OSIJEK (TU) – Pastoralni izazovi i mogućnosti Vikarijata Osijek te osnivanje Instituta za novu evangelizaciju Ivan Pavao II. u prostorijama Vikarijata bile su teme zajedničkog susreta svećenika i redovnika Osječkog istočnog i Osječkog zapadnog te Čepinskog dekanata, održanog 27. kolovoza u prostorijama Vikarijata pod predsjedanjem đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića.
Na susret su bili pozvani i dekani te svećenici Baranjskog, Valpovačkog i Donjomiholjačkog dekanata, koji gravitiraju prema Osijeku. Nazočili su i generalni vikar mons. Ivan Ćurić, te preč. dr. Drago Tukara, novoimenovani ravnatelj Vikarijata Osijek te Caritasa đakovačko-osječke nadbiskupije i mons. dr. Vladimir Dugalić, budući predstojnik Instituta za novu evangelizaciju Ivan Pavao II. i biskupski vikar za pastoral grada Osijeka.
Nadbiskup Hranić pozdravio je sve nazočne te izrazio zadovoljstvo zbog dovršenja obnove i dogradnje zgrade Vikarijata Osijek, što je bila odredba Druge biskupijske sinode. Podsjetio je na motive radi koji je na Sinodi odlučeno da se gradu Osijeku dade veće crkveno i pastoralno značenje te da se osigura zgrada za Vikarijat i biskupsku rezidenciju u Osijeku. Podsjetio je osobito na sinodske smjernice s obzirom na pastoral gradova te crkveno i vjerski rubnih osoba, s posebnim naglaskom na grad Osijek kao metropolu Slavonije, sveučilišni grad te kulturno, političko i društveno središte s brojnim znanstvenim, obrazovnim i socijalnim ustanovama. Promišljajući o aktualnom stanju vjerskog života i pastoralnog djelovanja u Nadbiskupiji i u Osijeku istaknuo je postojeće ambivalentnosti, zdrava uporišta te na činjenicu da se vjernici još uvijek – kad se svećenici potrude – odazivaju na kvalitetne pastoralne ponude te da je potrebno ići ususret novim vremenima sustavnim kapilarnim radom s bračnim parovima, studentima, intelektualcima i drugim odraslim vjernicima. Podsjetio je i na pastoralne naglaske pape Franje te na predstojeću Godinu milosrđa.
Prof. Dugalić istaknuo je neke statističke podatke vezane uz vjerski život u Osijeku te je predstavio evangelizacijske zadaće Vikarijata, ciljane skupine, područja te moguće oblike i sadržajne naglaske pastoralno-evangelizacijskih ponuda koje bi Vikarijat mogao i trebao pounuditi gradu Osijeku, Osječkoj regiji te čitavoj Nadbiskupiji. Podijelio ga je na tri područja: (1) trajna formacija župnih suradnika te nadžupni oblici pastoralnoga rada s ciljanim skupinama vjernika; (2) ponude Instituta za novu evangelizaciju Ivan Pavao II. i suradnja s kulturnim, socijalnim, prosvjetnim i znanstvenim ustanovama u Osijeku; (3) pastoralni programi na biskupijskoj i regionalnoj razini u organizaciji nadbiskupijskih povjerenika za pojedina područja pastoralnoga rada.
U plodnoj i konstruktivnoj plenarnoj raspravi svećenici su dali svoju podršku i iznijeli dodatne prijedloge vezane uz pastoralna očekivanja i evangelizacijske mogućnosti Vikarijata. Predložili su te su dogovoreni i neki oblici svećeničkih susreta u Vikarijatu, kako radnih i službenih, tako i onih rekreativnog karaktera.
Razgovaralo se i o postojećoj organizaciji crkvenog života u gradu i prigradskim župama u okviru triju dekanata: Osječkog istočnog, Osječkog zapadnog te Čepinskog dekanata. Konsenzusom je utvrđeno da je razborito zadržati postojeću podjelu župa po dekanatima, no da je potrebno više suradnje između svećenika u gradskim župama podijeljenima u dva dekanata, te na razini triju spomenutih dekanata. U tom smislu podržan je prijedlog da koordinatoru pastoralnog djelovanja u okviru Vikarijata i predstojniku Instituta za novu evangelizaciju istodobno bude povjerena i služba biskupskog vikara za pastoral grada Osijeka, koji će biti i koordinator te promicatelj pastoralne suradnje između gradskih župa i župnika te na razini triju dekanata. M. Kuveždanin
