VUKOVAR – U sklopu Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991.-2015., koncelebrirano misno slavlje za sve poginule i nestale hrvatske branitelje i civile u obrani grada Vukovara 1991. godine, u utorak 17. studenoga u crkvi Sv. Filipa i Jakova predvodio je župnik župe Sv. Petra i Pavla, apostola u Šarengradu fra Josip Šoštarić. Misa je bila dio službenoga protokola Nacionalnog sindikata policije MUP-a RH na kojoj je, među ostalima, sudjelovao i vukovarsko-srijemski župan Božo Galić. Pjevao je združeni zbor kojega su činili članovi Zbora “Credo” filijalne crkve sv. Katarine u Ceriću župe Nuštar s voditeljicom Jasminom Puharić uz gitaru Miroslava Štivića i članova Mješovitog pjevačkog zbora “Sv. Cecilija” župe Sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima s voditeljicom i orguljašicom Dubravkom Vukovarac.
U propovijedi je fra Josip istaknuo kako se 18. studenoga, dok će biti hrvatskoga naroda i Hrvatske, ne smije zaboraviti. “Dan je to kada su se spajali prkos jednoj enormnoj vojnoj sili i hrabrost kakva je možda samo opisana u nekim pričama ili romanima. Znamo kako su prošli ratnici i civili ovdje u Vukovaru. Ono što se događalo prije 18. studenoga, kroz gotovo tri i pol mjeseca je malo prema onome što se događalo 18. studenoga i nakon njega i zato je taj 18. studenoga važan u memoriji našega naroda”, rekao je fra Josip.
Govoreći o tome kako nitko nema veće ljubavi od ove: da tko život svoj položi za prijatelje svoje i stavljajući u taj kontekst i Sv. Elizabetu Ugarsku, zaštitnicu franjevačkog svjetovnog reda, koja je slavljena toga dana, 17. studenoga, fra Josip se pitao: “Što bi tek trebalo učini s onima koji su ostavili domove, sigurnost i došli ovdje u Vukovar, za koji je Jean-Michel Nicolier rekao: ovdje je klaonica. Došli su ovdje i ostali unatoč svemu, ne iz interesa, nego iz ljubavi prema onome što su ljubili: narod, domovinu, obitelj. Neće ih Crkva proglasiti svetima kao što je proglasila svetu Elizabetu, ali ako mi nećemo imati takav osjećaj prema njima, kakvi smo onda mi ljudi koji ne znamo cijeniti ili ne cijenimo dovoljno takvu žrtvu ljubavi. Bogu hvala što je bilo takvih ljudi koji su 1991. godine došli iz svih krajeva Hrvatske, Bosne i Hercegvine, iz različitih krajeva svijeta u Vukovar i ostali. Bogu hvala i za sve one koji to nikada neće zaboraviti. I molimo svemogućega Boga da ona ljubav koja je ugrađena u moru mržnje u onim užasnim danima zla, a upravo je to najveći misterij, da kada se pojavi najveće zlo kao što je rat, ispliva najveća ljubav, ljubav koja se daje do kraja, ljubav koja ne štedi ni svoj vlastiti život. Dužni smo sjećati se i moliti za njih ako ima onih koji još nisu u nebu i moliti za ono za što su oni bili spremni i za što su dali život. Nemojmo ih razočarati. Učinimo sve da ta žrtva za koju su oni dali živote ne bude za nas nešto banalno, nešto usput, nešto glupo, kako nam to govore. To nisu bili ljudi manje intelektualni i obrazovani, kako smo slušali. Sramota je reći takve riječi o ljudima koji su sebe dali i nemala je sramota što nitko nije reagirao i što se nitko nije pobunio i rekao kako to nije istina.”
Zapitao se fra Josip kome su danas ideal oni koji su branili Vukovar i oni koji su ostali u Vukovaru unatoč svemu? “Naša generacija je pozvana da ono što se 1990.-tih stvaralo, branilo i kako pjeva pjesma ‘što se krvlju brani’, poštenjem, molitvom i čestitim životom graditi, onda žrtva Vukovara i onih koji su dali svoj život iz ljubavi za naš narod nije bila uzaludna”, zaključio je fra Josip.
Nakon popričesne molitve obratio se i fra Petar Ljubičić iz Međugorja koji je poručio: “Činimo sve da bude više mira i ljubavi među nama pa ćemo tako biti spašeni. Trebamo imati snage oprostiti. To nas jedino može spasiti. Našem narodu treba duhovna obnova, a ne da se optužujemo i jedni drugima prigovaramo i jedni druge blatimo. Trebamo mir i da svatko tko živi i radi ima svoje radno mjesto i da svakom bude dobro. Moramo se odreći svega onoga što nam ne da da budemo ljudi, apostoli mira i bratske ljubavi.” Snježana Kraljević
