OSIJEK (TU) – Bogoslužjem (bogosluženjem po pravoslavnoj istočnoj tradiciji Crkve) u hramu Uspenja Presvete Bogorodice Srpske pravoslavne Crkve u Osijeku 23. siječnja je nastavljeno ekumensko zajedništvo u Svjetskoj molitvenoj osmini za jedinstvo kršćana kojemu je, uz predstavnike kršćanskih Crkava i zajednica, pribivalo mnoštvo vjernika.
Večernju službu služio je jerej Siniša Mićanović, paroh borovonaseljski, dok su u pjevalištu pjevanjem psalma službu uveličali protojerej Aleksandar Đuranović, arhijerejski namjesnik i paroh osječki, jerej Goran Todorović, paroh bjelobrdski te Hor (Zbor) Prepodobne Majke Angeline. Molitveno je sabiranje, uoči početka večernje službe, u ime domaćina Crkvene općine i parohije Osijek otvorila laikinja Nataša Vukadinović kazavši kako se u duhu gesla SMO „Iskazivahu nam nesvakidašnje čovjekoljublje“ (Dj 28,2) i ove godine vjerni sabiru u domu Gospodnjem, mjestu molitve, zajedništva i mira u krilu Istočne Crkve u Osijeku.
Služba se sastojala od pjevanja psalma, molitve iz časoslova minej (u čast sveca prepodobnoga Teodosija), a kad je počelo pjevanje pjesme „Gospode tebe prizivamo“ jerej Mićanović je počeo kađenje: oltara, solea (povišeni prostor hrama), ikonostasa Presvete Bogorodice i Kristovog, tronove episkopski (biskupski) i Bogorodičin, čitavog hrama (crkve) i naroda. Služba je završena pjevanjem, zajednički je izmoljen Oče naš koji je poveo protojerej Đuranović te potom dobrodošlicom pozdravio predstavnike kršćanskih Crkava i zajednica s kojima su pravoslavni molili tijekom osmine.
Posebnost u domaćinovu obraćanju, uz duhovni poticaj kroz promišljanje o Bogu koji se pojavljuje u svijetu i objavljuje u svojoj ljubavi raznoliko i kroz ljude, bilo je pismo čiji je sadržaj Đuranović otkrio pojasnivši kako je ekumenska prigoda govoriti o ljubavi prema drugome u zajedništvu Kristovom i kroz „nesvakidašnji, potresni tekst ostavljen parohu s nešto novca u kuverti“ koji je zatekao tijekom svog namjesničkog pregleda u eparhiji u jednom arhijerejskom osječkom namjesništvu, te je pročitao pismo: ‘Prošlo je već dosta godina od Domovinskog rata i pomalo se već strahote zaboravljaju, a upravo tako i treba biti jer uz obostrani oprost i pozitivan pogled prema budućnosti treba izgraditi bolje i sretnije sutra za sve. Ipak, kada savjest odradi svoje, s savjest je ništa drugo nego prirodni poticaj koji nam je Bog usadio da bismo se preispitivali i djelovali po njegovim zakonitostima, tada se ipak malo vratimo unazad kako bismo ispravili svoje pogreške. Tako me moja savjest usmjerila da se vratim unazad i razmislim da sam onih 90-tih godina, možda, pogriješio kada sam uzeo na korištenje stariji regal te ga upotrebljavao neko vrijeme, a mogao sam znati da u tim ratnim vremenima taj regal sigurno nije došao na pošten način do čovjeka koji ga je ustupio meni. Dakle, uzet je iz napuštene kuće, i sada treba ispraviti što se može i koliko se može. Ja sam Hrvat katolik, savjest me tjera da ispravljam svoje pogreške, savjest koja je od Boga i koja je sveta, neka ista ta savjest tjera svakoga Hrvata i svakoga Srbina, ma svakog čovjeka jer nacionalnost nije bitna, na preispitivanje samih sebe, i to bez prestanka, i tako ćemo stvoriti svijet kakvim ga Bog želi, a ne mi ljudi. Poštovani, Vama kao vjerskom voditelju vašega stada dajem mali novčani prilog da ga iskoristite u dobre svrhe jer znam da imate potrebitih i pregršt. Na Vama je velika odgovornost da svoje stado vodite u vjeri jer samo ona može čuvati svijet kao lijepo i dobro mjesto bez suza i straha. Želim Vam sreću u radu, Vama koji imate tako ozbiljno i sveto poslanje, najvažnije poslanje na svijetu, širite vjeru i ljubav jer da je toga bilo u dovoljnoj mjeri i ranije, tada ne bi bilo potrebe niti pisati ovo pismo. Trudimo se zajedno jer naš Spasitelj nas je naučio da volimo i praštamo! Svako Vam dobro i lijep pozdrav!’ „Bio bih sretan da je što više ljudi koji ovako razmišljaju. Gospodine, blagoslovi nas i vjernike laike koji djeluju u praksi, ne samo i najčešće na papiru i da budemo uzor u življenju u Kristu i sa Kristom“, istaknuo je Đuranović.
Predstavnik Katoličke Crkve i predsjednik Ekumenske koordinacije osječke regije Antun Japundžić, član Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog, pozdravio je naposljetku sabrane zahvalivši za zajedništvo u Kristu ukazujući na promišljanje pape Franje (u katehezi na općoj audijenciji u Vatikanu 22. siječnja) o gostoljubivosti – važnoj ekumenskoj vrlini podsjetivši na Papine riječi: „Biti braća u Kristu znači biti takvi i samo tako gostoljubivost postaje važna ekumenska vrlina koja nije jednosmjeran čin velikodušnosti, jer kada ugostimo druge kršćane, primamo ih kao dar koji nam je darovan. To je milost Duha Svetoga, to znači prigrliti ono što Gospodin čini u životima drugih.“ Japundžić je zaključio: „Svi smo vjernici pozvani razvijati ekumensku vrlinu gostoljubivosti, biti pomoć i podrška u životu i na životnim putovima. Pozvani smo gostoljubivost iskazivati jedni prema drugima, gostoljubivost koja prizlazi iz ljubavi prema Kristu i ljudima. Ovi zajednički molitveni susreti neka nas još više potaknu na još bolju suradnju, autentično življenje vjere, ljubavi prema Bogu i bližnjemu i kako nas potiču kršćani sa Malte. U takvim našim nastojanjima neka nas prati Gospodin svojim blagoslovom.“ Kršćansko je zajedništvo nastavljeno gostoprimstvom uz trpezu i druženje. Nevenka Špoljarić
