ĐAKOVO (TU) – Dana 4. prosinca 2015. godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu te u pastoralnim prostorima Vikarijata Osijek predstavljena je knjiga “Rivellijeva zavjera laži. Blaženi Alojzije Stepinac i Srpska Pravoslavna Crkva”, autora mons. dr. sc. Juraja Batelje. Uz autora, knjigu su predstavili dipl. teol. i dipl. knjižničar Ankica Landeka, doc. dr. sc. Grgo Grbešić te umirovljeni nadbiskup mons. dr. sc. Marin Srakić.
Promocija knjige započela je pozdravnim riječima Ankice Landeke koja je donijela kratki metodološki osvrt na knjigu mons. Batelje. Promjenom naslova djela u “Nadbiskup genocida” Rivelli se otvoreno suprotstavio liku bl. Alojzija Stepinca. Djelo je usmjereno na umanjivanje značenja Katoličke Crkve u hrvatskom narodu i borbu protiv državne samostalnosti hrvatskog naroda. Na Stepinca se tako stavljaju optužbe za genocidne radnje NDH, pokolje, sudjelovanje u državnim zločinima, čuvanje ustaškog blaga i mnoge druge klevete. Zanemarujući historiografske podatke, Rivelli stvara djelo puno krivih i lažnih informacija, kojima se pokušava obrisati sve dobro u liku bl. Alojzija. “Danas je nemoguće izbrisati Stepinčevu ljubav i pomaganje ugroženim skupinama, iako to neki sustavno pokušavaju”, istaknula je Landeka. Djelo mons. dr. sc. Juraja Batelja pokušat će izbrisati negativne epitete bl. Alojzija Stepinca i u svakom svom dijelu zastupati objektivnost i istinu.
O tome je više govorio doc. dr. sc. Grgo Grbešić. Rekao je kako već zanemarivanjem povijesnih vrela Rivelli svoje djelo osuđuje na snažnu kritiku. Za razliku od Rivellija, Batelja koristi sva neobjavljena vrela, te pokušava, i čini se uspijeva, na jedan objektivan način prikazati povijesne okolnosti Stepinčeva vremena. Kako bi argumentirao svoje postavke o Stepincu kao pravedniku, Batelja donosi kritiku Pravoslavne Crkve. Od strane Hrvata nigdje nema ideje o prekrštavanju srpskog stanovništva, dok su poznati oni podaci o prisilnom prelasku na pravoslavlje. U Bateljinim knjigama sadržana je glavnina dokaznog materijala za proglašenje svetim Alojzija Stepinca, čime se obilno koristila Kongregacija za proglašenje svetih. Stoga je, prema njegovu mišljenju, inicijativa Svete Stolice da se srpsko-pravoslavna strana upozna s tom materijom veoma korisna. Upoznajući potkrepljeniju verziju događaja bit će lakše formirati sliku o budućem svecu Alojziju Stepincu.
Na koncu, prof. Grbešić naglašava činjenicu koja djelo čini ispravnim, a to je poklapanje naslova sa sadržajem. Upravo se ta činjenica ne da preslikati na Revellijevo djelo, zbog čega se i da proglasiti plagijatom. A ključna zamjerka Bateljinom djelu jest “Što je uopće polemizirao s autorom čija je znanstvenost upitna?”, rekao je Grbešić.
Mons. dr. sc. Marin Srakić iz prve ruke je posvjedočio o nepravednosti sudskog procesa protiv bl. Alojzija Stepinca. Državne novine objavljivale su mnoge laži o osuđenom, a puku je bilo zabranjeno uopće o tome govoriti. Pobožni buk je šapćući ipak govorio i molio za Stepinca te upravo će tu nastati bitka između kletve i istine, tj. vlasti i Crkve. Da je Stepinac bio fleksibilniji, ne bi ga se osudilo, no zbog jakih uvjerenja, odvažnosti i stožernih kreposti koje je posjedovao, došao je u sukob s neistomišljenicima. Društvene i političke okolnosti za njega nisu bile spremne i jedini logičan potez državne vlasti bio je – riješiti ga se. “U sudnicu je ušao kao glasnogovornik naše Crkve, a iz nje izašao kao zaštitnik svih naroda”, istaknuo je Srakić. Na koncu svog izlaganja, Srakić donosi nekoliko veza bl. Alojzija Stepinca i Đakova. Upravo je ispred đakovačke katedrale Stepinac rekao kako odlazi u sjemenište, a i na kraju suđenja zahvalio se svim đakovačkim bogoslovima za molitvu i zaželio im da vječno budu pastiri Katoličke Crkve. Svojom veličinom ostavio je neizbrisiv trag u Crkvi, no zbog zlobe ljudi potrebna su nam djela poput ovoga, kako bi istina izašla na vidjelo.
Naposljetku je autor Juraj Batelja pozdravio sve prisutne te se zahvalio svim predstavljačima knjige. Pišući ovu knjigu osvrnuo se na problem suvremene historiografije te istaknuo da se u povijesti više cijeni iskustvo iz prošlih događaja, koji većinom nisu zapisani, negoli sami izvori. Zaključno tome, mons. Batelja naglašava kako je pokušao nepolemizirati, ali je proučavajući Rivellija donio zaključke kako je Rivelli dokumente i izvore ili krivo protumačio ili ih nije bilo dovoljno. U knjizi je prikazao najproblematičnije tvrdnje jednog talijanskog pisca Rivellija koji je neutemeljeno optužio nadbiskupa Stepinca na što mu je on odgovorio dokumentima. Nigdje nije židovsko pitanje tako radikalno riješeno kao u Beogradu, a jednako tako Batelja je istaknuo da nigdje nije vidio da je ikoji drugi grad bio “oslobođen od Židova” kao što je to bio Beograd i kao što su to stradavali ljudi u Srbiji gdje su Židovi doslovce bili istrijebljeni.
„Tvrditi da nadbiskup nije osudio rasnu nauku i ideologiju, evo neka svaki čitatelj čitajući ovu knjigu suoči se sa 104 dokumenta koje navodim, pa će vidjeti da je nadbiskup Stepinac u svakom vremenu, svakom sustavu i u svakoj prigodi bio prijatelj bližnjega, kako je i naučio u Evanđelju. U Europi za vrijeme II. svjetskoga rata nije bilo tako odvažno, hrabro smjele osobe poput Alojzija Stepinca“, zaključio je mons. Slađana Bradarić/Kristijan Japarić
