ĐAKOVO (TU) – Dana 11. studenoga 2015. godine u Dvorani biskupa J. J. Strossmayera na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu održan je znanstveni kolokvij prigodom obilježavanja 200. obljetnice smrti biskupa Antuna Mandića. Pozdravnu riječ uputio je dekan KBF-a izv. prof. dr. Ivica Raguž, istaknuvši veliku važnost ovoga biskupa vizionara za našu nadbiskupiju, narod i Fakultet.
Prvo predavanje održao je nadbiskup u miru mons. dr. Marin Srakić na temu Antun Mandić, biskup bosanski ili đakovački i srijemski – „Zamišljatelj svega boljega i uzvišenijega u Biskupiji“. Mons. Srakić se prvotno osvrnuo na lik i djelo biskupa Mandića, izlažući o njegovom djetinjstvu i školovanju te utjecaju na crkvenu službu i njezino oblikovanje. Godine 1806. biskup Mandić je došao u Đakovo gdje biva imenovan, zaređen te ustoličen 26. listopada iste godine. Već u prvom mjesecu biskupske službe poslao je pismo papi Piju VII. gdje je opisao stanje u biskupiji te nudio rješenja. Mandić je bio i veliki reformator. Posjećujući niz gradova u biskupiji ostavio je traga u mnogim crkvenim zajednicama. U povijesti je opisan kao uporan i savjestan u radu, iskren i u isto vrijeme temperamentan. Uz sve to bio je „darežljive prirode i Đakovu ostavio Bogoslovno sjemenište te instituciju filozofsko-teološkog učilišta po kojima je danas Đakovo i poznato”, naglasio je mons. Srakić.
Sljedeći u nizu predavača bio je mr. Tadija Crnjak s temom Uloga i doprinos biskupa Antuna Mandića za vrijeme njegova upravljanja sjedinjenjem biskupijama. Prije nego je došao na biskupsku stolicu, biskupa Mandića su dočekali izrazito slabi temelji za rast Crkve, ističe predavač. Naime, 150 godina turske tiranije utjecalo je na osiromašenje ondašnjeg stanovništva, a isto tako i na neprestane migracije muslimana i katolika. U takvom turbulentnom razdoblju, biskup Mandić svojim likom i djelom ostavio je kapitalna djela panonskoj Crkvi gdje svakako treba istaknuti Bogoslovno sjemenište i filozofsko-teološko učilište u Đakovu. Također, predavač podsjeća da je Mandić bogosloviju smjestio u zgradu franjevačkog samostana, a redovnike poslao u Slavonski Brod. Što se tiče filozofsko teološkog učilišta najveći je problem bio nedostatak domaćih svećenika koji bi mogli predavati teološke predmete, a veliki je problem bilo i financiranje. Koliko god je postojalo barijera u osnivanju ove dvije institucije, biskup Mandić je za sve našao rješenje, naglasio je predavač. Vrlo lako je stupio u kontakt s europskim sveučilištima i tako našao kvalitetne profesore. Upravo zbog toga je „đakovačko sjemenište zajedno s filozofsko teološkim učilištem postalo iznimno uređeno i respektabilno, a za to svakako treba zahvaliti sposobnosti biskupa Mandića”, zaključio je prof. Crnjak.
Treće predavanje održao je prof. dr. Vladimir Horvat na temu Od Kašićeva “Nauka za dobro pisati slovinski” do Mandićeva “Uputjenja k’ slavonskomu pravopisanju”. Na početku svog predavanja prof. Horvat iznio je nekoliko važnih misli o Bartolu Kašiću. Kašića se drži kao iznimno značajnu intelektualnu ličnost u hrvatskoj povijesti. Sastavio je prvu stručnu, znanstvenu gramatiku slavenskoga jezika i time ostavio dubok trag u sustavu hrvatskog pravopisanja. Bio je pažljiv i stručan u proučavanju slavenskoga jezika, a njegova se marljivost pokazivala u tome što je čak prepisivao Jeronimove rukopise. Koliko je bio značajan očituje se i u tome što se u rimskom Državnom arhivu nalazi nekoliko njegovih spisa. U to vrijeme postojala je namjera da se u isusovačke kolegije uvede slavenski jezik te se zbog toga osniva Akademija slavenskog jezika gdje je za predavača postavljen upravo Kašić. Raspravljajući sa studentima neprestano je dorađivao svoju gramatiku i tako nudio nova rješenja u hrvatskom jeziku. U završetku svog predavanja ističe kako se na Kašića svakako može nadovezati i biskup Mandić svojim djelom “Uputjenja k’ slavonskomu pravopisanju”. Priručnik nam donosi mnoge prijedloge i rješenja, koji se nadovezuju na prethodne autore i upravo zbog njega danas imamo tako bogatu povijest hrvatskog pravopisa.
Posljednje predavanje održala je doc. dr. Jadranka Mlikota na temu Prinos Antuna Madića ujednačivanju hrvatske latiničke grafije i pravopisne prakse. Predavačica je naglasila da se već iz prijašnjih predavanja moglo vidjeti da je biskup Mandić izrazito utjecajna ličnost svoga vremena i jedna od najvećih crkvenih osobnosti u Hrvata. No, njegov trag primjetan je i u bogatoj povijesti hrvatskog jezika, kao i u reformaciji hrvatskog školstva. Nakon niza priručnika koji su pokušali riješiti probleme hrvatskog jezika, tek su se „biskupov pravopis i grafijska rješenja pokazala ispravnim”, naglasila je Mlikota. Njegov priručnik sastoji se od 4 poglavlja koja nam donose definicije imenica i glagola, načine rastavljanja riječi, pravila pisanja pojedinih slova te dodatke u kojima se nalaze prijedlozi vezani uz homofone i homonime. Zbog utjecaja franjevaca na ovim prostorima biskup će se koristiti morfološkim pravopisanjem koje će se zadržati sve do Brozova pravopisa. Predavačica iznosi neke od značajki Mandićeva priručnika: postao je službenim pravopisom u Kraljevini Slavoniji, korišten je u književnim djelima slavonskih pisaca, utjecao je na pravopise i izvan Slavonije, te je propisan kao službeni udžbenik u narodnim školama. Zbog biskupova ujednačavanja latiničke grafije i pravopisa, uz sve svoje reformacije, biskup Mandić je „ostavio traga čak i u obrazovnom sustavu te tako izravno bio povezan s reformacijama školstva Marije Terezije.”
Slađana Bradarić/Kristijan Japarić
