ĐAKOVO (TU) – U povodu nadolazeće svetkovine Božića, đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić pohodio je 17. prosinca Dom za stare i nemoćne osobe u Đakovu. Uz nadbiskupa Hranića prisutni su bili bogoslovi Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, zajedno s njihovim poglavarima, rektorom Stjepanom Radićem, vicerektorom Krešimirom Čuturom i duhovnikom Karlom Višatickim. Njima su se pridružili župnik domaće župe Svih svetih Tomislav Ćorluka te redoviti misnici u Domu – vlč. Josip Perak i vlč. Vinko Brezovar.
Goste je na početku susreta pozdravila ravnateljica Doma Branka Barna te ih upoznala sa situacijom unutar Doma, kao i daljnjim koracima kako bi se u narednoj godini povećao standard starih i nemoćnih koji ovdje borave, ali i djelatnika koji se o njima brinu. Izražavajući dobrodošlicu, ravnateljica je također izrazila zahvalnost svećenicima i bogoslovima za animiranje euharistijskih slavlja te pohađanje Doma tijekom cijele godine, što osobama koji borave u njemu iznimno mnogo znači.
U svojem nagovoru nadbiskup Hranić korisnicima Doma progovorio je o Josipu i Mariji koji su u tamnoj noći tražili utočište u kojem će se roditi Božji Sin, ali ih nitko nije primio zbog tvrdoće njihova srca. Čovjek u svojoj sebičnosti i tvrdoći biva odijeljen od drugih ali i od Boga. Kada je Blažena Djevica Marija izrekla svoj fiat – neka mi bude, pokazala je time da tvrdoća nikad nije stanovala u njenom srcu, već je trajno dopuštala Bogu da uđe u 
njezin život i u njoj se potpuno nastani. Potaknuo sve korisnike Doma da i ovog Božića otvore svoja srca, puste Boga da u njima nađe svoje mjesto jer kada Bog uđe u srce, ono postaje otvoreno, oslobođeno komotnosti, popustljivo za ljudsku potrebu. Time se, naglasio je nadbiskup, stvaraju dobri i kvalitetni međuljudski odnosi, tako da život u ustanovama poput ovih biva lakši i jednostavniji. Na kraju im je uz čestitku uputio i poziv da se jedni o drugima brinu i da grade zajedništvo, baš kao što je ono Presvetog Trojstva.
Nakon nagovora nadbiskup je svakom pojedinačno čestitao Božić pri čemu se posebno dugo zadržao u tzv. stacionaru, odjelu gdje su korisnici potpuno ovisni o tuđoj skrbi, a bogoslovi su pjevali prigodne pjesme i podijelili simbolične poklone. Uz bogoslove, svoje je poklone darovala i nekolicina studenata Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu. Petar Tustanovski
 |
 |
