SLAVONSKI BROD (TU) – Mons. dr. Pero Aračić, svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije proslavio je u subotu, 21. rujna svoju zlatnu misu – 50 godina svećeništva. Pod geslom „Po Kristu, s Kristom i u Kristu“ zlatomisnik je u prepunoj župnoj crkvi Duha Svetoga u Malom Parizu u Slavonskom Brodu predvodio misno slavlje uz nadbiskupa Đuru Hranića, pomoćnog biskupa Ivana Ćurića te četrdesetak svećenika iz Hrvatske i inozemstva, među kojima su bili domaći župnik Florijan Kvetek i četvorica domaćih sinova.
Osvrćući se na Evanđelje toga dana, nadbiskup je u homiliji istaknuo da su Isusova pobožnost, ljubav prema vlastitom narodu i moralna neporočnost bile neupitne i kristalno jasne. „One koje su farizeji smatrali javnim grešnicima, Isus naziva bolesnicima. Carinici za njega nisu grešnici, nego bolesni. Farizejima tako poručuje da je liječniku mjesto uz bolesnike, a ne uz zdrave; i istodobno da ako je liječnik uz bolesnike, 
to ne znači da je i liječnik bolestan. A kako je Isus liječio? Dobrotom i ljubavlju. Susrećući ljude bez predrasuda. Prihvaćajući čovjeka kao čovjeka; imajući oko, vremena i osjećaja za konkretnog čovjeka! Liječio je sposobnošću lomiti predrasude, hrabrošću biti svoj, empatijskim razumijevanjem, ljubavlju i milosrđem što mu nije dopuštalo da na niske udarce drugome vraća jednakom mjerom. „Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike“, rekao je među ostalim nadbiskup Hranić.
Zlatomisniku Aračiću zahvalio je što u središte svog svećeničkog života stavlja utjelovljenoga Sina Božjega Isusa Krista. „Izborom današnjeg evanđeoskog odlomka pred naše oči stavljate njegov pastoralni pristup, a izborom liturgijskog čitanja svjedočite da sebe i svoje svećeništvo te sve svoje službe (od one kapelanske do kasnijih službi profesora, predstojnika, dekana, predsjednika, kanonika, biskupskog vikara i drugih) promatrate i shvaćate kao darove Božje milosti koje ste primili od Boga na dobrobit naše mjesne i domovinske Crkve.
Od samog odlaska na studij pokazali ste da su u središtu Vašeg svećeničkog interesa i svih Vaših osobnih nastojanja bili dobrobit Crkve i Isusov pastoralni pristup. Kad ste se vratili sa studija u nama, svojim studentima, nastojali ste buditi pitanja: Kako kao svećenik vrednovati djelovanje i biti suradnik Duha Božjega, koji već prije naših pastoralnih pokušaja djeluje u ljudskih srcima, prethodi našem djelovanju, budi u ljudskim srcima glad i žeđ za Bogom, te ih priprema za naše pastoralno djelovanje i za susret s Bogom? Kako onima kojima smo poslani pristupiti na Isusov način: u skladu s principom utjelovljenja, po kojemu se Bog približio čovjeku na njemu prilagođen način, spustio se na njegovu razinu i pokazao mu interes za njega, za njegova životna pitanja i za njegov konkretan život?
Kako čovjeku pomoći da trajno ostane vjeran vlastitom iskustvu da je lijepo biti dodirnut Bogom, njegovom ljubavlju i dobrotom i kako ga pratiti i pomagati mu da ostane postojan u vjeri u vremenima kušnje i mraka? Kako župu otvoriti, ustrojiti ju i oblikovati kao zajednicu koja katehizira i odgaja u svom krilu, koja trajno radosno prima i integrira svoje nove članove, što joj se trajno pridružuju po primanju sakramenata kršćanske inicijacije? Kako da župljani prestanu biti djeca i postanu odrasli suodgovorni članovi Crkve, svjesni svoga kršćanskoga dostojanstva i poslanja? Kako odrasle župljane odgajati za kršćansku punoljetnost, za preuzimanje vlastite odgovornosti, za ostvarenje navjestiteljske i posvjetiteljske službe te za službu ljubavi i velikodušno darivanje u svojoj obitelji kao kućnoj Crkvi, u župnoj zajednici, na raznim područjima društvenoga života te kroz vlastiti profesionalni život i rad? Kako se osloboditi klerikalnog mentaliteta u pristupu i u djelovanju nas svećenika i kako postati pastiri koji prepoznaju i vrednuju karizme i darove svojih župljana, prihvaćaju ih kao braću i suradnike, te im u skladu s teologijom i poimanjem Crkve sv. Pavla iz današnjega prvoga čitanja otvaraju prostor za njihov doprinos i djelovanje u životu Crkve? Kako župljane i druge vjernike laike podržavati kroz trajnu formaciju i biti im podrška u njihovoj želji i nastojanju da im čitav život postane velikodušno uzdarje Bogu i njemu ugodan prinos, kako ih odgojiti za udruženo djelovanje u Crkvi i u društvu i za proročko svjedočanstvo Isusa Krista?“, istaknuo je nadbiskup Đuro.
U nastavku je ustvrdio da je zlatomisnik Aračić svojim profesorskim nastojanjem i autoritetom među svećenicima i vjernicima laicima te svojim velikodušnim angažmanom unutar mjesne i domovinske Crkve, trajno nastojao podizati pastoralne standarde te senzibilizirati za nova područja pastoralnoga rada, da se afirmirao kao jedan od najistaknutijih pastoralnih teologa Crkve u Hrvatskom narodu, ali i šire, te unutar akademske zajednice. Ustvrdio je da prof. Aračić uz svoj predavački i znanstveni rad uporno godinama probijao led; utirao nove putove, područja i dimenzije crkvenoga djelovanja i crkvenih nastojanja, te da se kroz 50 godina svoga svećeničkog pastoralnog angažmana potvrdio kao istinska lokomotiva koja vuče, senzibilizira, okuplja, vapi, ukorava i moli svećenike, biskupe i vjernike laike.
Nabrajajući kronološkim redom neka od njegovih postignuća nadbiskup je među ostalim istaknuo: bližu pripravu zaručnika za ženidbu, Pastoralni centar Nadbiskupije, koji je njegova ideja i plod njegovih upornih nastojanja, Obiteljski institut, koji je on osnovao i svojim neposrednim pastoralnim djelovanjem te svojom veoma zapaženom znanstveno-teološkom aktivnošću bio pionir sustavnog pastoralnoga rada, djelovanje u Caritasu za vrijeme Domovinskog rata, rješavao je goruća i aktualna pitanja na području mjesne i čitave domovinske Crkve…
„Bili ste lokomotiva reforme našeg Filozofsko-teološkog studija i učilišta, te stvaranja potrebnih pretpostavki koje su 2005. godine urodile rađanjem Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Osijeku. Kolege profesori su Vas zbog toga kroz niz godina birali kao predstojnika, a onda i kao dekana Fakulteta. Povrat nacionalizirane zgrade i njezina obnova za potrebe Katoličkog bogoslovnog fakulteta, nova zgrada Središnje nadbiskupijske i fakultetske knjižnice i Nadbiskupijskog arhiva, izgradnja zgrade Studentskog doma i studentski kampus ostaju nam za budućnost Nadbiskupije kao trajni spomenik Vašeg izgaranja i rada na dobrobit naše mjesne Crkve, koji je olakšao i kasnije rađanje nove slavonsko-srijemske crkvene pokrajine. Bili ste i jedan od onih koji su glasno predlagali i poticali sazivanje Druge biskupijske sinode te jedan od stupova i promotora sinodskog promišljanja i rada“, rekao je o zlatomisniku nadbiskup Hranić te mu čestitao zlatni jubilej u ime pomoćnog biskupa Ivana Ćurića i biskupa u miru Marina Srakića.
Čestitajući zlatomisniku na tom velikom jubileju, župnik Kvetek naglasio je kako je to velik događaj za ovu župu, u Dekanatu prepoznatljivu po većem broju duhovnih zvanja te imaju deset živućih svećenika. Potom je pozvao župljane na zauzetiju molitvu za postojeća i nova duhovna zvanja. Čestitku zlatomisniku uime župljana uputio je Ivan Samardžić, dekan Strojarskog fakulteta u Slavonskom Brodu.
Zlatomisnik Aračić zahvalio je dragom Bogu za dar svoga života u trajanju od 75 godina i za 50 godina svećeničke službe, za svaku osobu koju je u svom životu susreo, za svoje pokojne roditelje, svoje prve župnike Rajka Brnića i Marka Majstorovića, za svako učinjeno dobro za slobodnu nam domovinu Hrvatsku, za sve koji su svoje životu ugradili u nju…
Misu je pjevanjem uveličao župni zbor predvođen Alenkom Martinović, a slavlje je nastavljeno uz zajednički ručak u restoranu Prestige, gdje su mu čestitke uputili neki od crkvenih dostojanstvenika i predstavnika društveno političkih vlasti. Uz brojne službe koje je mons. Aračić obavljao, posebno su istaknuli njegovo djelovanje u pastoralu braka i obitelji, naglasivši da ga njegovi kolege s pravom smatraju svećenikom svježine koncilskog duha. Kako radi na ponovnom osnivanju Obiteljskog instituta, svu svoju ostavštinu, kao i darove na zlatnoj misi zlatomisnik daruje za tu namjenu.
Župljani su se za ovaj veliki događaj pripremali trodnevnicom koju su predvodili: rektor Bogoslovije prof. dr. Stjepan Radić, vlč. Krešimir Aračić, domaći sin i mons. dr. Vladimir Dugalić, dekan đakovačkog KBF-a. Svjesni kako je ta župna zajednica prepoznatljiva po obiteljskom pastoralu i po većem broju duhovnih zvanja, pozvali su vjernike na jačanje njihova zajedništva, na otvorenost životu i duhovnom pozivu te na molitvu za postojeća i nova duhovna zvanja. Zadnjega dana trodnevnice mons. Dugalić blagoslovio je misnicu, koju je mons. Aračić odjenuo na slavlju zlatne mise, a dar je župljana župe Duha Svetoga.
Mons. Pero Aračić rođen je 1944. godine u Grku župa Žeravac u Bosanskoj Posavini gdje je uzornoj katoličkoj obitelji od oca pok. Marjana i majke pok. Ane, živio do 1954. kada je s obitelji doselio u župu Duha Svetoga u Slavonski Brod, u kojoj je odrastao i u kojoj se rodilo njegovo duhovno zvanje. Osnovnu školu, koju je započeo u rodnom Grku, završava u Slavonskom Brodu. Gimnaziju je pohađao u Zagrebu – u Međubiskupijskom sjemeništu i u Đakovu. Po završetku teologije na Visokoj bogoslovnoj školi za svećenika je zaređen 29. lipnja 1969. Bio je župni vikar u župama Uzvišenja sv. Križa i svetih Petra i Pavla u Osijeku. U Rimu na poslijediplomskom studiju 1979. završava doktoratom iz Pastoralne teologije. U centru La famiglia pohađa bračno-obiteljsko savjetovalište. Predavao je Liturgiku, Pastoralnu teologiju, Govorništvo i Homiletiku. Pisac je brojnih studija i knjiga na hrvatskom, njemačkom i talijanskom jeziku, organizator predbračnih tečajeva i cjelodnevnih susreta obitelji, liječnika, osoba s posebnim potrebama i drugih stručnih skupova. Član je udruge Pastoralnih teologa srednje i istočne Europe te je u prigodi osnivanja udruge u Pragu 2004. izabran za njezina potpredsjednika, a predsjednik joj je od 2007. do 2016. godine. Bio je prorektor i rektor Visoke bogoslovne škole i Teologije u Đakovu, pročelnik Instituta za teološku kulturu laika u Osijeku, prodekan i dekan Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta u Đakovu. Osnivao je Obiteljski institut i sveučilišni specijalistički studij: Pastoral braka i obitelji, Pastoral kriznih situacija i Pastoral župne zajednice. U pastoralnome djelovanju nadbiskupije obavljao je službu vikara za pastoral. Kanonikom Prvostolnoga kaptola imenovan je 1994., a papinskim kapelanom 1995. godine. Bio je ravnatelj Hrvatske inozemne pastve. Sudjelovao je u projektu vraćanja, rekonstrukcije i opremanja zgrade Katoličkoga bogoslovnog fakulteta, gradnji i opremanju Središnje biskupijske i fakultetske knjižnice i Arhiva te gradnji i opremanju studentskog doma, kojim se zaokružuje ‘mali studentski kampus’ u Đakovu. Pri Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti imenovan je članom suradnikom 2014. godine. Osnivanjem Zavoda za znanstveni i umjetnički rad u Đakovu 2016. godine imenovan je prvim upraviteljem. B. Lukačević / A. Banović
