molitvenu osminu materijale pripremile kršćanske Crkve na Malti i Gozu (‘Kršćani na Malti zajedno’) te „kada s naših ruku spadnu okovi, u obitelji čovječanstva izrasta novi savez ljubavi i zajedništva koji izražava jedinstvo za koje mole naše Crkve“.
U bogoslužju je Vrabec čitao ulomak iz Djela apostolskih (Dj 27,18;28,10), naviještena je Riječ Gospodnja i biskup Berić pročitao je evanđeoski ulomak (Mk 16), otpjevana je aleluja i zajednički ispovijeđeno Apostolsko vjerovanje te je Berić propovijedao potaknut sadržajem čitanja i Pavlovljevim postupanjem kao „kriznim menadžerom“ na brodu koji spas vidi u zajedništvu, ohrabruje i ne odustaje od nade u spas s povjerenjem u Božju promisao i kroz tu snagu obnavlja sebe i ljude na brodu.
„Maltežani su navikli pomagati (to je slučaj u Pavlovo vrijeme, a danas ne), pružaju hitnu pomoć… Krize mijenjaju ljude, ako su preživjeli, spašeni(k) može postati i spasitelj… Nadam se, draga zajednico, da krizama svog života možete pristupiti s povjerenjem i pouzdanjem u Boga, kao što je to činio Pavao. Pokušajte se nositi s drugim krizama, potražite pomoć i pomozite sebi. Budite gostoljubivi i uživajte u gostoprimstvu, uključujući i ono Božje upravo na večeri Gospodnjoj! To daje snagu i hrabrost za opstanak u teškim vremenima… Tjedan molitve govori o kršćanskom jedinstvu. To nije sam cilj, ali je posebno otvoren onima kojima je to potrebno, kojima je pomoć potrebna i strancima. Naše kršćansko jedinstvo otkriva se, ne samo u uzajamnom davanju gostoprimstva već, u i ljubeći susrete s onima koji ne dijele naš jezik, kulturu i vjerovanje. Oslobađajuća milost Božja daje nam novi život i slobodu da postanemo cjeloviti ljudi. Ova je poruka vrlo relevantna, aktualna i prenosimo ju i molim da ovaj dar i mandat uvijek oslikava horizont kojim Crkva ide. Dobili smo vrijedne spoznaje iz našeg ekumenskog dijaloga s Katoličkom Crkvom i naučili smo preurediti razlike i razlike. U dokumentu o dijalogu ‘Od sukoba do zajednice’ razvijeno je pet ekumenskih imperativa koji nude vrijedne poticaje gdje god se traži suradnja. Uvjeren sam, postoji mnogo više što nas ujedinjuje nego što nas razdvaja. Luterani žele pojačati svoju opredijeljenost u nastojanju za potpunim, vidljivim jedinstvom cijelog kršćanstva“, kazao je Berić te ukazao na „najvažniji teološki rezultat luteransko-katoličkog dijaloga do danas, dokument ‘Zajednička deklaracija o doktrini opravdanja’ iz 1999., kao konkretnu smjernicu lokalnih ekumenskih stvarnosti i globalnih procesa“.
Pozivajući na molitvu za dar vidljivog jedinstva Berić zaključio propovijed te je održana ekumenska molitva uz sudjelovanje kalvina, katolika (kapucin fra Anto Pervan, vlč. Alojz Kovaček) i laika, predstavnika Crkava i zajednica. Naposljetku čulo se obraćanje predstavnika Reformirane kršćanske kalvinske crkve i Katoličke Crkve, pastora Darka Turšića i konkatedralnog župnog vikara vlč. Roberta Almašija.
„Kroz petnaestogodišnje iskustvo tajnika Ekumenskog povjerenstva osječke regije slušao sam kako je razlog za nesudjelovanje u molitvenom ekumenskom zajedništvu nedostak vremena. Tu gdje kršćanin koji nema vremena za molitvu s bratom/sestrom ne možemo razgovarati o Kristovoj ljubavi koju živimo i dijelimo. Pavao ide u Rim gdje ga neće dočekati stol gostoljubivosti nego doživljava brodolom, ali ne kuka već tješi, liječi bolesne, lomi kruh, a istovremeno, doista, je imao puno briga, ali nije se predao jer je Krista služio i do posljednjeg trenutka za druge je molio, ne za sebe. Ovaj primjer je za nas jer jača hrabrost moliti za druge, za one koji ‘nemaju vremena’ doći moliti barem u osmini. Nisu nama problem migranti već smo mi, kršćani problem sami sebi, dok upiremo prstom jedini u druge, a valja pružiti ruku Kristova mira. Molitvena osmina neka nas pouči kako možemo biti jači i snažniji u vjeri i molitvi“, kazao je Turšić.
„Kroz ove dane molitvene osmine, mi kršćani želimo progovoriti našim zajedničkim prepoznatljivim jezikom – molitvom, napose u ovomu vremenu u kojemu se suočavamo s tragedijom podijeljenosti. Tragamo za mogućim putovima jedinstva. Važnost jedinstva, unatoč podijeljenosti/udaljenosti vidi se u priči Indijanca koji je svakoga dana pri zalasku sunca plesao ritualni ples. Koji su ga vidjeli, nakon nekog vremena, upitali su ga što znači da svaki dan u isto vrijeme obavlja svoj ritual? Indijanac je odgovorio kako se sa svojom suprugom dogovorio da će, gdje god bili, u određeno vrijeme oboje zaplesati i tako biti zajedno makar na kratko i bez obzira na udaljenost. Bit obitelji je da članovi budu zajedno i zajedno idu putem, iako su nekad fizički udaljeni. Poslanje Kristove Crkve je da članovi zajedno hode na putu spasenja. Hodeći tim putem važno je učvršćivati svijest pripadnosti jednoj Crkvi, unatoč tolikim razlikama. Hod tim putem je težak, ali bogat milošću; ima prepreka, ali i vjere i zajedništva. Taj put uvijek vodi Kristu i drugima“, promišljao je Almaši zaključujući obraćanje molitvom koju Katolička Crkva moli na Veliki petak u obredu Muke Gospodnje. Bogoslužje je završeno Berićevom zahvalom za „konkretan put jedinstva koji Bog usmjerava“, zajedničkim Očenašem i blagoslovom. Zajedništvo okupljenih nastavljeno je uz trpezu u župnom dvoru. Nevenka Špoljarić
