ALJMAŠ (TU) – Na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo podnevno euharistijsko slavlje za branitelje i stradalnike Domovinskoga rata u Aljmašu je predvodio dr. Stanislav Šota, povjerenik za pastoral branitelja i župnik župe Snježne Gospe u Selcima Đakovačkim.
U najvećem marijanskom svetištu Đakovačko-osječke nadbiskupije, unatoč nedostatku hladovine i sparini sa četrdesetak stupnjeva Celzijevih na suncu, vjernici su molitvom na misi zahvalili za primljene milosti, za svoj i život hrvatske domovine prisjetivši se poginulih i stradalih tijekom obrambenoga rata.
Predvoditelj slavlja uvodno je pozvao vjernike neka mole “za naše stradale, posebice oboljele te za dostojanstvo naših branitelja”, podsjećajući da smo “svjedoci kako se dostojanstvo čovjeka, koji je bio spreman dati i svoj život za domovinu, zadnjih godina sustavno, namjerno, ciljano i smisleno relativizira, ponižava” te valja moliti za osobnu vjeru kakvu je imala Blažena Djevica Marija, osluškivati Boga u sebi te tražiti Majčin zagovor kako bismo živjeli vjernički život po Kristovoj volji.
U propovijedi je Šota istaknuo tri ključne rečenice – vjere, predanja i umiranja, koje odražavaju Marijin život i istinsku molitvu, molitvu koju bi, rekao je, trebao svaki kršćanin izgovarati ujutro i navečer: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi”;”Ali ne moja volja, nego tvoja volja neka bude”; “U ruke tvoje predajem duh svoj”. “Tri značajna puta mogu se jedino živjeti i svjedočiti u osami. U vrijeme godišnjih odmora, vrijeme osobne samoće i susreta s vlastitom osobnošću, blagdan Velike Gospe nas poziva u svijet i stvarnost osobnog uzdignuća uz Blagoslovljenu u osamu, na samotno mjesto. Ove riječi često se koriste kao poziv vjernicima na obnovu duha, na povlačenje “u osamu” gdje čovjek može intenzivnije susresti sebe i Gospodina… Vjerujem kako ste i vi danas došli u Aljmaš odmoriti se u Bogu i s Bogom te hrabrije krenuti dalje u svakodnevnicu u kojoj nas razdiru vuci, najčešće, beskrupuloznog kapitalizma, materijalizma i hedonizma. Danas je sveti dan postao radnim danom… Rad u ovom današnjem društvu profita je toliko svet i nepovrediv da ga se ni odmorom ne smije oskvrnuti. Posveta rada dovela je do apsurdnosti koja odmor proglašava povredom prava na rad. Nedjelju ne smijemo gledati samo kao vrijeme neiskorištenosti financijskih mogućnosti, nego kao potrebu počinka, odmora, susreta s Bogom, sa ljudima i obitelji.”
Obraćajući se braniteljima i stradalnicima Šota je pozvao na gradnju istine duhovnim životom, na pronalaženje kutka i trenutka za Boga, na klanjanje Bogu u duhu i istini jer tada se postaje najbogatiji čovjek, zaključujući: “Ponovno ste pozvani stajati na braniku naše domovine, sada vjerom i dostojanstvom.” Euharistijsko je slavlje pjesmom uveličalo pjevanje zbora župe Snježne Gospe iz Selaca Đakovačkih uz pratnju Dore Baltić na klavijaturama i ravnanje Dubravke Đurić. Nevenka Špoljarić
