RIM (TU) – Papinsko Vijeće za migracije i selioce, u suradnji sa zakladom Migrantes i Zajednicom svetoga Egidija, organiziralo je od 23. do 26. listopada 2015. godine Međunarodni susret Roma u Rimu, kao spomen na Međunarodni susret Roma s papom bl. Pavlom VI. u Pomeziji nedaleko Rima 1965. godine.
Tom prigodom Odbor Hrvatske biskupske konferencije za pastoral Roma organizirao je hodočašće iz Hrvatske na koje je pošlo 50-ak Roma te nekoliko članova Odbora HBK za pastoral Roma i suradnika u pastoralu Roma. Hodočašće je vodila s. Karolina Miljak, nacionalna ravnateljica za pastoral Roma, s trojicom svećenika biskupijskih povjerenika za pastoral Roma: Damir Slamek. David Andreić i Ante Luketić. Na hodočašću je sudjelovao i đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, predsjednik Odbora HBK za pastoral Roma.
Nadbiskup Hranić ističe kako je veoma zadovoljan ostvarenim hodočašćem te vjeruje da će ono puno značiti za daljnji pastoral Roma u Hrvatskoj. „Znamo da hodočašća imaju značajno mjesto te veliku vrijednost u redovitom pastoralnom djelovanju. A za Rome je ovo bio poseban doživljaj jer oni inače rijetko idu na takva hodočašća, a posebno na takva mjesta kao što su grobovi apostolskih prvaka u središtu Crkve i u središtu jedne svjetske metropole kao što je grad Rim. Vjerujem da će nakon ovakvog iskustva biti puno lakše raditi s Romima, barem s onima koji su bili na hodočašću. No, ne samo s njima, nego i s drugim Romima, jer sam uvjeren da će oni o svojem iskustvu pripovijedati drugim Romima te da će nama tzv. „gadžama“ (Neromima) biti pomoć i most u uspostavi pastoralnog kontakta i u radu s ostalim Romima. Naime, kada dobijemo suradnike iz reda Roma, olakšan nam je pastoralni rad jer romi imaju više povjerenja u svoje ljude nego u nas gadže. Moramo biti svjesni toga da mnogi Romi imaju veoma neugodnih iskustava s nama gadžama zbog naših predrasuda prema njima. Mnogi su doživjeli da ih mi gadže gledamo s visoka, s određenim podcjenjivanjem, omalovažavanjem i grubošću. Svjesni su oni i činjenica te često imaju komplekse manje vrijednosti pred nama gadžama (iako neopravdano). A kad dožive trenutke kao što su bili na hodočašću i kad osjete da ih mi prihvaćamo, kada se razbijaju uzajamne predrasude, pastoralni rad puno je lakši“, kaže nadbiskup Hranić. „Prije 50 godina papa bl. Pavao VI. susreo se s njima u Pomeziji, otišao među njih, a ovog puta ih je papa Franjo pozvao da dođu u središte Rima, primio ih u Vatikanu, u dvorani pape Pavla VI. Ono što im je bl. Pavao VI. poručio prije 50 godina, da oni nisu na periferiji nego u središtu Crkve, papa Franjo im je sada dao i iskusiti: primio ih je u Vatikanu – u središtu Crkve. S njima i uz njih su bili brojni svećenici, časne sestre i desetak biskupa. S našim Romima iz Hrvatske na hodočašću su bila trojica svećenika, jedna časna sestra i jedan biskup. Vidjeli su da i iz redova Roma i ma svećenika, redovnika i redovnica, pa čak i jedan biskup. Njihovi su autobusi bili parkirani na samom trgu sv. Petra. (U Rimu sam kao student boravio 6 godina i nikada nisam imao priliku, sve do sada, vidjeti autobuse parkirane na Trgu sv. Petra.) Romi su Papi progovorili o sebi i Papa njima kao pastir univerzalne Crkve. Osjetili su da su u Crkvi prihvaćeni, poštovani, vrednovani. Mislim da je to pastoralno jako dobro, izvrsno, i Bogu sam zahvalan da je to ostvareno. Zbog toga nosim najljepša i najpozitivnija iskustva o cjelokupnom hodočašću“, kazuje nadbiskup.
Sami Romi su na poseban način doživjeli ovo hodočašće. Svi su pokazali istinsku radost, zadovoljstvo, pa čak i pravo oduševljenje. Za mnoge od njih ovo je bilo prvo putovanje izvan Hrvatske. Vidjeli su i doživjeli jednu svjetsku metropolu, njezine građevine. Nadasve su doživjeli snagu kršćanskog svjedočanstva vjere koja je gradila i uređivala velebne i prekrasne crkve i druge građevine te stvorila jednu civilizaciju i kulturu. Susreli su se sa snagom kršćanskog života i umiranja za Krista. Okupilo ih se na jednom mjestu 7.000 Roma katolika, iz čitavoga svijeta. To je bilo impresivno i ohrabrujuće za njih Rome, često zatvorene u mali svijet svoga romskog naselja i bliže okolice, ali i za nas angažirane u pastoralu Roma. Nisu imali riječi kojima bi opisali svoje emocije, jer sve doživljeno daleko je nadilazilo njihove predodžbe i ono što su zamišljali, kazuje nadbiskup Hranić. „No, ponavljam, ono što bih istaknuo kao najdragocjenije i najvrjednije je to što su Romi doživjeli da Crkva cijeni i poštuje njih kao ljude, njihovo ljudsko dostojanstvo, da ih prihvaća i poštuje u njihovom identitetu i da se tako produbilo određeno povjerenje. To je za evangelizaciju romskog naroda jako važno, jer bez tog povjerenja nema prave evangelizacije. S neugodnim iskustvima i uzajamnim predrasudama ne može se ići naprijed.“
Na putu u Rim hodočasnici su zastali u Padovi, a za boravka u Rimu obišli su velik broj njegovih znamenitosti. Petak je završio zajedničkim euharistijskim slavljem u hrvatskoj nacionalnoj crkvi sv. Jeronima, a u subotu je poseban doživljaj bila molitva križnoga puta u Colosseumu, gdje su Romi razmatrali Kristovu smrt, smrt tolikih kršćanskih mučenika, ali i komemorirali svoju mučeničku povijest jer – ističe nadbiskup – poznata je strašna žrtva i stradanje Romskog naroda tijekom drugog svjetskog rata. Svima nam je poznat holokaust kojega su pretrpjeli Židovi tijekom Drugoga svjetskog rata. To je dobro. No, kad su u pitanju Romi i njihovo pravo istrjebljenje, to se često spomene tek usput, pa čak i prešuti, ne zna se točan broj stradalih – a i njihova žrtva je bila strašna. U nedjelju su svi hodočasnici Romi zajednički slavili euharistijsko slavlje u rimskom marijanskom svetištu Madonna dell’Amore Divino, gdje su ispunili crkvu. Slavlje je predvodio kardinal Antonio Maria Vegliò, predsjednik Papinskoga vijeća za migrante, što je, govori nadbiskup, bilo jedno posebno i lijepo iskustvo.
Nadbiskup Hranić govori kako je zadnjega dana hodočašća, 26. listopada, u dvorani pape Pavla VI. bio poseban program, jako dobro organiziran susret, gdje su se skupine Roma predstavljale glazbom, pjesmom, plesom, svjedočanstvima… Među njih je došao papa Franjo i zadržao se sat i pol vremena. Papa je Romima govorio vrlo poticajno, ističući kako nisu na rubu Crkve, već u njezinu srcu, pozvao ih da se osjećaju prihvaćenima, poštovanima, voljenima, da imaju sigurno mjesto u srcu Crkve, govorio o njihovu dostojanstvu. „Osobito me se dojmilo kako je Papa istaknuo poteškoće i tešku socijalnu situaciju u kojoj danas žive mnogi Romi, rekavši im da ih razumije te im istaknuo važnost školovanja; potaknuo je prisutnu djecu i mlade, ali i pozvao odrasle (posebno roditelje i djedove te bake) da vode brigu o školovanju djece i unučadi, koje će u konačnici pomoći njihovom pristupu radnim mjestima te integraciji u društvo“, kaže nadbiskup Hranić.
Kako nadbiskup, tako i trojica svećenika i s. Karolina Miljak, te nekolicina vjernika angažiranih u radu s Romima, ovaj su susret doživjeli kao Papinu moralnu podršku i ohrabrenje u njihovu radu; kao crkveno priznanje da je rad u pastoralu Roma nešto vrijedno, nešto što Crkva prepoznaje i vrednuje. „Nažalost, mnogi među nama gadžama rad s Romima još uvijek podcjenjuju. Stoga nije važan samo rad s Romima, već i s nama, gadžama, koji Rome često marginaliziramo, pristupamo im s predrasudama. Ova Papina gesta i hodočašće – kako smo primijetili – imaju i svoju simboličku vrijednost te snažnu poruku Crkvi i svijetu za odnos nas gadža prema Romima. Hodočašće i Papina audijencija s Romima polučili su značajan odjek u društvenoj javnosti i pridonose promjeni stava prema Romima, vrednovanju brige za Rome i pastoralnog rada s njima“, kaže nadbiskup Hranić.
Na kraju, nadbiskup kritički primjećuje da je Papinsko vijeće za migrante kao organizator trebalo uložiti više truda u pripremi euharistijskog slavlja: „Uočio sam određene propuste jer velika većina Roma nije ništa razumjela te se čuo žamor za vrijeme mise, a i liturgijsko pjevanje nije bilo sretno organizirano. Ipak, bilo je zanimljivo kod molitve vjernika. Kada su se počele čitati molitve vjernika na pojedinim jezicima, i kada su oni konačno čuli neku riječ koju razumiju, tada su na zazive počeli pljeskati, sretni što konačno nešto razumiju. To mi je bilo simpatično. Jednako tako kad su iskoristili pauzu zbora koji je animirao pjevanje te su za vrijeme pričesti oni sami preuzeli pjesmu i na talijanskom zapjevali pjesmu koji oni znaju pjevati.“ Anica Banović (foto: Varaždinska biskupija)
Radio Vatikan
Radio Vatikan prenosi kako je papa Franjo pred 7 tisuća Roma u dvorani Pavla VI: istaknuo kako je došlo vrijeme da se gradi humanije društvo i periferije. Papa je poželio da se u povijesti otvori nova stranica za selilačke narode. Ne želimo da se mladi i žene bave trgovinom droge i ljudi, upozorio je Sveti Otac. To je protiv “prava svake osobe” na dostojanstven život i rad, na izobrazbu i zdravstvenu njegu, jer svaki je čovjek subjekt neotuđivih prava i dužnosti. Dragi prijatelji, obavijesnim sredstvima i javnom mnijenju ne pružajte prigodu da loše govore o vama. Vi ste sami protagonisti svoje budućnosti. Kao i svi građani, možete pridonijeti blagostanju i napretku društva, poštujući zakone, vršeći svoje obveze kao i uključivanjem u društvo po emancipaciji novih naraštaja, ustvrdio je Papa.
Djeca su vaše najdragocjenije blago. Vaša se kultura mijenja; tehnološki napredak pridonosi da mladi bivaju svjesniji svojih mogućnosti i svoga dostojanstva, te da sami osjete potrebu zauzimanja za vašu promociju. Stoga im se ima jamčiti prikladna izobrazba; zahtijevajte to jer je riječ o temeljnom pravu svake osobe, objasnio je papa Franjo. Vaša djeca imaju pravo ići u školu, ne priječite im! Vrlo je važno da iz obitelji, od roditelja, djedova i baka dolazi poticaj na veću izobrazbu. Dužnost je odraslih mladima omogućiti pohađanje škole. Izobrazba vaše mlade osposobljava da budu zauzeti građani; da sudjeluju u političkom, društvenom i gospodarskom životu zemlje u kojoj žive, istaknuo je Sveti Otac. Papa je rekao da je moguće graditi miroljubivi suživot, u kojem različite kulture i tradicije čuvaju vlastite vrijednosti, potičući dijalog i uključivanje. Državne su ustanove dužne romskoj mladeži jamčiti prikladno školovanje, omogućujući siromašnijim obiteljima da i njihova djeca pohađaju školu.
Proces integracije zahtijeva da društvo upozna kulturu, povijest i vrijednosti Roma. Došlo je vrijeme da se iskorijene drevne predrasude i uzajamna nepovjerenja, koja su često razlogom diskriminacije, rasizma i ksenofobije: nitko se ne treba osjećati odbačenim, ali ni ovlaštenim gaziti dostojanstvo i tuđa prava. Duh nas milosrđa poziva da se borimo kako bi se jamčile te vrijednosti, kazao je Papa, poželjevši da Evanđelje milosrđa prodrma savjesti sviju, otvarajući najpotrebitijima i isključenima naša srca i ruke. Romima je predložio kao životni uzor blaženoga Zeffirina Gomeneza Mallu, sina romskoga naroda, kojega su resile kreposti poniznosti i čestitosti te velika pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji. Istaknuo je porast svećeničkih i redovničkih zvanja u romskom svijetu; ona su znak “čvrste vjere i duhovnoga rasta”, te spomenuo biskupa Devprasada Ganavu, Roma, koji je bio prisutan u dvorani Pavla VI. Svećenicima i redovnicima je pak rekao da su most između kultura te da se od njih traži da uvijek žive neporočnim životom kako bi pogodovali rađanju novih duhovnih zvanja. Podsjetivši na susret blaženoga pape Pavla VI. i Roma u Pomeziji, istaknuo je pastoralno zauzimanje za selilačke narode. Papa Pavao VI. poticao je Crkvu na pastoralni rad sa svijetom selilaca, a Rome da vjeruju Crkvi. Od tada smo svjedoci velikih promjena u evangelizaciji i u humanoj, društvenoj i kulturalnoj promidžbi nomadske zajednice, zaključio je Sveti Otac.
