Katehetska ljetna škola za vjeroučitelje osnovnih škola

SPLIT (IKA/TU) – U organizaciji Nacionalnoga katehetskog ureda HBK i Agencije za odgoj i obrazovanje u Splitu je 24. i 25. kolovoza održana Katehetska ljetna škola za vjeroučiteljice i vjeroučitelje u osnovnim školama. U prostorijama splitskoga Nadbiskupskog sjemeništa okupilo se 350 sudionika kako bi tijekom dva radna dana nazočilo i aktivno sudjelovalo na predavanjima, u pedagoškim radionicama i popratnim kulturno-umjetničkim i duhovnim programom pod okvirnom temom “Odgoj za mir”.

Odgoj za mir = odgoj za vrednote i stavove

Nakon uvodne molitve, prvi radni dan Škole počeo je pozdravnim govorom organizatora i domaćina don Josipa Periša, voditelja povjerenstva Katehetske škole i predstojnika Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije. Naglašavajući složenost i pluralnost aktualnoga životnog trenutka Periš je pozvao na nužnost promicanja kulture mira i suživota kroz cijeli odgojno-obrazovni sustav u kojem vjeronauk uvažavajući tuđi, ali i čuvajući vlastiti identitet, ima posebno mjesto.

Njegove riječi potvrdio je i splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, izražavajući nadu kako će bogatstvo sadržaja i programa ovogodišnje Katehetske ljetne škole sve njezine sudionike učiniti zauzetim glasnicima i svjedocima mira među djecom i mladima. O važnosti školskog vjeronauka i njegovoj preventivnoj ulozi u ponašanju mladih govorila je i Jadranka Žarković Pečenković, nova ravnateljica Agencije za odgoj i obrazovanje, koja je taj skup ocijenila kao vrijednu priliku za stručno usavršavanje vjeroučitelja koji su najzaslužniji za pozitivno prepoznavanje vjeronauka u okviru cjelokupnog odgojno-obrazovnog sustava.

Prigodnim riječima sudionicima se obratio i predsjednik Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju mons. Đuro Hranić, đakovačko-osječki nadbiskup, koji je odgoj za mir u kontekstu školskog vjeronauka definirao kao odgoj za vrednote i stavove. Pri tome je izdvojio pitanje odgovornosti kao stožerne društvene vrednote o kojoj ovisi funkcioniranje cjelokupne društvene zajednice, a mir je ocijenio kao proces koji treba sustavno i temeljito provoditi u okviru većeg zalaganja za izgradnju civilizacije ljubavi. Nakon pozdravnih riječi i kraćeg uvoda u rad Škole predstojnika Nacionalnoga katehetskog ureda Ivice Pažina, uslijedila su predavanja.

 “Biblijsko poimanje mira”

Prvo tematsko predavanje pod naslovom “Biblijsko poimanje mira” održao je Marinko Vidović, redoviti profesor biblijskih predmeta na splitskom KBF-u. Polazeći od tumačenje etimološkog značenja riječi “mir” u slavenskim i klasičnim jezicima, prof. Vidović posebno se osvrnuo na kontekstualizaciju tog pojma i njegovo višeznačno tumačenje u biblijskim spisima. Posebnu pozornost dao je starozavjetnom poimanju mira kroz njegovu individualnu, društveno-političku i mudrosnu dimenziju. Osobna dimenzija mira tako se posebno ocrtava u psalmima koji nude različita poimanja mira, ali i nemira u susretu s Božjom blizinom i shvaćanju vlastite grešnosti. Društveno-političku dimenziju mira Stari zavjet prvenstveno vidi kao odsutnost ratova i sukoba što opet ovisi o otklanjanju zla i nereda iz društvene zajednice te zalaganju za pravdu i zaštitu slabijih. Mudrosno viđenje mira odnosi se pak na otklanjanje bezbožnosti i nade u besmrtnost koja svoje ispunjenje vidi u konačnom i vječnom zajedništvu s Bogom. Novozavjetno poimanje mira vidljivo u evanđeoskim tekstovima prvenstveno je određeno definitivnim Božjim zahvatom u ljudsku povijest kroz osobu Isusa iz Nazareta kojeg se vjerom prepoznalo kao Mesiju i Sina Božjega. Na to se nadovezuje i sv. Pavao koji na mir ne gleda kao na gotovu datost već kao na nešto što čovjek mora razvijati potaknut od Duha Svetoga.

“Kršćanstvo kao religija mira”

Nakon kraće rasprave o zadanoj temi uslijedilo je drugo predavanje koje je pod naslovom “Kršćanstvo kao religija mira” održao Marko Trogrlić, redoviti profesor moderne i suvremene hrvatske povijesti na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu. Oslanjajući se na evanđeoske tekstove, posebice na Govor na gori, Trogrlić je naglasio mir kao temeljnu odrednicu kršćanstva koje možda više nego ostale religije zagovara suživot s drugima. Pri tome je istaknuo stav mnogih znanih i neznanih kršćana koji su u prvim stoljećima kršćanstva odbijali vojnu službu povezanu s carskim kultom, a o čemu svjedoče brojni otački spisi Ireneja, Hipolita, Tertulijana, Ciprijana i Origena. U kasnijem vremenu ranog i razvijenog srednjeg vijeka, uslijed novih političkih i društvenih prilika, kršćanstvo mijenja svoj stav pa se u obranu mira u prvi plan stavlja pojam tzv. “pravednog rata” koji najbolje elaboriraju sv. Augustin i sv. Toma Akvinski. No, i tu su postojale određene iznimke zalaganja za obustavu ratovanja i zaštitu ugroženih slojeva društva, za što su pak bile zaslužne pojedine redovničke zajednice. U novovjekovnom razdoblju, počevši od renesanse, mirovne inicijative vezuju se uz ideje političke filozofije Immanuela Kanta, Erazma Roterdamskog i Thomasa Moora kao odgovor na različite izazove modernih ratnih sukobljavanja. U posljednjem dijelu predavanja Trogrlić se osvrnuo na crkveni nauk o miru u 20. st., napose u suvremenoj epohi uoči, između i nakon dvaju velikih svjetskih ratnih sukoba: od mirovne poruke pape Benedikta XV., preko poruka papa Pija XI. i Pija XII., pa sve do poznate enciklike Pacem in Terris Ivana XXIII. Sve te inicijative odredile su koncilsko i postkoncilsko poimanje mirotvorstva koje kršćanstvo i dalje mora zauzeto promicati šireći poruku mira, za mir raditi i za njega zdušno moliti, zaključio je prof. Trogrlić.

O cjelovitoj kurikularnoj reformi školstva u RH

Nakon rasprave uslijedilo je predavanje o cjelovitoj kurikularnoj reformi školstva u RH o kojoj je govorio prof. Boris Jokić, voditelj stručnog tima za njezinu provedbu. Aktualnu i pomalo kontroverznu temu prof. Jokić nastojao je što sažetije i dinamičnije približiti okupljenim vjeroučiteljima tražeći od njih minimum povjerenja u reformu koja bi, prema njegovim riječima, trebala osigurati osnaživanje uloge i jačanje profesionalnosti vjeroučitelja, kao i njihovu veću autonomiju i smanjivanje vanjskih pritisaka. Govoreći o stupnjevitom uvođenju promjena kroz izradu kurikuluma, novog sustava vrednovanja i ocjenjivanja, te sustavno osposobljavanje učitelja, Jokić je istaknuo temeljne ishode reforme kao što je razvoj temeljnih kompetencija za cjeloživotno učenje, povećanje funkcionalne pismenosti učenika, te povezanost obrazovanja s interesima, životnim iskustvima, potrebama i mogućnostima učenika.

Poslijepodnevni dio prvog dana Katehetske ljetne škole protekao je u znaku triju pedagoških radionica s izborom i prezentacijom biblijskih sadržaja na temu mira i pomirenja, govorom o miru u nauku Crkve te odgojnim nastojanjima oko mira u razredu koje su pripremile i predvodile vjeroučiteljice iz Splitsko-makarske nadbiskupije. Zajedničko misno slavlje u sjemenišnoj kapeli zatim je predvodio nadbiskup Barišić, usporedivši kršćansko nastojanje oko mira s traženjem Mesije od strane Natanaela ili Bartolomeja, kao i zauzetim svjedočenjem vjere brojnih svetaca i blaženika među kojima je bio i Miroslav Bulešić, mladi kateheta koji je u trenucima svoje mučeničke smrti opraštao svojim ubojicama. U tom smislu, nadbiskup je pozvao sve vjeroučitelje da u svom svakodnevnom radu vjerno svjedoče istinu mira, te je takvu prenose svojim učenicima.

“Mir i pomirenje u kontekstu Domovinskog rata”

U znaku tematskih predavanja, pedagoških radionica i prigodnog kulturno-umjetničkog programa protekao je i drugi dan Katehetske ljetne škole. Nakon zajedničke molitve koju su pripremili i predvodili vjeroučitelji iz Dubrovačke biskupije, u drugi radni dan sudionike je uveo don Josip Periš, voditelj povjerenstva Katehetske škole i predstojnik Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije.

Uslijedilo je prvo predavanje koje je pod naslovom “Mir i pomirenje u kontekstu Domovinskog rata” održao doc. dr. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata. Ističući neraskidivost procesa praštanja s istinom temeljenom na stvarnim činjenicama, Nazor je podsjetio kako se o Domovinskom ratu, a posebice o vojno-redarstvenim operacijama Bljesak i Oluja više govori u kontekstu njegovih posljedica nego uzroka. Posljedice rata i danas su primjetne, a prevladati se mogu iskrenim dijalogom svih pripadnika i zainteresiranih skupina u hrvatskom društvu, odnosno suočavanjem s činjenicama, istaknuo je Nazor, dodavši kako je objektivni govor o posljedicama rata povezan s utvrđivanjem njegova uzroka i poštovanjem kronologije događaja. U tom smislu, služeći se povijesnim činjenicama, tekstovima i zemljovidima, predavač je iznio sažeti pregled velikosrpske politike za čije su ideje zaslužni poznati srpski intelektualci od početka 19. st. pa sve do današnjih dana. Stoga i ne čudi, kazao je Nazor, da i današnja vladajuća garnitura u Srbiji ne odustaje od istog, a podršku za to nažalost ima i od strane Srpske pravoslavne Crkve. Značajan dio svog predavanja Nazor je posvetio tumačenju procesa diplomatskih pregovora i raspoloženju međunarodne zajednice koja je, unatoč brojnim apelima i mirovnim inicijativama hrvatske strane, sa stanovitom rezignacijom gledala na velikosrpsku agresiju i brojne zločine na području Hrvatske i susjedne BiH. U toj situaciji Hrvatska je politika bila primorana svoj, ali i susjedni teritorij, zaštititi vojnim putem, što je na koncu i dovelo do konačnog završetka sukoba i oslobađanja do tada okupiranog hrvatskog teritorija. No, uza sve to, za rat i zločin u Hrvatskoj ne smije se prozivati cijeli srpski narod jer je i među njegovim redovima bilo onih koji su se protivili velikosrpskoj ideji, te u samom ratu spašavali živote mnogih Hrvata. Zlodjela koja su se pak događala od strane pojedinih pripadnika Hrvatske vojske naše je pravosuđe uglavnom kazneno procesuiralo, te se ne može kazati da je nad hrvatskim građanima srpske nacionalnosti izvršen planski genocid. Stoga nas s pravom trebaju zabrinjavati istupi današnjih političara u Srbiji koji ratni poraz smatraju tek “prvim poluvremenom” u daljnjem propagiranju velikosrpske hegemonije, zaključio je dr. Nazor.

“Obrazovanje i odgoj za mirotvorstvo na osnovu evanđeoskih paradoksa”

Kako u svemu tome ipak smoći snage za opraštanje, te poput prvog hrvatskog predsjednika kazati kako onaj koji ne prašta sije klimu mržnje, pokušao je u svom predavanju izložiti fra Božo Vuleta, nekadašnji ravnatelj Franjevačkog instituta za kulturu mira. Na temu “Obrazovanje i odgoj za mirotvorstvo na osnovu evanđeoskih paradoksa” Vuleta je sam pojam paradoksa ocijenio kao bitni instrument rasuđivanja koji potiče aktiviranje i interakciju, te se može prepoznati kao specifičnost kršćanskog odgoja i obrazovanja za mir i mirotvorstvo. Među brojnim evanđeoskim paradoksima izdvojen je Isusov “Govor na Gori” te naviještanje kraljevstva Božjeg u kojem vlada red koji nadilazi ljudsku logiku. U tom smislu ide i poruka praštanja i “okretanja drugog obraza” koja se, prema Vuleti, poklapa s općim ciljevima odgoja za mirotvorstvo: odgoj izvan kolektivističkih i ideologijskih vizija kršćanstva, odvajanje vjere od politike, podrška demokraciji i građanskom društvu, protivljenje fundamentalizmu i integrizmu, te pokušaj mijenjanja sebe, a ne svijeta.

Novi načini interpretacije, analize te različite strategije i metode

O pitanjima i dvojbama izraženim u oba tematska predavanja među sudionicima se razvila žustra i dinamična rasprava, što je još jedan dokaz aktualnosti i dobrog odabira okvirne teme ovogodišnje Katehetske ljetne škole. Zainteresiranost vjeroučitelja pogotovo se ogledala u njihovu sudjelovanju na pedagoškim radionicama što je, između ostalog, naglašeno i u samom izvješću pri kraju Katehetske škole. Kroz tri zadane teme u dvanaest radnih skupina sudionici su otkrivali nove načine interpretacije biblijskih tekstova na temu mira, analizirali su crkvene dokumente koji govore o miru, te su upoznavali različite strategije i metode koje pomažu u prevenciji disciplinskih problema u razredu.

Škola je obogaćena i kulturno-umjetničkim programom kroz prikaz monodrame “Dječak koji je govorio Bogu” koja je u režiji Damira Mađarića i glumačkoj izvedbi Gorana Košija na potresan način progovorila o tragičnom stradanju Židova u tijeku II. svjetskog rata. Po već ustaljenoj praksi Škola je okončana završnom raspravom i okruglim stolom u kojoj su vjeroučitelji i ovog puta izmijenili svoja iskustva, te izrazili zadovoljstvo koncepcijom i cjelokupnom organizacijom ovakvih susreta. Njihova razmišljanja na kraju je objedinio prof. dr. Ivica Pažin, predstojnik Nacionalnog katehetskog ureda HBK, potaknuvši vjeroučiteljice i vjeroučitelje na njihov daljnji doprinos u integralnom odgoju učenika za kulturu dijaloga, tolerancije i mirotvorstva.