SLAVONSKI BROD (TU) – Susret osoba s invaliditetom i članova njihovih obitelji Đakovačko-osječke nadbiskupije, 19. u nizu, održan je 1. lipnja u Slavonskom Brodu pod geslom „Što god zaištete u Oca, dat će vam u moje ime” (usp. Iv 16,23). Susret je organiziralo Povjerenstvo za pastoral osoba s invaliditetom i članova njihovih obitelji Đakovačko-osječke nadbiskupije, a okupilo se više od tisuću sudionika iz svih šest regija Nadbiskupije te iz Siska, Zagreba i Kuće nade iz Odžaka – Bosanska Posavina.
Program je započeo misnim slavljem koje je u prepunoj dvorani OŠ „Hugo Badalić“, smještenoj na području Župe sv. Nikole Tavelića i sv. Josipa radnika, uz desetak svećenika predvodio đakovačko osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić.
Svijetli primjer vjere i nade
Naglasivši kako su osobe s teškoćama u razvoju svijetli primjer vjere i nade onima koji su posustali ili se prepustili beznađu, povjerenik Đakovačko-osječke nadbiskupije za pastoral osoba s invaliditetom vlč. Alojz Kovaček poručio je: „Ovaj Susret i ove godine ponovno je mnogima posvijestio da su i osobe s invaliditetom, s intelektualnim ili tjelesnim teškoćama, jednako vrijedne 
kao i svi drugi. Počesto to zaboravljamo i stvaramo predrasude. Stoga je jedan od ciljeva ovog susreta vratiti osobama s teškoćama dostojanstvo koje zaslužuju, ohrabriti ih u vjeri, da radost zajedništva i života mogu nositi u svoje sredine i svojim životom svjedočiti Kristovu ljubav.“
Na misi su bili nazočni dogradonačelnik Slavonskog Broda Hrvoje Andrić, izaslanik savjetnika pravobraniteljice za osobe s invaliditetom iz Osijeka Mario Burek, načelnik općine Sibinj Josip Pavić i evangelički župnik u Slavonskom Brodu Josip Ivić.
Da bude više solidarnosti, zajedništva i iskrene ljubavi
U duhu gesla „Što god zaištete u Oca, dat će vam u moje ime“, nadbiskup Hranić u homiliji je pojasnio kako pri donošenju svojih odluka trebamo uključiti Boga i nastojati stvari gledati Isusovim očima i njegovim srcem, odnosno nadići sebe i svoje sebične želje kako bi postali otvoreni Božjim naumima i njegovoj volji.
Posvjestivši da zdravlje nije najveća vrednota za koju trebamo moliti, osvrnuo se na članak u Katoličkom Tjedniku – Danska, zemlja bez Dawnouova sindroma te je upozorio: „Sredstvo koje se upotrebljava za postizanje da ta zemlja nema nijednog stanovnika s Down sindromom su izvanredna dostignuća prenatalnog otkrivanja zametaka s Down sindromom i njihova fizička eliminacija. Taj ‘napredan’ projekt 
predstavlja se kao nešto napredno, a u stvari je suludo. Želja koja je ustvari suludo ubijanje i koja oduzima pravo na život nekima proglašava se nečim naprednim. A, može li se uistinu smatrati boljim i naprednijim društvo koje čine genetički savršena ljudska bića i iz kojega sustavno eliminiramo one koji su fizički različiti? Može li biti naprednije društvo u kojemu nema potrebe za ljubavlju, milosrđem i solidarnošću sa slabijima, i na čemu se temelji kriterij određivanje tko može pripadati genetički superiornijoj rasi koja određuje eliminiranje genetički podređene rase? Tko određuje uvjete za prihvaćanje novih ljudi u ‘savršeno društvo’? Tko jamči granice uvjeta? Tko može isključiti, na primjer, da sljedeći korak u Danskoj neće biti eliminacija nerođene djece s dijabetesom, s bolešću srca, sa sljepoćom i slično?“, zapitao se nadbiskup.
Svima koji brinu o osobama s poteškoćama u razvoju poručio je: „Krajnji smisao Isusovih riječi – „Što god zaištete u Oca, dat će vam u moje ime“ je da kada ištemo u Isusovo ime ištemo ono što je dobro i za nas i za druge. Ne može biti dobro ako idemo neke eliminirati, oduzimati im pravo na život, ako o njima ne vodimo brigu kao o sebi samima, onako kao što nas poziva Isus i njegovo evanđelje.“ Svjestan da u ovakvom našem društvu nije lako nositi takve križeve – roditeljima je poručio da ovim zahvalnim slavljem želi zajedno s njima moliti Gospodina da budu jedni drugima podrška, da se raduju, bude svijest da smo svi ljubljena stvorenja Božja, da u Njega imamo povjerenje da će nam dati sve potrebno, da bude više solidarnosti, zajedništva i iskrene ljubavi.
Osobe s posebnim darovima
Znakoviti su bili i prinosni darovi: kruh i vino, slika Isusa na zdencu, ortopedska pomagala, košara s voćem te Biblija i križ.
Radostan što se susret odvija na području njegovih dviju župa župnik Mato Matasović zahvalio je na kraju svima koji su na bilo koji način pridonijeli da je susret protekao dostojanstveno i radosno. Zahvalio je na 
materijalnom podršci Gradu Slavonskom Brodu na čelu s gradonačelnikom Mirkom Dusparom, Brodsko-posavskoj županiji na čelu sa županom Danijelom Marušićem, ravnateljici OŠ „Hugo Badalić“ Ireni Čugura Cerić na ustupljenom prostoru, načelnicima susjednih općina i ostalim predstavnicima društvenog i kulturnog života. Posebno je zahvalio nadbiskupu Hraniću i povjereniku Kovačeku, pionirima rada s osobama s invaliditetom u Slavonskom Brodu; fra Iliji Jerkoviću, ravnatelju Zlatnog cekina i karmelićanki s. Mariji Zovkić, volonterima kojih je bilo dvjestotinjak: srednjoškolcima – ovogodišnjim krizmanicima, studentima, radničkoj mladeži, članovima brodske Zajednice Vjera i svjetlo „Kapljice dobrote“, koji okupljaju osobe s invaliditetom i njihove obitelji, članovima SKAC-a, svojim župnim suradnicima članovima brojnih udruga, veteranima legendarne 108. brodske brigade i drugim pojedincima koji su podnijeli velik teret organizacija.
Ustvrdivši da osobe s poteškoćama, nisu osobe s posebnim potrebama, nego osobe s posebnim darovima poručio je: „Od njih svi mi možemo puno naučiti i primiti. Oni su tako otvoreni, zahvalni, puni dobrote i ljubavi, oni unose istinsku sreću i zadovoljstvo u društvenu sredinu u kojoj žive. Oni pristupaju bez računice zato ako mi njima nešto pružamo oni nam još više uzvraćaju upravo onim vrednotama koje su itekako potrebne ovom konzumističnom i potrošačkom društvu“.
Animatorica susreta Dora Dežmić, članica SKAC-a pročitala je pismo koje im je uputila predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović.
Da se raduju životu
Prisutna su bili trojica đakona: domaći sinovi Luka Ćosić i Filip Sertić, trajni đakon Vrhbosanske nadbiskupije Robert Čabraja te bogoslovi iz Đakova.
Slavlje je pjevanjem animirao Slavljenički tim Doma molitve iz Slavonskog Broda kojima su se ispred oltara pjesmom popraćenim znakovnim jezicima pridružili članovi zajednica Vjera i svjetlo.
Svečano je i veselo bilo i nakon mise na prigodnom kulturno-umjetničkom programu uz poučne scenske igrokaze, pjesmu, kolo, svjedočanstva. Članovi Udruge Regoč izveli su dirljiv igrokaz na temu „Milosrdni otac“, djeca osnovne škole „Hugo Badalić“ ljepotu života iskazali su kroz pjesmu, učenici Gimnazije „Matija Mesić“ kroz glumu, te FAB mlađa dječja skupina, KUD-a Zrinski Frankopan, Ukrajina i Tamburica Koraće kroz pjesmu i kolo.
Dirljivo je bilo svjedočenja Kristine Terihaj, članice brodske Zajednice Vjera i svjetlo „Kapljice dobrote“, koja je unatoč tome što je od svoga rođenja u invalidskim kolicima puna nade, optimizma i volje za život. Pozvale je osobe s poteškoćama da se ne boje izići među ljude u svojoj sredini, da se raduju životu i ne osjećaju da su manje vrijedni od drugih. O svom duhovnom pozivu posvjedočili su ovogodišnji đakon Filip Sertić i bogoslov Mislav Tokić. Predavanje roditeljima o novostima u zakonskim pravima osoba s teškoćama u razvoju održala je 
Mirjana Jakovčev, predsjednica Hrvatskog saveza osoba s intelektualnim teškoćama.
Druženje je nastavljeno uz zajednički ručak, koji je bio pripremljen za sve sudionike. U popodnevnim satima bilo je prilike i za razgledavanje znamenitosti Slavonskog Borda. Nadbiskup Hranić tom je prigodom blagoslovio novi prostor Udruge „Regoč“ u brodskom naselju Bukovlje. Brankica Lukačević
