Svetkovina Svih svetih u Đakovu

ĐAKOVO (TU) – „Svetost ne znači bezgrešnost. Bit svetosti je biti u zajedništvu sa Svetim. Zajedništvo sa Bogom, koji je svet, daje udio u svetosti i stvara odnose svetosti među ljudima. To se događa upravo okupljanjem oko euharistijskoga stola“, rekao je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, uvodeći na svetkovinu Svih svetih u večernje misno slavlje u đakovačkoj prvostolnici sv. Petra, tijekom kojega se već tradicionalno moli za sve branitelje i žrtve Domovinskoga rata.

U svojoj homiliji nadbiskup se osvrnuo na pročitan ulomak Evanđelja o blaženstvima, kojime Crkva poručuje da je put svetosti upravo u življenju blaženstava, koja otkrivaju koje vrijednosti trebamo u sebi razvijati ako želimo nasljedovati Krista. Ističe kako Isus, govoreći o blaženstvima, bira pozitivan način govora te na način starozavjetnih čestitki upućenih pobožnima, mudrima i uspješnima, blaženim proglašava čovjeka ispravnih moralnih stavova. „Izraz Blago! često je puta upotrijebljen u Svetome pismu kako bi se nekome čestitalo ili na njega zazvalo blagoslov, pa je u tom izrazu Blago! osim sadašnjosti prisutna dimenzija prošlosti, ali i budućnosti. Blaženstva su tako radosni izraz blizine Kraljevstva, koje u sebi ima karakter budućnosti, ali je već prisutno kao osobiti Božji dar onima čije je kraljevstvo nebesko i čija je plaća na nebesima“, rekao je nadbiskup.

„Blaženstva su program svetosti. To ne znači da trebamo gladovati i žeđati, biti siromašni i uplakani… ali znači da je naš Bog gladan, žedan, napušten, siromašan i uplakan. On se poistovjetio sa svima gladnima, žednima, napuštenima, uplakanima, siromašnima. I zato nas on poziva da u svakoj osobi koja proživljava takve trenutke vidimo sliku Božju i prepoznamo dijete Božje, svoju sestru i brata. Onda problemi te osobe postaju i moji. Tugovat ću ako moja sestra ili brat tuguje, radovat ću se ako se oni raduju. Tako prihvaćamo duh Blaženstava, postajemo graditelji Kraljevstva, suobličujemo se nebeskome Ocu i potvrđujemo zajedništvo s proslavljenom Crkvom“, govorio je nadbiskup pred okupljenim vjernicima.

U Isusovim riječima o blaženstvima ove večeri možemo prepoznati sve naše pokojne – roditelje, rodbinu, prijatelje, poznanike, tolike branitelje i civilne žrtve rata, sve do onih koji se još i danas (20 godina poslije rata!) vode kao nestali, rekao je nadbiskup te dodao: „Bili su kršteni u Kristovo ime, pomazani njegovim Svetim Duhom. Sin božji nas je svojom milošću učinio dionicima svoga sinovstva. I zato smo sveti. Dok se ovih dana sjećamo naših pokojnika, svjedoci smo da se njima darovana svetost u njima pretvarala u njihovo životno svjedočanstvo i djelovanje. Mnogi među njima toliko su puta živjeli i svjedočili Isusova blaženstva, te su postali njihova slika.“

Zaključujući kako su mnogi nazočni suočeni s velikim iskušenjima, a ljudska je egzistencija podložna zlu, grijehu i zato posljedično i trpljenju, nadbiskup je pozvao: „Večeras si za ovim euharistijskim stolom svi posvijestimo da pripadamo tijelu utjelovljenoga, raspetoga i uskrsloga Sina Božjega. On je svoju krv prolio za nas. Oprao nas je i obukao u bijele haljine da budemo sveti. Molimo Isusa da, unatoč našim nevoljama i slabostima, postanemo čisti te da jednoga dana pred njega – kad nas bude pozvao – izađemo odjeveni u bijele haljine.“ A. Banović