ĐAKOVO (TU) – Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti – Zavod za znanstveni i umjetnički rad u Đakovu, Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku te Društvo hrvatskih književnika organiziralo je Znanstveni kolokvij o 100. obljetnici rođenja biskupa dr. h. c. Ćirila Kosa (19. 11. 1919. – 6. 7. 2003.). Kolokvij je održan pod biskupskim geslom biskupa Ćirila „In caritate, humilitate et vitae simplicitate – U ljubavi, poniznosti i jednostavnosti života“ u utorak, 19. studenoga 2019. u Dvorani biskupa Strossmayera KBF-a u Đakovu.
Pozdravni govori
Uime organizatora pozdrav je uputio mons. dr. Pero Aračić, upravitelj zavoda HAZU u Đakovu, a potom se nazočnima obratio nadbiskup đakovačko-osječki mons. Đuro Hranić. Zahvalio je organizatorima, supokrovitelju Gradu Đakovu, medijskom pokrovitelju Glasu Slavonije te svim predavačima. Pozdravio je sve nazočne, među kojima nadbiskupa đakovačko-osječkog u miru Marina Srakića, srijemskog biskupa Đuru Gašparovića, pomoćnog biskupa đakovačko-osječkog Ivana Ćurića, đakovačkog dogradonačelnika Roberta Francema, Krešimira Markića, izaslanika župana vukovarsko-srijemskog, g. Miroslava Kosa i s. Nataliju Fadiga, nećaka i nećakinju biskupa Kosa, sve okupljene svećenike i brojne časne sestre, profesore i studente KBF-a te nazočne bogoslove.
Podsjetio je na biskupsko geslo pokojnog biskupa Kosa “In caritate, humilitate et vitae simplicite – ljubavlju, poniznošću i jednostavnošću života” te rekao kako je to uistinu bio njegov životni program koji ga je oslikavao kao čovjeka i biskupa: jednostavnog, skromnog, punog humora, ljudske dobrote i ljubavi, poniznoga. „Radost i vedrina bila je jedna od njegovih karizmi koju je dijelio drugima. Gdje god se pojavio unosio je radost, vedrinu i raspoloženje. Po tome smo ga svi poznavali. U komunikaciji bio je jednostavan i ponizan. Doživljavali smo ga kao istinskog čovjeka Crkve. Volio je Crkvu predvođenu Rimskim biskupom i sjećam se njegovih homilija svake subote u sjemenišnoj kapeli u kojima je i nas bogoslove odgajao u tom duhu ljubavi. O Papi i Papinstvu govorio je uvijek s ushićenjem i iskrenom sinovskom ljubavlju“, rekao je među ostalim nadbiskup Hranić, napomenuvši kako je biskup Kos za vrijeme svoje službe osnovao je 21 župu, zaredio 118 svećenika, izgrađeno je 18 župnih i 22 filijalnih crkava, 62 vjeronaučne dvorane i 42 župna stana.
Uime gradonačelnika Grada Đakova nazočne je pozdravio dogradonačelnik Robert Francem, ističući kako je ovo iznimno važan znanstveni skup za grad Đakovo, jer je biskup Kos velikan povijesti grada Đakova i hrvatske povijesti. „Ovakvim znanstvenim skupom, dostojnom analizom predstavljanja njegova rada i života možemo valorizirati i smjestiti u društveni i duhovni kontekst njegov život i njega samog“, rekao je dogradonačelnik Francem.
Prvi dio znanstvenog kolokvija – prijepodnevna izlaganja
Prvi blok izlaganja moderirao je dr. sc. Pavo Jurišić, a prvo izlaganje autora dr. sc. Pere Aračića i Ante Pavlovića, dipl. teol., nosilo je temu „Naglasci biskupa Ćirila Kosa u vođenju biskupije“. Izlažući o pastoralnim naglascima tijekom 23 godine biskupovanja mons. Kosa, vlč. Pavlović podsjetio je kako je biskup Kos na čelo biskupije došao kada je svećenstvo bilo poljuljano objavom „Bijele knjige“. U predavanju je izdvojio naglaske biskupstva mons. Kosa, a to su želja za zajedništvom i suradnjom sa svim svećenicima, počevši od onih u Đakovu do onih na terenu; podržavanje svih novijih pastoralnih koraka na području biskupije, obilazak biskupije i sudjelovanje u važnijim proslavama župa (posvete crkve, župnih domova, vjeronaučnih dvorana, prisustvo na misijama i drugim obljetnicama); uključenost u jubileje crkvenog i opće povijesnog značenja za biskupiju i hrvatski narod; skromnost u proslavi vlastitih jubileja i primanja priznanja od Crkve ili države; svjedočenje i zapisivanje ratnih događanja na području biskupija za vrijeme Domovinskog rata; svijest da je samo jedan kamenčić u mozaiku ovih biskupija; crkvena i društvena priznanja u njegovom biskupovom životu; obnašanje dugogodišnje službe predsjednika Vijeća za katehizaciju pri BKJ-HBK; devetomjesečno obnašanje službe administratora Vrhbosanske nadbiskupije; bivanje uz svoj narod i briga za odijeljene kršćanske Crkve.
Dr. sc. Vladimir Dugalić izlagao je na temu „Duhovni profil biskupa Ćirila Kosa“, istaknuvši dobrotu kao glavnu osobinu pokojnog biskupa Kosa, „nenametljiva plemenita čovjeka, ugodna sugovornika uvijek spremna za humor, Božjeg svećenika i biskupa“. Naglasio je kako je pokojnog biskupa odredio njegov svećenički poziv te istaknuo njegovo njegovanje pobožnosti prema BDM, poticanje svećenika na klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, poštivanje Tabernakula i njegovanje euharistijske pobožnosti… Biskupa Kosa predavač je opisao kao iskrenu i dobronamjernu osobu, koji je gajio posebnu ljubav prema sjemeništu, koji je bogoslovima i svećenicima naglašavao važnost intelektualne, duhovne i ljudske formacije, kao čovjeka otvorena duha, promicatelja saborske obnove, borca protiv komunizma i svjedoka vremena, čovjeka koji je gajio zdravo domoljublje te u laicima vidio budućnost društva. Zaključujući izlaganje dr. Dugalić je kazao: „Bio je otvorena duha, čovjek dijaloga, snažne crkvenosti i odanosti Svetom Ocu, vrstan propovjednik. Međutim, iako nije išao glavom kroz zid, u načelima je bio nepopustljiv, ali unatoč jasnoće govora iskazivao je veliko razumijevanje za čovjeka, njegove slabosti, pokušavajući mu pomoći dobrotom i ljubavlju, a ne osuđivanjem. Bio je čovjek malih gesta, imao je osjećaj za žrtvu, osobito za siromašnoga i stradalnika. Nije želio kažnjavati, nego dotaknuti dobrotom i navještajem Božje ljubavi.“
„Biskup Ćiril Kos i komunističke vlasti 1974. – 1990.“ tema je o kojoj je govorio dr. sc. Miroslav Akmadža, koji je biskupovanje biskupa Kosa stavio u kontekst toga vremena, rekavši kako je to bilo vrijeme prilično dobrih crkveno-državnih odnosa, vrijeme nakon obnove diplomatskih odnosa Svete Stolice i Jugoslavije, vrijeme nakon Titova posjeta Papi, ali i vrijeme nakon Hrvatskog proljeća u kojem se ponovno zaoštravaju odnosi. Istaknuo je bliskost biskupa Kosa i nadbiskupa Kuharića, kojemu se često obraćao za savjet. Podsjetio je na mučni „Županjski slučaj“, ali i neke druge situacije koje su pridonijele podjeli svećenika koje je biskup Kos pokušao pridobiti i smiriti. Nažalost, biskup je uza se imao i suradnike Udbe te su praćeni i snimani svi njegovi razgovori. Govoreći o biskupu Kosu u svjetlu obrane vjerskih sloboda, predavač je istaknuo kako se biskup nije petljao u politiku, ali kada je to morao, uglavnom u kontaktima s predstavnicima Vjerske komisije, uvijek je to bilo žestoko, ‘na razini Kuharića’, bez ‘dlake na jeziku’, vrlo odlučno i jasno. Iznio je nekoliko prigovora biskupa Kosa državnim vlastima, podsjetivši kako je biskup od 1986. bio član biskupske Komisije za pregovore s republičkim vlastima, gdje je bio vrlo otvoren, žestok i beskompromisan. Predavanje je zaključio riječima: „Možemo konstatirati da je biskup bio ‘dobrica’, ali čvrst i odlučan prema državnim vlastima u obrani vjerskih sloboda i prava Crkve, pogotovo u teškim okolnostima nesklonosti pojedinih svećenika koji mu nisu pomagali nego odmagali te mu je bilo teže s njima nego s komunističkim vlastima.“
Nadbiskup u miru mons. dr. Marin Srakić, izlažući na temu „Biskup Ćiril Kos: ´Nisam se prepoznao´“, iznio je niz detalja o biskupu Kosu, napose se osvrnuvši na biskupovo hapšenje, istragu i osudu, kao i odsluživanje sedmogodišnje zatvorske kazne. Na početku se prisjetio svojih bogoslovskih dana, napose 5. listopada 1959. godine, kada su u jutarnjim satima bogoslovi u hodnicima sjemeništa čuli buku. Tadašnji duhovnik Kos došao je među njih i rekao da se ne uznemiravaju, da su došli članovi tadašnjeg Sekretarijata unutrašnjih poslova, koji su cijeli dan, do kasnijih večernjih sati vršili pretres. Bogoslovi su kroz prozor gledali odvođenje svojih poglavara, a kasnije su bili i pozivani na saslušanja. Nadbiskup u miru čitao je neke segmente unaprijed pripremljenih optužnica koje su bile u potpunoj suprotnosti s istinom. Nadalje, iznio je niz zanimljivih pojedinosti vezanih uz zatvorske dane biskupa Kosa, uz njegova poznata pisma pisana na toaletnom papiru, njegove zanimljive i dobre odnose s istražiteljima i uzničarima. Svojom vedrinom i dobrotom zadobivao je simpatije svih s kojima se susretao, a u teškim trenutcima gledao je samo one dobre i lijepe stvari.
Nema boljeg pokazatelja o stanju sloboda u jednoj državi od toga kako se sudi građanima u toj državi, naglasak je iz predavanja dr. sc. Mate Artukovića, koji je govorio na temu „Osuda Ćirila Kosa u ondašnjim pisanim medijima“. Rekao je kako su totalitarni režimi 20. stoljeća nastojali ući u svaku poru života svojih podanika, neprestano ga kontrolirati te su ga isprepleli mrežom doušnika, osiguravši „zakonom“ kontrolu misli, riječi i djela. Sve 
to nalazimo i u montiranom političkom procesu profesorima, svećenicima i bogoslovima Đakovačkog sjemeništa 1959./60., koji je imao za cilj ukidanje Bogoslovije. Novinska izvješća s ovog procesa jednako su dobar pokazatelj zločinačkog karaktera komunističkog režima, kao i sudstva. Novinari svih analiziranih listova (Glas Slavonije, Večernji list, Vjesnik) na državnoj razini, kao i na lokalnoj razini (Đakovački list, Brodski list) dragovoljno su uskladili svoje misli s tužiteljevim i u svojoj revnosti su i uvećali krivicu optuženih, dodajući i ono što u optužnici ne stoji, pretvarajući se u još oštrijeg tužitelja. Duhovnik Kos u tim je izvješćima predstavljen kao neprijatelj i rušitelj države, socijalističkog uređenja i JNA, neprijatelj „bratstva i jedinstva“ napose hrvatskog i srpskog naroda. Predstavljen je kao odgajatelj budućih neprijatelja države, koje je odgajao „usađivanjem u buduće bogoslove mržnje prema pojedinim nacionalnostima i grubom zloupotrebom vjerskih osjećaja u političke svrhe“. Izvješća su uvijek počinjala naslovima „Suđenje proustaškoj grupi Ćirila Kosa“, ili „proustaškoj grupi Ćirila Kosa i drugih“ ili „proustaškoj grupi iz Đakova“. Najbolja ilustracija karaktera medija u vezi s ovim procesom ostavili su sami mediji. Naslov „Osuđeni su proglašeni krivim“ sve govori sam po sebi o medijima, o novinama, o novinarima i njihovoj savjesti. Sve je bilo u ovakvim slučajevima u sramotnoj službi jednoga zločinačkog režima.
Zadnje izlaganje u dopodnevnim dijelu kolokvija održao je dr. sc Milan Šimunović na temu „Katehetsko vijeće HBK i predsjednik Ćiril Kos“. Biskupa Kosa nazvao je „ocem hrvatske kateheze“, koji je na čelo Katehetskog vijeća došao 1974., u turbulentna vremena, kada se osjetio koncilski umor. Istaknuo je biskupov doprinos osnivanju Katehetske zimske škole, njegovo inzistiranje da se stvori hrvatski katehetski dokument, koji je izašao 1984. godine, inovativni dokument „koji nas je ‘spasio’ da pripremljeni 1990./91. možemo ući u škole s vjeronaukom“. Biskup Kos imao je karizmu učenika i učitelja, davao nam je podstrek da radimo s velikom odgovornošću, slušao je, imao je povjerenja u ljude, a mi smo imali veliko povjerenje u njega, čulo se u izlaganju. Dr. Šimunović prisjetio se 1990. godine i Katehetske ljetne škole u Đakovu, kada je biskup Kos, predosjećajući promjene, pitao organizatore jesu li spremni za ulazak vjeronauka u škole te velike radosti biskupa Kosa kada je to i ostvareno. „Često nam je citirao riječi Ivana Pavla II. da tome zadatku, katehezi u župnoj zajednici i vjeronauku u školi treba posvetiti najbolje ljudske zalihe, ne štedeći napore, umore i materijalna sredstva“, rekao je predavač, zahvaljujući biskupu Kosu te ističući nemjerljiv doprinos đakovačke Crkve i đakovačkih biskupa trima, kako je rekao, prevažnim hrvatskim katehetskim dokumentima.
Drugi dio znanstvenog kolokvija
Drugi dio znanstvenog kolokvija, kojeg je moderirao mr. sc. Tadija Crnjak, započeo je izlaganjem s. M. Estere Radičević na temu „Biskup Ćiril Kos, dar Božji zajednici Milosrdnih sestara Sv. Križa u Đakovu“. Na osnovu arhivske građe, sjećanja pojedinih sestara i njihovih uspomena, kao i dostupne literature, govorila je o snažnim vezama između biskupa Kosa i zajednice Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu, počevši od njegova dolaska 
kao mladog svećenika u Bogosloviju, službe u Srijemskoj Mitrovici, gdje surađuje sa sestrama koje rade u bolnici te surađuju u župi, ponovnog dolaska kao duhovnika i profesora u Đakovo, uzničkih dana kada su mu sestre donosile hranu i brinule za njega i ostale zatvorene svećenike, njegova povratka iz zatvora, biskupskih godina, umirovljenja, bolesti pa do posljednjih dana njegova ovozemaljskog života. Biskup Ćiril Kos osobito se brinuo za duhovni život sestara, kako u sjemeništu, biskupskom dvoru i katedrali, tako i u provincijalnoj kući pa i na filijalama na kojima su djelovale sestre. Svojom vedrinom, optimizmom i bratskom naklonošću koristio je svaku priliku da sestrama pomogne prihvaćati životne nedaće i križeve. Bio je ispovjednik kandidatica i novakinja, držao je sestrama duhovne nagovore, egzorte, sudjelovao kod samostanskih slavlja, kod polaganja zavjeta i drugih proslava. Dijelio je sa sestrama žalosti i radosti, uspjehe i neuspjehe – bio ponosan na “moje predrage sestre”, kako je uvijek govorio. Bio je uistinu zahvalan sestrama za sve što su mu učinile, osobito zadnjih godina života, u bolesti i nemoći. Bio nam je dar Božji kroz godine mnoge! Čulo se u izlaganju s. Estere Radičević.
„Ćiril Kos apostolski upravitelj Vrhbosanske nadbiskupije 1990. godine“ tema je izlaganja dr. sc. Pave Jurišića, tijekom kojega je predavač podsjetio kako je mons. Ćiril Kos upravljao Vrhbosanskom nadbiskupijom kao apostolski administrator punih devet mjeseci, i to u vremenu od preuzimanja uprave 19. travnja 1990. do ustoličenja novog nadbiskupa Vinka Puljića u Sarajevu 19. siječnja 1991. Istaknuo je kako biskup Kos to nije želio, ali je iz poslušnosti Crkvi prihvatio ovaj zadatak i savjesno ga vršio kroz cijelo vrijeme svoje uprave. U tom je vremenu nastojao smiriti stanje u Nadbiskupiji, smanjiti tenzije među klerom Nadbiskupije, koji je bio podijeljen u sebi, povoljno i pravedno rješavati naslijeđene probleme koji su stajali pred njim. Njegov način rada i pristup svećenstvu i puku u Nadbiskupiji bio je pozitivno usmjeren, tako da je moglo nastupiti mirnije razdoblje kod imenovanja novoga nadbiskupa Vinka Puljića, koji će se nastupom u službu morati uhvatiti u koštac s drugim problemima koji su stajali pred njim, a to su oni krvavi događaji Domovinskoga rata koji su pogodili ovaj prostor, Vrhbosansku mjesnu Crkvu, hrvatski narod i cijelu novonastalu državnu tvorevinu Bosnu i Hercegovinu, čulo se u zaključku izlaganja.
Na simpoziju o biskupu Ćirilu Kosu, dr. sc. Antun Japundžić održao je predavanje na temu „Ekumenski rad biskupa Ćirila Kosa“. U svome izlaganju Japundžić je približio ekumensko zauzimanje biskupa Kosa koje iščitavamo ponajprije iz biskupovih govora, propovijedi i pozdrava koje je imao u raznim prigodama te je ukazao da je djelovanje biskupa Kosa išlo u smjeru ekumenske suradnje i otvorenosti, što je posebice naglašeno u odnosu prema Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi. Osim vrednovanja biskupovog ekumenskog rada, u izlaganju je bilo govora i o određenim poteškoćama s kojima se biskup Kos susretao u svojim ekumenskim pothvatima, naročito za vrijeme Domovinskoga rata.
Dr. s. Finka Tomas imala je izlaganje na temu „Biskup Kos i promicanje kulta sv. Ćirila i Metoda“. Istaknula je veliki doprinos solunske Braće u naviještanju evanđelja Slavenskim narodima i u postavljanju temelja Slavenskoj pismenosti. Kao sveti i odvažni muževi promicali su slavljenje liturgije na domaćem jeziku, nošeni uvjerenjem da se Bog obraća svakom čovjeku upravo na materinjem jeziku, ostvarujući odnos s njime, iz čega proizlazi da ga čovjek smije slaviti i kroz liturgiju upravo na tome jeziku. Tako su bili predšasnici II. vatikanskog koncila. Opisujući lik biskupa Kosa koji je bio revni promicatelj kulta svete Braće, istaknula je njegovu zauzetost na tom polju osobito preko slavljenja jubileja vezanih uz njihove osobe. Tako je nastavio liniju svojih predšasnika, osobito Strossmayera, najvećeg promicatelja njihova kulta u drugoj polovini 19. stoljeća.
Mirko Ćurić, prof., u svome izlaganju naslovljenom „Razgovori biskupa Kosa za Đakovački glas“, govorio je o dva božićna razgovora vođena s biskupom Ćirilom Kosom za Đakovački glasnik 1994. i 1995., koji su „vrijedan primjer njegovog biskupskog rada i odnosa prema univerzalnim vrijednostima Katoličke Crkve ili prema aktualnoj crkvenoj i društvenoj situaciji, koji ga zorno oslikavaju kao svećenika, biskupa i građanina koji se na poseban način nosi sa izazovima svoga poslanja“. Predavač je kao posebnu biskupovu vrlinu izdvojio postojanost njegovih stavova, napose kod bolnih i otvorenih pitanja koja su otvorili Domovinski rat i raspad Jugoslavije. Dosljedno se zauzimao za „vlastito obraćanje, pomirenje i opraštanje“, za krčenje srca „zasijanih minama“ te za mirnu reintegraciju Podunavlja, unatoč svijesti da je nakon Oluje sasvim izvjesna uspješnost slične akcije u njegovoj biskupiji. Također, snažno se zalagao za očuvanje biskupijskog jedinstva sa srijemskim dijelom, nudeći povijesne argumente te analogiju s ustrojem SPC. Veliku obnovu biskupije skromno je pripisivao „maru župnika i vjernika i velikim donacijama naših ustanova i poduzeća…“ Vjerovao je u važnost povezivanja iseljene i domovinske Hrvatske, kao što se zalagao za povratak iseljenih s okupiranih područaja, ali i očuvanje katoličkih i hrvatskih obitelji u srijemskom dijelu Biskupije. Unatoč svemu, nije ga napuštao optimizam i vjera u Božju providnost, tako da je opći ton oba razgovora zapravo optimističan, jer se u cjelini osjećalo kako vjeruje u napredak i svoje Biskupije i svoga naroda.
Zadnje izlaganje priređivača dr. sc. Stanislava Šote i mr. sc. Eldine Lovaš nosilo je naslov „Pastoralna skrb biskupa Ćirila Kosa za prognanike Đakovačke i Srijemske biskupije tijekom Domovinskog rata“. Predavač je svoje izlaganje usmjerio na tri razine pastoralne brige: brigu za izbjeglice s okupiranog područja, skrb za Srijemsku biskupiju i pastoralnu brigu za izbjegle i prognane iz Bosne i Hercegovine. U prvom dijelu, govoreći o skrbi za izbjegle i prognane s okupiranog područja, izlagač donosi bezbrojne apele biskupa Ćirila upućene europskoj i svjetskoj javnosti, potresna pisma, napose patrijarhu SPC Pavlu te poziv na mir, posebice u suradnji s pojedinim biskupima tadašnje Biskupske konferencije Jugoslavije. Drugi dio tiče se konkretne pastoralne brige i skrbi za izbjeglice. S obzirom da je jedan dio prognan u Mađarsku, biskup je imenovao 5 svećenika za pastoralni rad s njima, podijelio missio canonica časnim sestrama također u Mađarskoj te na području Primorsko-goranske i Istarske županije, gdje su se bili smjestili prognanici i izbjeglice s okupiranog dijela biskupije. U zadnjem dijelu izlaganja predavač se dotaknuo pisama i korespondencije biskupa Kosa s kardinalom Puljićem, s naglaskom na karitativnoj dimenziji – prihvatu prognanih iz BiH i njihovom smještaju u župama Biskupije i uključenosti domaćih svećenika u pastoralni rad s njima.
Priredila: Anica Banović
