Najpoznatija adventska pjesma Padaj s neba roso sveta pravi je simbol došašća i poznata je velikom dijelu vjerničkog puka. Puno se manje zna da je ova pjesma nastala u Đakovu (ili u njegovoj užoj okolici).
Tekst pjesme Padaj s neba roso sveta prvi puta je tiskan godine 1861. u katekizmu-pjesmarici pod naslovom Kratki nauk Kerstjansko-Katoločanski (izdan u Osijeku godine 1861.) što su ga na poticaj biskupa Strossmayera uredila dvojica đakovačkih svećenika: Andrija Šumanovac bio je zadužen da priredi katekizamski dio, a Ivanu Tomboru (grob mu je na đakovačkom groblju) bila je povjerena obnova i tekstualno dotjerivanje crkvenih pjesama u izdanju (radi se samo o tekstovima pjesama, ne i o notama!). Kako je Tombor bio pjesnik i pisac, moguće je da je možda baš on pisac teksta ove pjesme, ali o tome nema potvrde.
Ono što je sigurno jest da je skladatelj pjesme Padaj s neba također svećenik Đakovačke biskupije Josip Vallinger (20. siječnja 1846., Gödre, Mađarska – 24. kolovoza 1911., Vrpolje, gdje je i sahranjen uz grobljansku kapelu). Vallinger je za svećenika zaređen 1869. Po povratku sa studija (studirao je u Pešti) postaje kapelanom u Đakovu, potom ceremonijarom stolne crkve, te 1877. tajnikom biskupa Strossmayera. Godine 1882. odlazi za župnika u Vrpolje i tu ostaje sve do smrti. Bio je glazbeno darovit i obrazovan, te je na ovom polju bio vrlo marljiv i poduzetan.
Također, bio je sposoban organizator i obnovitelj liturgijsko-glazbenog života u đakovačkoj (staroj) katedrali, više je godina bio učitelj pjevanja u đakovačkoj bogosloviji, a i u gradu Đakovu je bio zauzet na glazbeno-kulturnom polju kao član i predsjednik pjevačkog društva Sklad i njegov prvi začasni član. Okušao se i kao kompozitor kako duhovnih, tako i svjetovnih vokalnih kompozicija. Premda je broj Vallingerovih skladbi malen, među njima je ipak jedna takva uspješnica da se za Vallingera i u naše vrijeme zna po cijeloj Hrvatskoj. Riječ je o vjerojatno i dandanas najomiljenijoj adventskoj popijevki Padaj s neba roso sveta, koja je našla mjesto i u najnovijim glazbeno-liturgijskim izdanjima, a valjda nema crkve u Hrvatskoj (a i šire) gdje se ne pjeva u vrijeme došašća.
Pjesma kakvu ju danas znamo prvi je puta objavljena u monumentalnoj zbirci crkvenih pjesama naslovljenoj Pievnik, koji je izdan u Zagrebu 1895. godine. Tu je šest kitica upravo majstorski sročenih i raspoređenih za pojedine dijelove mise s notnim zapisom spontane i pjevne melodije koja odiše slavonskim melosom te Vallingerom kao autorom. Postojalo je još napjeva drugih skladatelja na tekst ove pjesme, no, Vallingerove note su prevladale.
U vrijeme kada se advent popularizira na razne načine, koji su daleko od njegova izvornog smisla, neka ovo prisjećanje na pjesmu koja je nastala u Slavoniji, u Đakovštini, barem nakratko svrne pažnju na kršćanski sadržaj i ugođaj adventa.
Padaj s neba, roso sveta, padaj s rajske visine!
Vapijahu starog svijeta duše čiste, pravedne.
Otvori se zemljo mila, da iz plodnog tvoga krila
U taj sretan, blažen čas svemu svijetu nikne spas.
Već se bliži vrijeme blago, već se bliži onaj čas
Kad će izić sunce drago, svanut svemu svijetu spas.
Svani, dane, i noć skrati, sini sunce, i povrati
Bogu čast na visini, svijetu mir na nizini.
Svjetlo Božje, daru lijepi siđi s Božjeg krila dol,
Um prosvijetli, volju krijepi, liječi duše tešku bol.
Jači u nas vjeru svetu, koju Isus donije svijetu
Svaki da to djeluje, što u srcu vjeruje.
Sve na svijetu, Bože blagi, dare ti prikazuje,
Primi i taj dar predragi koji puk tvoj žrtvuje:
Pod prilikom kruha, vina, krv i tijelo tvoga Sina,
Neizmjerne cijene dar, stavlja tebi na oltar.
Složi glas svoj, dušo moja, sa nebeskim četama,
pjevajte mu, usta moja, koji je nad zvijezdama!
Sve što bješe i sve što je, sve je puno slave tvoje,
sve te diči i slavi, Oče vječne Ljubavi!
Uzraduj se, srce moje, svetom, čistom radosti,
Jer usliša molbe tvoje Otac vječne milosti.
Već je blizu onoj noći u kojoj će na svijet doći
Spasitelj i Gospod tvoj, da izbavi narod svoj.
