Osječka donjogradska župa proslavila Ime Marijino

OSIJEK (TU) – Osječka donjogradska župa svoj crkveni god proslavila je na blagdan Preslavnog Imena Marijina, 12. Rujna, kada su slavljene četiri svete mise. Misno slavlje u 11 sati, koje je predvodio kapelan vlč. Krešimir Šaf, u koncelebraciji vlč. Zdravka Čabrajca, vlč. Jurja Kovačić, vlč. Vladimira Mikruta i vlč. Tomislava Tomičića, propovijed je bila prilagođena djeci. Kapelan je na zanimljiv način, djeci nabrajajući imena slavnih osoba, koje su ona prepoznala, objasnio što znači kada se nekome obraćamo imenom. Kada kažemo nečije ime, mislimo baš na tu osobu, jedinstvenu kakvu ju je Bog stvorio. Kada kažemo Marija, želimo se obratiti majci Božjoj. Iza tog imena stoji veliko bogatstvo. Zovimo ju kada smo u nevoljama, zavit će nam rane, zovimo ju kada se radujemo, neka se i ona raduje s nama. Neka bude dio onoga što sada jesmo i povjerujemo da u njoj imamo najveću zagovornicu kod nebeskog Oca, rekao je među ostalim vlč. Šaf. Cijelu misu pjevanjem je animirao dječji zbor župe.

Posebno svečano bilo je na večernjoj svetoj misi, koju je predvodio vlč. dr. sc. Vladimir Dugalić, u koncelebraciji sa domaćim župnikom vlč. Jurićem, kapelanom vlč. Šafom te svećenicima gostima, vlč. Matom Gašparevićem i vlč. Božom Petrovićem. U svojoj propovjedi vlč. Dugalić govorio je o povijesti blagdana Preslavnog Imena Marijina i kako je krenulo sa slavljenjem u cijelome svijetu. Zatim je nastavio o molitvi. „Neki od nas smatramo da imamo silno znanje o vjerskim istinama, znanje svih molitvi koje postoje, ali u tom silnom znanju gubimo na spontanosti, često su naše molitve suhoparne, izrecitirane; krunica postaje previše šablonska kada ju samo puko nabrajamo. Trebamo unijeti i sebe u tu molitvu, jer Bog nas poznaje po imenu od samog našeg začeća, On nam je dao sposobnost da i mi drugima damo ime, prvo životinjama i biljkama. Imenujući neka stvari, stvarali smo jezik. A najvažnije značenje tog Božjeg dara je da možemo dati ime svojoj djeci. Imenujući svoju djecu po pretcima, čuvamo obiteljsku povijest, stvaramo tradiciju. Imenujući po svecima, zaštitnicima stvaramo odgovornost koju nosi pojedino ime“, rekao je propovjednik.

Nadalje je kazao kako je ime Marija najrasprostranjenije je na svijetu, ime koje ima snagu. „Slaveći Marijino ime, znamo da nam je ona blizu, da smo s njom u prijateljskim odnosima. U Lukinom evanđelju, Bog poznaje Mariju po imenu, šalje anđela koji ju zove njezinim imenom. Time ju Bog poziva na sudjelovanje u povijesti spasenja. Zbog toga joj se najprije obračamo kao prema majci, spontano, neslužbeno. Učimo se od nje vjerovati, pouzdavati se u Božju milost. Otvorimo se poput nje Božjem djelovanju i sudjelujmo u njemu. Bog je bio prisutan na Marijinom putu, zato dozvolimo da bude prisutan i na našem životnom putu. Imajmo vjeru poput Marije i tada ćemo susresti Boga koji nam daje obećanje neuništive ljubavi“, zaključio je u propovijedi vlč. Dugalić svoju propovijed. Slavlje je pjesmom animirao mješoviti zbor župe.

Ususret blagdanu župljani su se pripremali trodnevnicom. Kroz tri dana, krunicu, razmatranja te svetu misu,molili su sa župnikom Jurićem te kapelanom Šafom. Prve večeri krunicu i misu predvodio je kapelan, a večer je animirao župni zbor mladih.Drugog dana trodnevnice, u zajedništvu sa župnikom Jurićem, krunicu, misu i klanjanje animirali su članovi Zajednice Cenacolo. Trećeg dana trodnevnice, ujedno i dana posvećenja župne crkve, misno slavlje predvodio je vlč. Ivan Živić, župnik iz Gunje, a misu je svojim pjevanjem animirao mješoviti zbor župe. Mirena Zake