VUKOVAR (TU) – U sklopu projekta “Posjet učenika osmih razreda Vukovaru”, koji je u rujnu započeo provoditi vukovarski Memorijalni centar Domovinskog rata, 250 učenika osmih razreda iz Vukovarsko-srijemske županije, kroz obilazak najznačajnijih mjesta iz vremena obrane Vukovara 1991., prezentaciju memorijalno-dokumentacijske građe te predavanja upoznavalo se u srijedu 21. listopada s vrijednostima Domovinskoga rata, kao i same bitke za Vukovar. Dio projekta je i „Škola mira“, gdje je u Ružičkinoj kući pred osmašima govorio đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, posvješćujući im potrebu izgradnje vlastitoga identiteta, a napose praštanja, što praštanje čovjeku može donijeti i koliko ga može osloboditi.
Nadbiskup je okupljenim učenicima kako su svi stvoreni na sliku Božju, kako je svaki čovjek neponovljivi original koji mora imati vlastiti identitet, jer kad ima izgrađenu osobnost i identitet, tada se ne boji drugoga, siguran je u sebe, pun samopouzdanja te je spreman takav izaći pred drugoga i osjeća da ga ovaj svojom osobnošću i identitetom može obogatiti. „Kada ne izgrađujemo vlastiti identitet, osjećamo se nesigurnima, u susretu s drugim identitetom osjećamo se izgubljenima, manje vrijednima. I što nam se netko više pokuša približiti, to se više zatvaramo u sebe, spremni dizati obrambene zidove”, ukazao je nadbiskup. Naglasio je kako su Katolička i Pravoslavne Crkve najbliže jedni drugima te dodao: „Što smo bliže Kristu, bliže smo jedni drugima, a naša nas vjera potiče da prepoznajemo da smo svi međusobno braća i sestre te u svakom drugom čovjeku trebamo prepoznavat brata i sestru.“
Govoreći o praštanju nadbiskup je istaknuo kako se samo praštanjem može prekinuti zlo i spriječiti da ono ne bude nastavljeno dalje. „Zato nije velik i jak onaj koji čini nasilje nad drugima i nanosi im zlo, nego je velik i jak onaj tko je spreman radije podnijeti nasilje i zlo, ne želeći ga nanijeti drugome. Ovdje u Vukovaru osjećamo ljudski i kršćanski ponos jer ljudska se snaga pokazuje ne vraćanjem milo za drago, nego praštanjem, koje uvijek znači zaustavljanje spirale nasilja i zla. Osjećamo ljudski i kršćanski ponos jer blaženije je biti ožalošćen i biti gubitnik, negoli biti osvetnik. Blaženije je sud prepustiti Bogu, negoli ga uzeti u svoje ruke“, istaknuo je nadbiskup, dodavši kako oni koji su spremni oprostiti počinitelju zločina nadilaze sami sebe i djeluju iz božanske snage koju pronalaze duboko u sebi, a ta im snaga omogućuje da uistinu pobijede zlo i otvore put budućnosti.
„Praštati mogu samo veliki ljudi i ljudi duboke vjere, koji nepokolebljivo vjeruju u moć dobra, koji vjeruju u moć ljubavi, koji vjeruju u život kao stalno praštanje: ne samo drugima, nego i drugih kad je u pitanju vlastito zlo i grijeh. Praštanje stoga pretpostavlja božansku moć u čovjeku, jer omogućuje da čovjek ne bude rob tuđega zla, nego da se oslobodi tuđega zla u vatri i patnji ljubavi“, rekao je nadbiskup Hranić. Nadahnuto je govorio i o potrebi suočavanja sa greškama, o traženju oprosta i nadi u miran i što skladniji život, naglašavajući mladima koliko je važno ponovno stvarati međunacionalno povjerenje, kako ne bi živjeli jedni pored drugih, nego jedni s drugima i zaključio kako su upravo mladi oni koji trebaju razgovarati, istraživati, suočavati se s onim što se zaista dogodilo i na temelju toga stvarati nove odnose i novo ozračje. A. Banović
