ĐAKOVO (TU) – „Betlehemsko nam Dijete ‘svojom riječju, svojim djelima i cijelom svojom osobom’ objavljuje nepresušno vrelo Božjega milosrđa. Ta istina naše vjere dolazi nam ove godine još snažnije istaknuta sadržajima i ozračjem Svete godine milosrđa koju smo – na poziv pape Franje – u našoj nadbiskupiji započeli u nedjelju 13. prosinca“, rekao je đakovačko-osječki nadbiskup metropolit mons. Đuro Hranić 18. prosinca na tradicionalnom susretu s predstavnicima medija, upućujući božićnu čestitku i pastirsku poruku naslovljenu Otac, ‘bogat milosrđem’, posla svoga Sina rođena od Djevice Marije da objavi svoju ljubav prema nama (usp. MV 1).
U svojoj čestitki nadbiskup ističe kako Božje utjelovljenje pokazuje kako je milosrđe posljednji i najviši čin kojim nam Bog dolazi ususret, ali i temeljni zakon koji prebiva u srcu svake osobe kada gleda iskrenim očima braću i sestre koje susreće na svom životnom putu. „Božićna će nam otajstva u ovoj Jubilarnoj godini milosrđa htjeti na poseban način u srca utisnuti iskustvo Božje milosrdne bliskosti, da se i sami, uvijek iznova, svakoga dana, mognemo odvažno zaputiti stazom ljubavi. Milosrđe nam se očituje kao put koji sjedinjuje Boga i čovjeka, jer otvara srce nadi da smo ljubljeni zauvijek usprkos ograničenju zbog svoje ljudske slabosti, lomnosti, krhkosti i grijeha“, rekao je nadbiskup, dodavši da je za Crkvu i vjerodostojnost našega navještaja od presudne važnosti živjeti i svjedočiti milosrđe.
Pozvani smo vraćati dostojanstvo, nadu i životni smisao
„Neka nas zahvati blagoslovljena snaga Božića. Dok se u iskrenoj pobožnosti divimo i slavimo njegova djela milosrđa prema nama, budimo pripravni dati ‘lijepo svjedočanstvo’ vršeći djela kojima i sami nasljedujemo Božje korake“, rekao je nadbiskup te pozvao: „Otvorimo svoja srca drugima, prije svega onima koji su u nevolji. A toliki su među nama potrebni sućuti i istinskog milosrđa. Dovoljno je spomenuti mnoge osiromašene obitelji među nama u Slavoniji, kojima smo pozvani koliko možemo više pružati ruku solidarnosti i pomoći, kao i svima koji su bačeni u okove novih ropstava suvremenog društva, osobito nezaposlenosti, te prisiljeni tražiti izlaz ‘u bijegu u Egipat. Ne smijemo ispustiti iz vida ni mnoge umirovljenike koji su se prignuli pod teretom životnih tegoba, ni one koji su zbog pretrpljenih nepravdi upali u okove beznađa. Svima smo pozvani navijestiti dar Božjeg milosrđa – istinu da ih Bog ljubi te im, prepoznajući u njima Betlehemsko Dijete, vraćati dostojanstvo, nadu i životni smisao.“
Istaknuvši kako smo pozvani iskazivati djela milosrđa i mnogim izbjeglicama koji u naše vrijeme poput Svete Obitelji bježe od suvremenih Heroda, i to moleći najiskrenije za mir među svim ljudima i narodima, preporučujući i one koji imaju političku vlast, da ih primjer Božjeg milosrđa potakne na snažnije zauzimanje za opće dobro, nadbiskup kazuje: „Dok klečimo pred skromnom betlehemskom štalicom, svi smo pozvani oduprijeti se napasti da podlegnemo moći novca i korupcije, koja svugdje potkopava same temelje osobnoga i društvenog života te nas, kako ističe papa Franjo, sprečava gledati u budućnost s nadom, jer svojom ohološću i pohlepom uništava slabe i gazi najsiromašnije.“
Pozivajući sve da potaknuti primjerom betlehemskih pastira otkriju istinsko bogatstvo u vršenju djela milosrđa, nadbiskup je u zajedništvu s mons. Marinom Srakićem, nadbiskupom u miru,svim vjernicima, svećenicima, redovnicima i redovnicama te svim ostalim članovima ustanova posvećenoga života zaželio blagoslovljen i radostan Božić te blagoslov i mir u 2016. godini.
Odgovori na pitanja novinara
U drugom dijelu susreta medijski djelatnici imali su priliku pitati nadbiskupa o životu i djelovanju Crkve, naročito đakovačko-osječke, kao i o aktualnim događanjima u društvu. Na novinarski upit da komentira nasilje koje je postalo općeprihvaćen pojam u našem društvu, počevši od terorizma pa do nedavnog slučaja uhićenja 66-godišnjakinje u Osijeku, nadbiskup je rekao da je zbog takvih događanja Izvanredni jubilej milosrđa koji je proglasio papa Franjo još aktualniji.
„Kao Crkva ponajprije bismo htjeli posvijestiti koja je mjera Božje ljubavi prema nama ljudima. Prihvaća nas i ljubi bezuvjetno, takve kakvi jesmo. Mogu u životu ‘zglajzati’, pogriješiti i drugi mogu od mene opravdano okrenuti glavu, ali Bog me nikada ne ostavlja. Ta nutarnja sigurnost vrlo je važna da čovjek ima snagu u svakoj životnoj situaciji ne početi vraćati istom mjerom – kako ti meni, tako ja tebi, i da ne uzima pravdu u svoje ruke, nego da ima strpljenja pokazati svoju vjeru da je Bog onaj koji je konačni sudac sviju nas“, rekao je nadbiskup, ističući kako treba djelovati preventivno, pri čemu je uvjeren da dobre plodove daju evangelizacija i hvalevrijedni programi koji se provode već od vrtićke dobi, pa preko daljnjeg obrazovanja, kao i brojni projekti udruga i pokreta usmjereni nenasilnom rješavanju sukoba i sprječavanju nasilja.
„Vidimo kako je zlo prisutno u čovjeku na različite načine, ali ne smijemo čovjeka promatrati kao da je sav grešan, prljav i da u njemu nema ništa dobro. Oko nas ima toliko dobra. Gledajmo tolike dobre i kvalitetne ljude, tolike volontere, ljude koji se zauzimaju, ne gledajmo samo zlo. Ništa ne možemo promijeniti u ovom svijetu ako proklinjemo tamu, puno više znači zapaliti onu sitnu šibicu jer, što je tama gušća, to slabo svijetlo je važnije i daje neku orijentaciju.“
Je li opravdan straha od islamizacije Europe?
Odgovarajući na pitanje je li opravdan strah od islamizacije Europe, nadbiskup je rekao: „Mislim da se ne trebamo bojati drugih ljudi. Rekao bih da se mi, kršćani, više trebamo osjetiti izazvanima u susretu s islamskim vjernicima, uvidjeti kako mi često površno i nedosljedno živimo svoju vjeru. To susrećemo na svakom koraku i to bi za nas trebao biti izazov. Ne strah od drugih, nego suočavanje s vlastitom nedosljednošću. Duboko vjerujem – što je svaki od nas više vjeran svojoj religiji, to će biti manje sukoba među nama. I ovo zlo i nasilje koje se događa i koje susrećemo u ime religije, u ime Božje, svi osuđujemo. S druge strane, točno je da se mijenja etnička i demografska struktura pojedinih zemalja i odgovorni trebaju voditi računa o mnogostrukim pitanjima koja donosi i izaziva ovo (pomalo nekontrolirano) preseljenje naroda.
Upitan da komentira postizborna događanja, nadbiskup je rekao kako ne smatra da je sve što se trenutno događa loše. „Mogli smo u posljednjih mjesec dana vidjeti kako su i političari manje bahati i ipak moraju više razmišljati. I onda, kada im se dogode poneki ispadi i kada izgube strpljenje, vidljivije je kako je to doista neprimjereno, ta bahatost, samodostatnost. Ako išta drugo, ovo s Mostom je dobro da nauče neku lekciju. I jedini i drugi izbori pokazali su isto – bahatost, samodostatnost, manjak osjećaja za druge ljude, gledanje samo svojih ciljeva i sitnih stranačkih interesa, a nedostatak brige o općem dobru, obijaju se o glavu. Zato vjerujem da će naši političari iz toga izvući pouku. Treba biti realan, ali bilo bi idealno kada bi se moglo ostvariti nešto od gotovo utopije koju nudi i hoće Most, stvaranje velike tripartitne koalicije…, da ne gledamo na sebe, nego da se složimo ono nekih programa i zajedno se ‘upregnemo’. U izbornoj kampanji možemo pokazivati razlike, ali jednom kada prođu izbori – hajde glave zajedno, hajde ruku pod ruku i hajde ono što je najbolje – svi zajedno činimo sve što možemo za opće dobro i dobrobit našega naroda. Daljnje natezanje nikamo ne vodi, a možda se nešto i rodi te dođu do nekakvoga rješenja. Ali, također, ne mislim da će to biti najveće zlo i ako budemo ponovno izašli na izbore.“ A. Banović