OSIJEK (TU) – U knjižari Kršćanske sadašnjosti “Dr. Josip Turčinović” u Osijeku 13. prosinca je održan Susret s autorom posvećen knjizi fra Bernardina (Roberta) Škunce “Vjeropoj riječi – roman esej o fra Bonaventuri Dudi”.
Večernji je susret otvorio don Anton Šuljić, pomoćnik direktora KS-a, pozdravljajući sabrane ljubitelje pisane duhovne riječi u ime autora fra Bernardina, predstavljačicu knjige dr. sc. Ružicu Pšihistal, sveučilišnu profesoricu na Filozofskom fakultetu u Osijeku i predsjednicu Udruge katoličkih intelektualaca.
Prikazujući 82-godišnjeg autora romana fra Bernardina Roberta Škuncu, Šuljić je preporučio čitanje njegovih prethodno napisanih romana u poznim godinama jer u njima otkriva svjetove koji nisu poznati i estetiku, a istovremeno „duboko ulazi u srce duhovnosti, srednjovjekovnog načina razmišljanja objavljujući, primjerice, ponajbolju knjigu o Franji Asiškom, skladatelju i patniku Božje ljubavi“, dok je Vjeropoj riječi nastao kao sjećanje u hodu.
„Pročitavši predivnu knjigu, fra B. Duda postao mi je prijatelj“, uvodno je istaknula Pšihistal pojasnivši: „Poetska novotvorenica u naslovu knjige (vjeropoj) izvrsno sažima teo-poetički credo fra Bonaventure: prvo vjera, onda pjesma, ali i vjera i pjesma (‘pjesma u riječi o Riječi’), razastirući i niz drugih značenjskih nijansi: pjevana vjera, vjera kao pjesma, konačno i vjera kao pjesnički performativ ili pjesnički učinak vjere. Fra Bernardinova knjiga nagradit će svakog čitatelja neizrecivim darom: taj dobri franjevac kojeg smo tek površno poznavali postat će naš prijatelj, zauvijek. Prema vjerodostojnosti podataka i nosećoj strukturi sjećanja mogla bi se uvrstiti u memoarsku prozu, ali njezina okosnica nisu važna društvena, kulturna ili politička zbivanja o kojima pripovijeda pisac koji je i sam njihov sudionik, nego je težište pripovijedanja na povijesti života istaknute osobe (fra Bonaventure Dude) iz perspektive osobnih susreta s autorom koji u tekstu nastupa kao pripovjedač i sugovornik.
U osam skladnih poglavlja, kao u brižnoj glazbenoj simfoniji, fra Bernardin je uglazbio fra Bonaventurin život. Započinje s sprovodno-slavljeničkim prologom, nastavlja s pripovijedanjem o njegovu djetinjstvu i odrastanju i potankim opisom njegove franjevačke osobnosti, da bi se potom zadržao na srcu fra Bonaventurine vjere i knjizi njegova života – Bibliji, približio nam njegovu životnu zadaću obnove Crkve u duhu 2. vatikanskoga sabora te marijansku duhovnosti i završio s promišljanjem fra Bonaventure prema beskraju.
Sedam je karizmi, pripovijeda fra Bernardin, obilježilo njegov život. Savršenost, cjelovitost i punina broja sedam simbolizira obilje Božje milosti izliveno kroz sedam darova fra Bonaventure: proročki, egzgetsko-učiteljski, propovjednički, glazbeni, pjesnički, estetski dar i naposljetku krunski samozatajnički dar koji je možda odgonetka kako je moguće da se stavom poniznosti, koja je uvijek i zahvalnost, sve životne nedaće podnesu i ponesu uz lakoću Božje milosti. Ključno je pitanje knjige: gdje je izvor nevjerojatne privlačnosti fra Bonaventure, zašto su ga svi voljeli. Karizmatski franjevac bio je poetskim rječnikom fra Bernardina ‘životna ikona Božje nazočnosti među ljudima’, bio je ‘ikona Božje dobrote i ljepote’. Mogli bismo taj odgovor i svjedočki preoblikovati: bio je svetac naših dana, i kao takav znak Božje prisutnosti među nama. Nevenka Špoljarić
