OSIJEK (TU) – Središnje ekumensko bogoslužje Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana u Osijeku, održano 20. siječnja u kapucinskoj crkvi sv. Jakova, uz ovogodišnje geslo „Teži za samom pravdom“ (Pnz 16,20a), predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup metropolit mons. Đuro Hranić u zajedništvu s predstavnicima kršćanskih Crkava i zajednica. Svečanost je počela ulaznom procesijom praćenom pjesmom skupine bogoslova Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu uz orguljsku pratnju bogoslova Brune Diklića.
„Drage sestre i braćo u Kristu, okupili smo se na ovo slavlje Božje riječi da bismo molili za jedinstvo kršćana. Srdačno vas sve pozdravljam“, kazao je dr. sc. Antun Japundžić, predsjednik Ekumenske koordinacije Osječke regije i član Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog, uvodno pozdravljajući ponaosob prisutne kršćanske predstavnike Srpske pravoslavne Crkve i Osječko-poljske i baranjske eparhije, Evangeličke crkve, Reformirane kršćanske kalvinske crkve, Crkve Božje, Baptističke crkve i Katoličke Crkve, zatim redovnice iz različitih redovničkih zajednica u Osijeku koje sudjeluju u ekumenskom zajedništvu tijekom molitvene osmine te vjernike zauzete u svakodnevnom ekumenskom svjedočanstvu kršćanske ljubavi i zajedništva.
Homilija nadbiskupa metropolita Hranića
„Među prvim epizodama iz Isusova života evanđelist Luka donosi u svom evanđelju zgodu iz Nazaretske sinagoge gdje Isus čita riječi proroka Izaije te tvrdi da se te riječi ispunjaju na njemu, tj. da je on onaj koji je došao ispuniti starozavjetna Božja obećanja i u tom izvješću duboki smisao njegova zemaljskog života: njegovo poslanje te njegov mesijanski program za Židove te za pogane. Za razliku od Mateja i Marka, Luka je odlučio predstaviti Isusovu proročku službu ne pozivom na obraćenje, nego radosnim navještajem oslobođenja za siromašne, zatvorenike, potlačene i slijepe: ‘Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza. On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.’ Siromašni, sužnji ili zatvorenici, potlačeni i slijepi su četiri kategorije koje su ovdje pojam i simbol ljudskoga jada, mizerije i ljudske potrebe za oslobođenjem i izbavljenjem od zla“, razložio je Hranić uvodeći u homiliju u kojoj razmatrao kako Isus na sebe primjenjuje riječi proroka Izaije i otkriva tajnu svoje osobe i svoga poslanja, ali i upućuje svevremensku Riječ kršćanima.
„Geslo ovogodišnje molitvene osmine za jedinstvo kršćana Teži za samom pravdom poziva i nas pripadnike kršćanskih konfesija ovdje u našoj dragoj Slavoniji, u Hrvatskom društvu i na povijesnom razmeđu između Istočnog i Zapadnog Rimskog carstva; na području susreta zapadnog i istočnog kulturnog utjecaja; na poprištu čestih ratova i borbe za političku, gospodarsku, kulturnu i vojnu prevlast; na strateški važnom geografskom položaju da se poput naših zajedničkih slavenskih apostola Ćirila i Metoda oslobodimo svakog parcijalnog interesa! To nas geslo poziva da dopustimo da nas obuzme Duh Gospodnji kako bismo bili nošeni i vođeni isključivo ljubavlju prema Kristu Gospodinu i evanđeoskim odnosno evangelizacijskim interesima svoga naroda i pripadnicima svoje konfesije (jer na duge staze samo vjernost Kristu Gospodinu i njegovu Evanđelju donosi istinsku slobodu, zajedništvo i dobrobit svakom narodu). To nas geslo, zajedno s prvim današnjim čitanjem poziva – kao nekoć muškarce u Izraelskom narodu da se pokažemo pred Gospodinom ‘na blagdan beskvasnog kruha, na Blagdan sedmica i na Blagdan sjenica’, odnosno na nedjeljnom i blagdanskom bogoslužju svojih zajednica, te da ‘u svakom gradu kojega nam dade Gospodin’ (odnosno u svakoj našoj zajednici, konfesiji, biskupiji, političkoj regiji i stranci koja želi zastupati i naše interese) ‘postavimo suce i nadglednike’ (svećenike, pastore, biskupe i nadglednike, načelnike i ministre) ‘da narodom pravedno upravljaju, da ne iskrivljuju pravdu, da ne budu pristrani, ne primaju mita jer mito zasljepljuje oči mudrih, a ugrožava stvar pravednih’, odnosno da ‘teže za pravdom samom’ (usp. Pnz 16,16-20); da u skladu s pozivom apostola Pavla prikažu sebe i svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu – kao svoje duhovno bogoslužje; da se nijedan od nas ne suobličuje ovome svijetu, nego da se preobražavamo obnavljanjem svoje pameti i suobličenjem Kristu, kako bismo mogli razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno“, naglasio je Hranić.
„I mi moramo postati svjesni da smo u svojim shvaćanjima i pristupima uvjetovani povijesnim, kulturološkim, nacionalnim interesima, da nas političari nastoje upotrijebiti kao sredstvo u svojim parcijalnim nastojanjima; da oni po naravi stvari gledaju svoje parcijalne interese i na ostvarenje onoga što njima odgovara; da su ti interesi prečesto puko koristoljublje u par godina, dok su na vlasti; da nas pomažu ili ne pomažu, ovisno o tome koliko smo od koristi njihovim parcijalnim stranačkim, materijalnim, političkim interesima; da oni odlaze i da mi njih više ne zanimamo, a mi ostajemo iskorišteni, izmanipulirani, ranjeni i nepovjerljivi jedni prema drugima. I nerijetko takvo stanje produbljujemo i indirektno podržavamo kad god nekritički podržavamo ono što je hrvatsko ili katoličko, a protiv onoga što je srpsko ili pravoslavno i obrnuto, ili protestantsko; kad nekritički podržavamo svoje na račun drugih; kada umjesto da služimo općem dobru i za nj se zauzimamo i umjesto proročke hrabrosti, šutimo; umjesto da se zauzuimamo za ‘pravdu i istinu samu’ kad podržavamo svoje i njihove parcijalne interese, umjesto da proročki naviještamo Evanđelje. Svakodnevno se susrećemo s posljedicama korupcije, političkog pogodovanja, privrednog kriminala, dužničkog ropstva, s odlascima mladih i čitavih obitelji u inozemstvo u potrazi za uređenim društvom i boljim životnim uvjetima; sa sukobima među tinejdžerima koji nose nacionalni ili čak nacionalistički naboj. Susrećemo se s materijalnim i duhovnim siromaštvom ove sredine i članova vlastite konfesije i nacionalne skupine. Moramo postati svjesni da je naš poziv obraćenje, da je naše poslanje evangelizacija, da je naš oblik služenja nošenje Duha Gospodnjega, slobode, zajedništva i pomirenja, zauzimanje za ‘pravdu samu’, da je naš interes silazak do istine oslobođene povijesnih, nacionalnih i ideoloških interpretacija te suočavanje s ‘istinom samom’ i da mi na taj način najviše činimo i najbolje želimo svojom konfesiji, svome narodu i svojim nacionalnim i političkim liderima,“ poručio je Hranić.
Zatim je zaključio: „Svjesni smo da se briga za kruh može pretvoriti u ropstvo, ako nije vođena nutarnjom slobodom i sviješću da čovjek ponajprije živi od ljubavi, od trajnih i neprolaznih vrijednosti, od Riječi Božje, te da postoji nešto vrjednije od kruha, mjesečnih primanja i životnoga standarda. No, drama siromašnih obitelji i nezaposlenih ljudi oko nas, bezperspektivnost za naše mlade i posljedični val emigracije u inozemstvo traži od nas kao pastira evanđeosku budnost, odlučnost i odgovornost za poštovanje života i dostojanstva svakoga čovjeka. Zahtijeva naše osobno poistovjećenje s ljudima oko nas, našu osobnu zauzetost za poštovanje dostojanstva i cjelovito spasenje svakoga čovjeka, socijalno zagovaranje, mudru ali snažnu (skrovitu i javnu) proročku riječ koja može pridonijeti uklanjanju strukturnih uzroka siromaštva, promicanje socijalne osjetljivosti i duhovnosti… Biti blagovjesnikom Božjega milosrđa siromasima, proglašavati sužnjima oslobođenje, vid vraćati slijepima i na slobodu puštati potlačene“ (usp. Iz 61,1-2; Lk 4,16-21) traži od svakoga od nas dobro poznavanje socijalnog nauka Crkve i njegovih principa, ozbiljnu i savjesnu pripravu homilija i kateheza posvećenih i socijalnim temama, te sustavan rad na formaciji i animiranju vjernika za preuzimanje odgovornosti u javnom društvenom, gospodarskom i političkom životu. Govorimo o različitim teološkim temama, oslobođeni od sebe, vjerujući Gospodinu, njegovoj Riječi, pozvani smo otvoriti vlastite horizonte, otvoriti se Istini, zauzimati se za pravdu i u takvom ozračju nastavimo molitvenu osminu!“
Pozdravi i razmatranja predstavnika kršćanskih Crkava
U ime Srpske pravoslavne Crkve, Osječko-poljske i baranjske eparhije te Heruvima Đermanovića, episkopa osječkopoljskog i baranjskog, slavlju su pribivali izaslanici protojerej Aleksandar Đuranović, arhijerejski namjesnik i paroh osječki, te prečasni jerej Siniša Mićanović, paroh budimački. Đuranović je prenio pozdrave episkopa Heruvima pročitavši sabranima njegovo pismo u kojemu, među ostalim, stoji: „Težiti za pravdom da bi se nasljedovala Obećana zemlja, koja je uvijek dar od Boga, znači biti član Crkve, odnosno Tijela Kristovog. Biti član liturgijske zajednice, koja je ikona Carstva Božjeg, znači neprestano projavljivati ljubav na djelu, biti na putu Kristovom i težiti k njegovoj pravdi.“ Đuranović je rekao kako se pravoslavni ovih dana pozdravljaju: ‘Bog se javi’, budući su proslavili Bogojavljenje po julijanskom kalendaru, te pozvao kršćane: „Molimo da nam se Gospodin javi i da to javljanje prepoznajemo te odgovorimo na Božji poziv!“
Branko Berić, biskup Evangeličke Crkve u RH, podsjetio je kako se cilj kršćanskoga zajedništva jedinstva temelji na ljubavi: „Drage sestre i braćo u Kristu, pripadamo njemu – to je temelj. Jedinstvo koje dijelimo u Kristu veće je od svih razlika. Kao kršćani pozvani smo biti pomiritelji svijeta obilježenog konfliktima i nepravdom, priključiti se dijalogu. Putokaz našim odnosima je u duhovnom i neka nam Crkva bude zajednički dom istinite radosti Isusa Krista.“
U bogoslužju su sudjelovali Péter Szenn, biskup Reformirane kršćanske kalvinske Crkve u Republici Hrvatskoj, i Darko Turšić, pastor u Kotlini i tajnik Ekumenske koordinacije Osječke regije. Biskup Szenn je poručio: „Istinitost i pravda, ljubiti jedan drugoga, čuvati obitelj i ophoditi se s pažnjom jesu djela i Put koji potvrđuje Isusovo: ‘Ja sam Istina’. Jednu Istinu treba(mo) donositi, ona nas treba ujediniti, to je snaga Božja i zato je Krist došao da primimo milost i ljubimo jedni druge.“
Matej Lazar Kovačević, nadglednik Crkve Božje u RH, pribivao je slavlju u pratnji Mateja Ivankovca te je pozdravio sabrane suradnike djela Gospodnjeg, promišljajući u molitvi kontekst gesla SMO istaknuo važnost: činjenja pravde kroz iskreno uzajamno ophođenje prema drugome i drukčijem, činjenja djela milosrđa i ljubavi te ‘smjerno sa svojim Bogom hoditi’.
Pastor David Dobutović je kao izaslanik Tome Magde (predsjednika Saveza baptističkih crkava u RH) i član 
Izvršnog odbora Saveza baptističkih crkava istaknuo neka se „u duhu evanđeoskog zaziva ispuni milosrđe Gospodnje, a milost Isusa Krista i nada neka budu s nama“. Naposljetku je svima za sudjelovanje zahvalio fra Anto Pervan, gvardijan Kapucinskoga samostana sv. Jakova u Osijeku i član Ekumenske koordinacije Osječke regije.
Poslije otpusta i poslanja uz predsjedateljev blagoslov, bogoslovi su razveselili puk dvjema pjesmama te je zajedništvo nastavljeno blagovanjem. 
Ekumenskomu bogoslužju pribivali su članovi Ekumenske koordinacije Osječke regije: Alojz Kovaček, (župnik župe sv. Ćirila i Metoda, sl. apostola), preč. Ivan Jurić (župnik župe Preslavnog Imena Marijina i dekan Istočnog osječkog dekanata) i mons. Ivan Ćurić, generalni vikar Đakovačko-osječke nadbiskupije, zatim Domagoj Lacković, tajnik Nadbiskupskog ordinarijata u Đakovu, mons. Adam Bernatović, konkatedralni župnik i dekan Osječkog zapadnog dekanata, preč. o. Ljubomir Sturko, župnik katoličke župe istočnog obreda, odnosno grkokatolički župnik Župe Krista Kralja u Osijeku, Robert Almaši, župni vikar u konkatedrali te Vlado Mikrut, umirovljeni svećenik. Nevenka Špoljarić
(foto: N. Špoljarić/M. Grgić)
