OSIJEK (TU) – Udruga katoličkih intelektualaca i Institut za novu evangelizaciju “Sv. Ivan Pavao II.” u Osijeku organizirali su u Vikarijatu Osijek u povodu Međunarodnoga dana ljudskih prava 10. prosinca drugi adventski susret “Međunarodni dan ljudskih prava i Vukovarska čežnja”.
Izv. prof. dr. sc. Stjepan Radić, prof. na đakovačkom 
KBF-u, izlagao je uvodno o temi “Vukovar i ljudska prava”, a braća Domagoj i Krešimir Jakumetović uz predstavljanje zbirke pjesama “Vukovarska čežnja” svjedočili su o proživljenom Domovinskom ratu kao vukovarski desetogodišnjaci, devetogodišnjem progonstvu i povratničkom životu obilježenom snagom katoličke vjere i nade. Jakumetovići su osmislili kolaž program s autorskim lirsko-glazbenim izričajem, kroz recital i pjevanje koje su izveli: Marija Šešo, Ivana Kardo i Nevenka Špoljarić, dok je Dubravko Lažeta uz gitaru otpjevao skladbe iz istoimene zbirke.
„Poznato je kako je 1948. godinu Opća skupština Ujedinjenih naroda usvojila Opću deklaraciju o ljudskim pravima i znamo kako je Katolička Crkva i prije toga istinski promicala ljudska prava, a crkveni nauk nas poučava nauk da ljudsko pravo na život počinje od začeća. O ljudskim pravima razmatrat ćemo kroz percipiranje Vukovara u izlaganju i pjesničke tekstove o Vukovaru“, rekla je na početku dr. Ružica Pšihistal, UKI-jeva predsjednica. Uvodeći u izlaganje Radić je, na primjeru ‘zamjene teza’ izjednačavanja pojma žrtve i s pojmom agresora pri ocjeni ljudskih prava, žrtve i tragedije u smislu istine, razložio značenje postmodernog konstrukta nasuprot realnoj stvarnosti, kada se sa činjenicama ‘igra’ kako tko hoće, posebno salonska ljevica. „Žrtva naime, nisi po naravi stvari, već ako te proglasim žrtvom. Ovo, da nije zaista žalosno, bilo bi smiješno. Govor o odnosu Vukovara i ljudskih prava ovime se ne iscrpljuje. Govor o ljudskim pravima, na primjeru Vukovara i žrtava silovanja, svoj krah doživljava upravo zbog diskursa u kojem su se ljudska prava našla. Postmoderni koncept, koji jednostavno ne dopušta distinkciju, nužno razlikovanje konstrukta od prirode stvari, stavlja nas i u pogledu ljudskih prava i njihove primjene na slučajeve poput Vukovara, u sve teže stanje istinske spoznaje. No to nam nikako ne daje pravo na uzmicanje i predaju, upravo suprotno“, zaključio je Radić.
U drugom dijelu programa Krešimir Jakumetović je kazao: „Našu zbirku pjesama imenovanu Vukovarska čežnja, posvetili smo svim poginulim i preživjelim braniteljima Vukovara, te napaćenom vukovarskom puku, gradu Vukovaru u cilju da se nikada ne zaboravi agonija i hrabrost Vukovara iz kojih je iznikla naša hrvatska država. U Vukovaru je 1991. godine počinjen teški zločin nad vukovarskim narodom i njegovim 
braniteljima. Grad je u potpunosti razoren, ljudi su mučki i brutalno ubijani, protjerivani iz svojih domova, a djeci Vukovara uništeno je djetinjstvo i životi. I kako nakon svega toga ostati ravnodušan? Kako ne progovoriti o svemu tome? U pjesmama smo pokušali prikazati patnju, hrabrost i stradanje nevinoga vukovarskoga puka i njegovih branitelja, naših dragih, prijatelja, naših Vukovaraca kojih više nema. Život u Vukovaru nije lagan s obzirom na velike nacionalne podjele, nekažnjene ratne zločine i na spoznaju da zločinci još uvijek žive, rade i hodaju našim Vukovarom, te svoju djecu odgajaju u istom velikosrpskom mentalitetu ne priznajući Vukovar hrvatskim gradom, a toliki broj Vukovaraca istovremeno traga za kostima svojih najbližih. Zar je to moguće? Vukovar jednostavno to nije zaslužio! I upravo sve to, nas je potaklo na pisanje ovih pjesama; ta čežnja za pravdom, istinom i mirom. Selili smo 14 puta, a čitavo vrijeme žarko smo čeznuli za povratkom u naš hrvatski Vukovar! 
Pa makar i na pepeo! I to nas je, s vjerom u Boga i Majku Božju, držalo i davalo nam snagu, ta čežnja i želja“, ispričao je Krešimir.
„Vukovar sebe nije štedio ni u najtežim trenutcima, sebe cijeli nama se darivao. Vukovar treba razumjeti, s njime suosjećati, voljeti, njega živjeti, njemu se zahvaliti. Pravde nikada nije bilo niti će je biti. Jedina pravda je u našem Gospodinu Isusu Kristu. I u toj vjeri i nadi moramo živjeti. Bog je u Vukovaru pobijedio i očitovao svoju ljubav vrativši mu ponovno osmijeh na lice. Neka taj osmijeh Božje ljubavi bude i na licima svih nas, i u dobru i u zlu. Koračajmo ovim životom uvijek zagledani u Isusa Krista, nikada ne gubeći vjeru i nadu! Patnje i boli će uvijek biti, ali s Isusom je sve lakše prebroditi“, poručio je na kraju Domagoj Jakumetović. Nevenka Špoljarić
