BELI MANASTIR (TU) – U četvrtak 18. rujna započeo je ciklus od 12 predavanja o socijalnom nauku Crkve s prvom uvodnom temom „Socijalna dimenzija evanđelja“. Dvadesetak znatiželjnika pozdravio je Edo Jurić, ravnatelj belomanastirskog Centra za kulturu. Predavač mr. sc. Igor Jakobfi započeo je svoje predavanje osvrtom na sve rašireniji fenomen privatiziranja vjere i njegovu nespojivost sa socijalnom dimenzijom evanđelja koja se ostvaruje po socijalnom nauku Crkve te je usporedno s time popratno predstavio konkretna iskustva primjene toga nauka u socijalnom pastoralu Đakovačko – osječke nadbiskupije.
Crkva se u ispunjavanju svoje zadaće naviještanja evanđelja u konkretnom društvenom životu služi socijalnim naukom Crkve. Riječ je o nauku koji je sam po sebi bitan instrument evangelizacije jer istovremeno dok doprinosi izgradnji društva to isto društvo evangelizira te kao takav sadrži tri međusobno nerazdvojive dimenzije: teorijsku, povijesnu i praktičnu. Teorijska dimenzija se odnosi na naučavanje crkvenog Učiteljstva o socijalno – etičkim načelima koja su opća i temeljna jer se tiču društvene stvarnosti u njezinoj cjelokupnosti: od interpersonalnih odnosa do onih posredovanih politikom, gospodarstvom i pravom. Zbog njihove trajnosti u vremenu Crkva ta načela pokazuje kao prvo i temeljno uporište za tumačenje i prosuđivanje društvenih pojava.
Druga, povijesna dimenzija socijalnog nauka odnosi se na primjenu načela na konkretnu društvenu zbilju s ciljem da ju se protumači i ispita je li u skladu ili ne sa smjernicama evanđeoskog učenja o čovjeku i njegovu zemaljskom, a ujedno i transcendentalnom pozivu. Iz analize povijesne dimenzije izrasta praktična kao putokaz kršćanskog življenja. Naime, pojašnjava predavač, socijalni nauk se ne zadovoljava samo iznošenjem trajnih misaonih načela, pa ni pukim tumačenjem povijesnih društvenih prilika, nego također i traga za uvijek novim i djelotvornijim modelima primjene načela u konkretnom životu. Neovisno o kojoj je dimenziji riječ taj je nauk prije svega crkven jer je Crkva subjekt koji ga izrađuje, širi i naučava.
Svi članovi Crkve, zaređeni službenici, redovnici i laici u skladu s vlastitim položajem i pozivom imaju obvezu da po trajnom upoznavanju toga nauka i traganju za novim modelima njegovog ostvarenja postanu njegovim djelatnim subjektima. Kao dobar i poticajan primjer u tome traganju može poslužiti dugogodišnje iskustvo socijalnog pastorala u Đakovačko – osječkoj nadbiskupiji, a posebno onaj dio koji se odnosi na djelovanje Ureda za promicanje socijalnog nauka Crkve i društvena pitanja po kojemu se već više od deset godina kontinuirano promišljanja i traga za prikladnim modelima djelovanja među društveno – politički angažiranim vjernicima, članovima vjerničkih društava te o oblicima uspostave suradnje s udrugama civilnog društva.
Ciklus predavanja organizira Humanitarna udruga „Prijatelji sv. Martina“, a podupire ga Centar za kulturu Grada Belog Manastira i Ogranak Matice hrvatske Beli Manastir. Helena Ivičin
