OSIJEK (TU) – Uz geslo “Hvali, dušo moja, Gospodina“(Psalam 146) u osječkoj župi Uzvišenja sv. Križa 8. studenoga održan je 12. Susret osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Osječke regije (Osječki istočni i Osječki zapadni dekanat, Čepinski dekanat i Baranjski dekanat). Susret tristotinjak gostiju i retfalačkih župljana protekao je u slavlju Boga molitvom, pjevanjem, sviranjem, recitiranjem, scenskim prikazima i dramskim igrama s porukama ljubavi, nade i radosnoga zajedništva u okviru duhovno-umjetničkoga programa te uz središnje večernje euharistijsko slavlje u župnoj crkvi koje je predvodio Alojz Kovaček, povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Đakovačko-osječke nadbiskupije, uz suslavljenje župnika i župnoga vikara Pave Vukovca i Ivana Stipića.
Alojz Kovaček: Svojim životom živa ste propovijed našemu društvu
“Otvorenoga srce i duše, svaki je vjernik pozvan svojim životom slaviti Boga. Često nas na tom putu noge ne slušaju, naše srce je ranjeno i nema uvijek ljubavi za druge, ali dušom želimo slaviti Gospodina i životom ju sačuvati čistom slaveći Boga. Taj odsjaj duše vidite u našem pogledu. Ponizno molimo, neka nas Gospodin oslobodi duhovne sljepoće”, uvodno je rekao vlč. Kovaček pozdravljajući sabrane vjernike u različitim službama žive Crkve. Osvrćući se na evanđeosko čitanje o sirotoj udovici koja je u hramsku riznicu ubacila tek dva novčića, “sve što je imala, sav svoj žitak”, a bogati su uz veliku razmetljivost davali od svog suviška i, kaže Isus, zato je ona dala više od svih shvaćajući u svom siromaštvu da tko ima Boga ima sve, propovjednik je naglasio kako je udovica koja daje samu sebe Bogu nama primjer kao i to da mjerilo po kojem treba postupati nije količina, nego punina duše i srca, kazavši: “To je ljubav koja je Bogu mila, Bogu koji na križu daje svoju ljubav, samoga sebe. Bez križa nema kršćanstva. Takva je ljubav u vama. Prihvaćajući životni križ, život pretvarate u živu molitvu. Osobe sa invaliditetom jesu slika Kristova, a njihove obitelji su svojim životom živa propovijed našemu društvu.” Napominjući kako je teško živjeti Isusovu istinu, Kovaček je istaknuo kako okupljene osobe sa invaliditetom i njihove obitelji žive svoju vjeru u obitelji i zato su Crkvi potrebni takvi kakvi jesu.
Majčinsko svjedočenje Marije Glavaš
Propovjednikove je riječi na kraju mise potkrijepilo svjedočenje Sanjine mame Marije Glavaš, župljanke župe Uzvišenja sv. Križa: “Kćer Sanja ima 31 godinu. Rođena je s mentalnim poteškoćama vidljivim od ranoga djetinjstva. Početak je bio tužan i težak, nešto neočekivano… Puno suza i zabrinutosti, brojna pitanja i raznih osjećaja obilježilo je tada mnoge moje dane i noći, ali svoje dijete volim i odgajam istom roditeljskom i majčinskom ljubavlju kao i svi vi roditelji. S vremenom Bog nam daje načina da sve lakše nosimo, naučimo i shvatimo. Imati dijete s mentalnom retardacijom nije samo manjak, već neki drugi način življenja svog obiteljskog života. Slijedili su odlasci liječnicima i mnogim drugim stručnjacima u razne ustanove, ustrajno godinama u želji učiniti sve što više pomoći svom djetetu u razvoju i napredovanju, fizičkom i psihičkom. I danas smo, također, pod stalnim liječničkim kontrolama i terapijama. Sanja pohađa Centar za odgoj i obrazovanje “Ivan Štark” u Osijeku, sada ide u radionicu za odrasle. Hiperaktivna je, puna priča i pitanja, najčešće istih. Voli društvo i kontakte poznatih i nepoznatih osoba. Ima i neko svoje razumijevanje srcem, uči i raduje se, ali i tuguje vrlo intenzivno sa svojim bližnjima i prijateljima. Obilježavaju je češće promjene raspoloženja i ponašanja, stoga zahtijeva stalni nadzor i moj dan je: otići na posao i biti sa Sanjom, ići tamo gdje možemo zajedno ili ostati kod kuće, ostaviti s vremenom svoje aktivnosti i zanimanja. Sanja u crkvu ide od malena. Crkva nam je drugi dom. Molitvu poznaje i voli. Sakramene je primila kasnije s velikom radošću. Isus i Marija su joj vrlo bliski. Aktivni smo u Zajednici “Vjera i Svjetlo”. Zahvaljujemo brojnim mladim i nešto starijim prijateljima na svom vremenu koje su nam darovali u druženju i prijateljstvu u zajednici gdje mali i jednostavni ljudi s poteškoćama u mentalnom razvoju žive svoj život u potpunosti, nisu opterećeni svojim nedostacima, svjedoče da su voljeni od Boga. Ima lijepih i manje lijepih dana, nekad napornih, a nekad se našalite sami na svoj način. Većinom, svaki dan ponavljate i učite isto, svaki mali pomak je veliko zadovoljstvo. Samo uz molitvu i Euharistiju ja sam uspjela naći snagu, strpljenje i mir. Zahvaljujem dragom Bogu i našoj dragoj Gospi Mariji na svim radostima i predajem im i dalje naše živote i budućnost. Zahvaljujem i vama na strpljenju”, kazala je hrabra majka Marija Glavaš otvorenim srcem koje je izmamilo gromoglasni, dugotrajni pljesak i suze sabranih u crkvi.
Duhovno-umjetnički program
Misa, obraćanja i duhovno-umjetnički program, marljivo pripremljen, prevođen je na hrvatski znakovni jezik zahvaljujući vjeroučiteljici Vesni Klir, a u programu su, uz voditeljstvo retfalačkih župljana Anne Jurković i Andreja Dorića, sudjelovali: DV Jelenko (uz vodstvo odgojiteljice Zdenke Beker), Klub roditelja i djece s teškim invaliditetom “Novi dan” (učiteljica Senka Koški), Dječji zbor OŠ Višnjevac (V. Klir i učiteljica Alma Mance), Centar za odgoj i obrazovanje “Ivan Štark” (vjeroučitelj Stjepan Šop i učiteljica Gordana Šop),
vokalni solist Andrej Dorić (autor pjesama Zorislav Dorić), OŠ Ivana Filipovića (vjeroučitelji Dejana Babić-Hajduković i Ante Vuković), vokalna solistica Karla Forjan iz OŠ Ivana Filipovića, OŠ Višnjevac (učiteljica Jasna Dorić), Zajednica Vjera i svjetlo “Plamen ljubavi” koja u retfalačkoj župi djeluje od 2006. godine, pjesnikinje Lana, Tina, Petra, Tihana i Eva iz OŠ Retfala, glazbenici i pjevači rock skupine “Amos” Filip i Dubravko Lažeta te VIS-a Kairos Matej i Ana Galić, Robi Fabing i Iva Abičić. Organizator susreta je Povjerenstvo za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Đakovačko-osječke nadbiskupije uz nadbiskupijskog povjerenika Kovačeka. Program su osmislili članovi povjerenstva, animatori i volonterski suradnici u pastoralu uključujući Tomislava i Jelenu Vuko te iz retfalačke župe Kristinu Rebu i druge koji su povezali koordinatore domaćine: Katicu Andraši iz Caritasa, Nevenku Špoljarić iz ŽPV-a, Darinku Škaro, Dubravka Marojevića, redovnice Družbe sestara Naše Gospe, ŽEV, ŽPV i druge za ugošćivanje mnogobrojnih. Gotovo petosatno druženje u crkvi, dvorani i na otvorenom uz crkvu pomogli su angažirani župljani dijeleći okrjepu, stotinjak kilograma slastica-darova tridesetak vrijednih župljana, uključujući Nadu Biloš iz ŽEV-a.
Župnik Vukovac je naposljetku zahvaljujući za zajedništvo istaknuo kako osobe sa invaliditetom jesu primjer ostalima u dijeljenju ljubavi, kršćanske i ljudske povezanosti, u darivanju zagrljaja i razgovora koji inače nedostaje u obiteljima te iskrenom izražavanju prijateljstva i prave radosti zajedništva, a sve to ostvareno je tijekom regionalnog Susreta u Osijeku koji su izdašno poduprli donatori: Ascommerce, Sibaris, Katini kolači i Humanitarna udruga “Rijeka ljubavi” iz Osijeka.
Tekst: Nevenka Špoljarić / Fotografije: Zorislav Kalazić
