Hodočasnički dan u znaku molitve za iseljene

SLAVONSKI BROD (TU) – U duhovnoj pripravi za svetkovinu Velike Gospe proslavljen je u subotu, 8. kolovoza hodočasnički dan Gospi Brze Pomoći u njezinoj župi i svetištu u Slavonskom Brodu. Pod geslom „Mi smo tvoji putnici, blagoslovi nas!“ središnju hodočasničku misu s posebnom preporukom Gospi sunarodnjaka u iseljeništvu te onih koji sada odlaze u tuđinu predvodio je mons. Ivan Miklenić, kanonik i urednik Glasa Koncila, koji je u svojoj homiliji promišljao o suvremenom fenomenu iseljavanja i doseljavanja.

 „Iseljeničko iskustvo Svete Obitelji višestruko je znakovito i rječito. Ponajprije činjenica da je Isus kao dijete doživio izgon iz svoje zemlje važno je očitovanje da je On sa Svetom Obitelji blizak svakom čovjeku koji je prisiljen napustiti svoju domovinu“, rekao je na početku homilije mons. Miklenić. Ističući podatak da je ovoga časa u svijetu prisilno raseljeno 60 milijuna ljudi, dosada najviši broj zabilježen u povijesti čovječanstva, ustvrdio je kako toliki progon ljudi u svijetu, osobito kršćana, nije posljedica djelovanja po nekoj vjeri, već je to uvijek nedjelo politike koja se voli maskirati u vjersko ruho i vjerske simbole. Vjernike je pozvao na suosjećanje i pomaganje s ljudima koji trpe. Svjestan velikog iseljavanja, napose mladih ljudi iz Hrvatske, podsjetio je kako se Isus sa svojom obitelji vratio u svoj rodni kraj, te da je to i hrvatskim iseljenicima važna poruke da se vrate u svoju domovinu i rodni kraj, a nama koji u njoj živimo da stvaramo zdrave uvjete za njihov povratak.

Zapitavši se je li danas pravi razlog vala iseljavanja, doista, ugroza života ili više želja za boljim životom poručio je: „Vjernici, pravi Isusovi učenici, ne bi smjeli podleći zovu krivih bogova kao što su bogatstvo, udoban život, sebični interesi. Hrvatska danas treba svakoga čovjeka, osobito mladoga, bez obzira što sada nema posla za sve i što nema pravih uvjeta za ukupan boljitak života. Hrvatska je prebogata svojim prirodnim potencijalima, a da bi itko u njoj trebao biti egzistencijalno ugrožen i da bi trebao tražiti kruh u inozemstvu. Današnja, makar nesavršena Hrvatska, mnogim je hrvatskim mladima dala visoka znanja i velike vještine, pa su ti mladi moralno dužni sve svoje sposobnosti, znanja i vještine ugrađivati u boljitak Hrvatske, a ne je olako napuštati. Štoviše, dužni su razvijati ih i produbljivati da bi što bolje služili općemu dobru svoje zajednice, a zauzvrat će dobivati primjere nagrade. Tko god od vjernika na prvo mjesto stavlja svoje interese izdaje svoju vjeru…“

Ustvrdivši kako s Marijinim zagovorom nijedna zadaća nije nerješiva, nijedan izazov nesavladiv, na poseban je način povjerio u zagovor Gospi Brze Pomoći sve ljude koji moraju napuštati svoju domovinu da čuvaju ljudsko dostojanstvo te u novim sredinama nailaze na otvorena ljudska srca; pripadnike hrvatskog naroda izvan domovine da čuvaju i produbljuju svoju vjeru i ne zaborave svoje korijene i obvezu prema hrvatskom narodu; mlade koji su pred dilemom ostati ili otići iz domovine da se ravnaju po pravim, vječnim vrednotama, a ne modom i suvremenim trendovima; da se u Hrvatskoj stvore uvjeti da više nitko zbog ugroze života ne napusti svoju domovinu.

I na ostala četiri misna slavlja na poseban se način molilo za sve sunarodnjake koji žive i rade izvan domovine, od kojih je lijep broj ovoga „osmog“ pohodio brodsko svetište, kao i za one koji su u posljednje vrijeme iz Slavonije i Hrvatske pošli na rad izvan granica. Uz spomenute nakane te osobne nakane samih hodočasnika, kod svih misa molilo za nasilno otetog i zatočenog Tomislava Salopeka iz Vrpolja, napose kod mise u 8,30 koja je prikazana za njegovo izbavljenje i snagu njegovoj zabrinutoj obitelji.

Ni visoka temperatura toga dana nije spriječila nekoliko tisuća vjernika, da istinsku okrjepu potraže u sakramentalnim susretima s Kristom i molitvenoj povezanosti s njegovom Majkom, Gospom Brze Pomoći. Uz uvijek neke posebnosti, koje daju ljepotu hodočasničkim danima u brodskom svetištu, jedno od osvježenje je bilo i lijepo pjevanje kod posljednje mise koje su predvodila veća skupina djece i njihovih majki iz župe Slavonski Kobaš u Požeškoj biskupiji. B. Lukačević