ĐAKOVO (TU) – FOTOGALERIJA – Tijekom svečanog misnog slavlja u đakovačkoj prvostolnici sv. Petra na svetkovinu apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla, 29. lipnja 2019. polaganjem ruku i posvetnom molitvom đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića, za svećenike Đakovačko-osječke nadbiskupije zaređeni su đakoni: Luka Ćosić (Župa sv. Josipa radnika, Slavonski Brod), Dominik Nedeljković (Župa sv. Josipa radnika, Osijek), Filip Sertić (Župa Rođenja sv. Ivana Krstitelja, Sibinj) te Domagoj Vidaković (Župa sv. Grgura Velikog, Šljivoševci, filijala Kućanci). Uz kandidate Đakovačko-osječke nadbiskupije, svećenički red primila su i dva člana Hrvatske pokrajine Družbe Isusove: Zvonimir Marinović (Župa Mučeništva sv. Ivana Krstitelja, Osijek 10 – Brijest) i Šimo Marinović (Župa Blažene Djevice Marije Anđeoske, Zagreb -Sesvetska Sopnica).
Kristu poklanjate čitav svoj život
Uz nadbiskupa Hranića u koncelebraciji je bio pomoćni đakovačko-osječki biskup Ivan Ćurić, nadbiskup u miru Marin Srakić, provincijal Družbe Isusove, o. Dalibor Renić te osamdesetak svećenika. Nadbiskup je na početku misnoga slavlja podsjetio kako slavimo sv. Petra – nebeskog zaštitnika đakovačke prvostolnice i Prvostolnoga kaptola, zatim apostolske prvake sv. Petra i Pavla – zaštitnike 
konkatedrale u Osijeku, zaštitnike grada Osijeka i biskupskoga grada Đakova. Zatim je posebno pozdravio ređenike rekavši: „U ime svih nas okupljenih pozdravljam Vas dragi ređenici, koji danas Kristu Gospodinu poklanjate i na raspolaganje stavljate čitav svoj život, biće, snagu, srce i ljubav – sve što imate i što jeste. Po svećeničkom ređenju bit ćete suobličeni Kristu Glavi i Pastiru Crkve te ćete prihvatiti Njegovu pastirsku službu i poslanje.“ Pozdrav je uputio i svim svećenicima, od kojih je većina svećeničko ređenje primila na današnji dan, te im čestitao potičući ih da „ovim slavljem raspiruju i obnavljaju milosni dar sv. reda“.
Mons. Hranić zatim je pozdravio članove Prvostolnoga kaptola, biskupske vikare, ravnatelja Hrvatske katoličke mreže i Hrvatskog Caritasa mons. Fabijana Svalinu, prisutne oce isusovce, među kojima posebno o. Marija López Barrija, DI – rektora Kolegija sv. Robert Bellarmino u Rimu; odgojitelje Bogoslovnog sjemeništa na čelu s rektorom prof. dr. Stjepanom Radićem, profesore i studente Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu na čelu s dekanom izv. prof. dr. Vladimirom Dugalićem te sve bogoslove, redovničke kandidate i kandidatice. Napose je pozdravio članove obitelji ređenika, njihovu rodbinu, prijatelje te župnike i župljane župnih i filijalnih zajednica iz kojih ređenici potječu, kao i župnike i župljane župa u kojima su obavljali đakonski praktikum.
Učvršćivati, pratiti, poticati, ohrabrivati, ujedinjavati
U svojoj homiliji nadbiskup Đuro ocrtao je različitost sv. Petra i Pavla te podsjetio kako umjetnost predstavlja Petra s ključevima, a Pavla s mačem. Pojašnjavajući kako ključevi podsjećaju na važnu predvodničku službu u Crkvi, nadbiskup je rekao: „No, on tu svoju službu nije shvatio kao moć i vlast, već kao oblik služenja. Sam Isus ga je upozorio i pozvao: kada dođeš k sebi, učvrsti svoju braću. 
Učvršćivati, pratiti, poticati, ohrabrivati, ujedinjavati – to su osobitosti njegove crkvene službe. Ključ je tu da otvara vrata, da širi životne prostore i da razbija zapreke i predrasude.“
Mač u Pavlovim rukama podsjeća na njegovu smrt – kao rimskom građaninu odrubljena mu je glava, ali „mač nas podsjeća i na čvrstoću njegova bića“, naglasio je mons. Hranić i istaknuo: 
„Pavao je bio smrtni neprijatelj mlade Crkve koja se tek rađala. No, nakon svoga obraćenja, nošen je neoborivom sigurnošću da je pozvan upravo od Krista. S istim žarom, čitav je svoj život, sve svoje fizičke i intelektualne snage uložio u širenje kršćanske vjere i snaženje prve Crkve. Nije poznavao osrednjost niti mlakost. I to mu je donosilo bezbrojne muke, bio je kao apostol izložen brojnim progonima i opasnostima. Ali Pavao je ostao postojan i neslomljiv. Bio je gorljivi evangelizator, a uz to i veliki um, najveći teolog i mislilac apostolske Crkve, koji s pravom uživa veliki respekt i poštovanje kroz čitavu povijest Crkve.“
Nadbiskup Đuro zatim se obratio ređenicima, rekavši: „Gospodin u vama gleda svoje prijatelje i poklanja vam svoje povjerenje kao novoj generaciju apostola. Mi, crkvena zajednica promatramo vas kao Božji dar njegovoj Crkvi, i kao mladiće koji izranjaju iz Isusove blizine, iz zajedništva i blizine s Njime. Petar nam svjedoči da Gospodin od nas ne odustaje niti kad mu se iznevjerimo, nego da je svaki pad i svaka slabost korak prema još snažnijoj ljubavi i povezanosti s Isusom. Isus se ne zaustavlja gledajući nas onakve kakvi jesmo, nego nas već vidi onakve kakvi možemo i trebamo biti te na mjestu i u službi u kojoj nas treba. On računa na vas i treba vas kao svoje prijatelje i suradnike. Ne samo Petar i Pavao, nego i svaki od Vas u sebi nosi silno bogatstvo. Bog je svakoga od Vas obdario brojnim darovima… Crkvi je potrebno to bogatstvo koje nosite u sebi. Ali i Vi trebate jedni druge. Trebamo jedni druge unutar prezbiterija u kojega smo inkardinirani te unutar Crkve.“
Prijateljstvo i uzajamno bratsko poštovanje i ljubav
Pojašnjavajući: „Pavao je bio svjestan koliko je obdaren, ali je bio svjestan i toga da je samo glinena posuda koja u sebi nosi dragocjeni sadržaj. Njegovim suradnicima nije bilo lako s njime. Nitko kao Petar nije ljubio Isusa, ali mu je ipak bio potreban prilično nezgodan Pavao da mu otvori i proširi horizonte kako kršćanstvo bi ostalo samo jedna sljedba unutar židovstva“, đakovačko-osječki nadbiskup je rekao: „Dragi ređenici, i mi trebamo jedni druge. Ne možemo sami. Trebamo prijateljstvo, podršku i korekciju braće unutar prezbiterija. Budite svjesni toga da se prijateljstvo i uzajamno poštovanje ne događaju po dužnosti ili po nečijoj naredbi, nego izrastaju iz ljubavi. Ali ni jedno ni drugo nije igra, nego odluka i odlučnost. I znajmo da prijateljstvom i uzajamnim bratskim poštovanjem i ljubavlju izričemo jedno veliko “da” i “amen” i Bogu i ljudima.“
Rekavši kako „bez petrovske vjernosti tradiciji, kako ju je Krist odčitao i zacrtao, i pavlovske otvorenosti potrebama ljudi kojima se naviješta spasenje u Kristu, nema prave i djelotvorne apostolske vjere“, nadbiskup je, završavajući svoju homiliju, upozorio kako „svećenik nije i ne može biti privatni religiozni poduzetnik, koji u svojoj župi ili zajednici čini što se njemu sviđa i onako kako je njemu lakše, jednostavnije i komotnije“ te poručio: „Mi smo braća u zajedništvu Kristova poslanja i zajednički se trudimo svaki u njemu povjerenoj zajednici naviještati poklad vjere Crkve i njime hraniti svoju zajednicu te joj pomagati da ide ukorak s ostatkom mjesne i sveopće Crkve.“
Nakon predstavljanja ređenika, na koje je prostrte pred oltarom zazvan zagovor Svih svetih, uslijedilo je polaganje ruku – prvo nadbiskupa, a potom svih prisutnih svećenika, izricanje molitve ređenja, odijevanje novozaređenih svećenika u misno ruho, pomazivanje njihovih dlanova, predavanje euharistijskih darova i cjelov mira. Tek zaređeni svećenici zatim su se pridružili nadbiskupu i ostalim koncelebrantima u slavljenju euharistije. Misno slavlje završilo je svečanim mladomisničkim blagoslovom.
Uoči svetkovine sv. Petra i Pavla i prezbiterskog ređenja, večernje misno slavlje svetkovine Presvetoga Srca Isusova u đakovačkoj katedrali predvodio je pomoćni biskup Ćurić, a potom je u sjemenišnoj kapelici održano prigodno molitveno bdjenje (»Vigilia«) s pjevanom Liturgijom časova. U sklopu bdjenja prigodni nagovor šestorici ređenika i okupljenoj sjemenišnoj zajednici uputio je vlč. Anto Pavlović, župnik u miru. – FOTOGALERIJA – M. Kuveždanin
