SLAVONSKI BROD (TU) – Prigodom 70. obljetnice velikog stradanja Hrvata od partizansko-komunističkih vlasti nakon Drugog svjetskog rata na križnim putevima diljem tadašnje države, a napose na Macelju, stotinjak vjernika iz župe Gospe Brze Pomoći, Sv. Dominika Savija i pojedinačno iz drugih župa Slavonskoga Broda, zajedno sa svojim svećenicima – župnikom i dekanom Ivanom Lenićem, gvardijanom fra Franjom Jurincem, župnikom Josipom Matanovićem i umirovljenim župnikom Antom Pavlovićem, hodočastili su u subotu, 24. listopada na Macelj, dugo prešućivano najveće poratno stratište hrvatskog naroda, te u staro marijansko svetište Majke Božje Jeruzalemske na Trškom Vrhu iznad Krapine.
Po dolasku u Hrvatsko Zagorje pohodili su u Đurmancu Župu sv. Jurja, a potom maceljsku šumu, gdje im je domaći župnik fra Vlado Mustać govorio o strašnim ubojstvima Hrvata u tom kraju nakon Drugog svjetskog rata, čija brojka prema dosadašnjim izjavama svjedoka doseže 13.000 žrtava, a vjerojatno i više. Nakon polaganja lampiona i zajedničke molitve kod jama iz kojih je dosada ekshumirano 1.163 ubijene osobe, među kojima 21 svećenik i bogoslov, euharistijsko slavlje u crkvi Muke Kristove – uz trojicu brodskih svećenika – predvodio je dekan Ivan Lenić. Propovijedao je gvardijan Jurinec posvjedočivši kako je – hodočasteći s vjernicima iz Graza na Bleiburg i na Macelj – često slušao svjedočenja ljudi, koji su o strašnom zločinu na Macelju dugo morali šutjeti. „Nedostaje nam hrabrosti da ne zaboravimo memoriju naroda u kojem živimo, da konačno podignemo glavu, ne osuđujući nikoga, nego moleći se da u našoj domovini raste mir, pravednost i sloga; da jedino takvi možemo napredovati i biti dionici krvi koja ja ovdje prolivena za naše dobro“, naglasio je gvardijan. Istaknuo je da smo dužni mladim naraštajima protumačiti što se sve tu događalo, te zaključio da molimo Gospodina da to ne bude samo obično hodočašće u kojem smo se uklopili i upisali u povijest našega naroda i udisali dio vjere stradalih ljudi, nego da ono bude ispunjenje naše memorije s novim podatcima koje dosada nismo znali, da ih sebično ne čuvamo samo za sebe, nego znamo pružiti i drugima. Hodočasnici su poslije mise obišli križni put, spomen sobu i okoliš oko spomen-crkve, te zajednički molili kod grobnice ekshumiranih i pokopanih žrtava na Macelju.
Hodočašće je, nakon zajedničkoga objeda u Đurmancu, okrunjeno pohodom i molitvom u starom marijanskom svetištu na Trškom Vrhu iznad Krapine, gdje je Brođane dočekao krapinski župnik i dekan Tomica Šestak, te ih upoznao s poviješću toga bisera Hrvatskoga zagorja. Potom su hodočasnici, pjevajući litanije Majci Božjoj, obišli njezin oltar, te se zadržali u osobnoj molitvi i razgledanju toga prelijepoga svetišta. Zajedničkom pjesmom Gospi zaključili su svoje hodočašće.
Inicijator hodočašća slavonskobrodski dekan Lenić je naglasio kako je prvotni razlog hodočašća izražavanje ljudskoga i kršćanskoga poštovanja i molitva za tolike stradale Hrvate i druge, među kojima su dvojica svećenika i jedan bogoslov iz Đakovačko-osječke nadbiskupije. Sa umirovljenim župnikom Pavlovićem vjernicima je – uz ostalo – putem posebno približio lik brodskog svećenika dr. Josipa Gunčevića, koji je također ubijen na Macelju. Iako je prošlo 70 godina od njegove smrti, a ove je godine 120. obljetnica njegova rođenja, ime dr. Gunčevića, koji je bio dugogodišnji kateheta i ravnatelj u brodskoj Gimnaziji i danas je prešućivano u Slavonskom Brodu, a bio je čovjek intelektualac i svećenik, koji je slutio i ukazivao na opasnosti komunističke ideologije i vladavine. Zato se smatrao nepoćudnim i neprijateljem vlasti, koja se uspostavljala nakon Drugog svjetskog rata, da bi se kasnije njegova upozorenja pokazala opravdanim. Budući je bio čovjek istine i rodoljub, platio je isto cijenom života. B. Lukačević
