Nadbiskup Hranić o pastoralu Roma u Hrvatskoj

NIN (IKA/TU) – Predsjednik Odbora HBK za pastoral Roma đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić susreo je početkom srpnja u Ninu angažirane u pastoralu Roma u Hrvatskoj predvođene nacionalnom koordinatoricom s. Karolinom Miljak. Tom prigodom zahvalio im je za rad i istaknuo kako je njihov pristup toj populaciji primjer i drugima da poštuju taj narod. “Kako čovjek može nešto raditi, ako ne voli one za koje treba nešto činiti. Otkako sam predsjednik Odbora HBK za Rome, družeći se s njima, pokazujući više interesa za njihovu povijest i ono što su prošli, dobio sam i više osjećaja za njih. Počeo sam promatrati stvarnost oko njih iz njihove perspektive i pokušao zauzeti empatijski pristup, jer samo tako ih možemo razumjeti – da pogledamo stvarnost iz njihove perspektive”, rekao je mons. Hranić, dodavši kako se ulaskom među te ljude vidi koliko su dragi, djeca su darovita.

“Nažalost, žive u sasvim drugačijoj kulturi. Pozvani smo prihvatiti ih s puno razumijevanja i empatije, zauzeti inkarnacijski princip, kako to zovemo u teologiji i pastoralu. Bog nas nije zvao da se mi najprije obratimo, da postanemo drugačiji, bolji, usklađeni s deset zapovijedi, pa će onda on s nama razgovarati. Nego je Božji Sin sišao na zemlju za nas i umro za nas, dok smo još bili grešnici. Prihvatio nas je takve kakvi jesmo. Bog je uzeo ljudsko lice, progovorio ljudskim jezikom, gestama, rječnikom, spustio se na našu razinu i poveo nas Ocu. I mi smo to pozvani, prihvatiti Rome kakvi jesu, zavoljeti ih i voditi ih prema Ocu. Naviještati im evanđelje, da su ljudi istog dostojanstva kao mi”, istaknuo je mons. Hranić.

U svakodnevici Romi trpe zbog kompleksa manje vrijednosti. Nadbiskup je upozorio kako ih “svi guramo u stranu, za nas su oni nečasni, nepošteni, kradljivci, niže vrijednosti. Kroz pastoral s njima u djeci želimo probuditi samosvijest da oni jesu Romi i da to smiju biti, da se ne trebaju zbog toga stidjeti. U škole gdje idu ne uče o povijesti romskog naroda i tradiciji, pa ih nastojimo upoznati s elementima njihove povijesti, kulture, da znaju tko su”, rekao je mons. Hranić. Potaknuo je da ih ne sudimo kad vidimo na ulici kako prose, kažemo da ništa ne rade, što se ne uče odgovornima. “Oni se pred odraslim Romima na taj način dokazuju, koliko je isprosio toliko je vrjedniji u njihovim očima. On se mora u njihovim očima dokazati da vrijedi, mora nešto donijeti. To je njegovo radno mjesto”, rekao je nadbiskup.

Na susretima Romske odgojne zajednice (ROZ) okupe se djeca iz različitih dijelova Hrvatske, upoznaju da su Romi, a govore dva različita jezika. Dobivaju sliku o veličini romskog naroda koji je raspršen u različitim narodima svijeta. “Naviještamo im evanđelje, prihvaćamo ih s ljubavlju, djeci želimo pružiti podršku. Boravak u sklopu ROZ-a djeci je nagrada jer se okupljaju u župama, ministriraju, dolaze na župnu katehezu. Želimo ih podržati da se redovito školuju. Najveća nam je radost kad uspijemo da završe osnovnu školu, ali i da krenu u srednju školu, studiraju. Kao odrasli, djeca koja su bila u romskom programu, najbolji su suradnici i most”, rekao je mons. Hranić. Zbog negativnih iskustava nekad su nepovjerljivi, treba zadobiti i povjerenje roditelja da puste djecu. “To je vrijedan program. Zahvalan sam svima koji nas podržavaju. Volio bih kad bi postojalo više suradnje. Država pokazuje puno otvorenosti. U dekadi za Rome izdvojeno je puno sredstava. Čini mi se da je često taj novac potrošen na nekvalitetan način, nije se razmišljalo dugoročno”, upozorio je mons. Hranić i iznio neke praktične primjere. Roditelji se pitaju zašto je dijete išlo u školu, a nezaposlen je. Isplativije je da ide s njima skupljati željezo, otpad.

Važna je i legalizacija romskih naselja, da se podigne njihov standard. “Dvije kuće su legalizirane, a cijelo naselje ima električnu struju. Na koji način su je proveli? To je opasno, ako se nešto dogodi. To bi trebalo podići na veću razinu. Mnogi žive bez vode i struje. Roditelji šalju djecu u škole i jer dobivaju dječji doplatak, ali nema podrške da djeca vide smisao školovanja. Nisu educirani da bi pomogli djeci u svladavanju školskih obveza, zadaća, stjecanju radnih navika. Crkva je zagovornica njihovih potreba i interesa, pojavljujemo se kao strana koja nema nikakvog financijskog interesa”, istaknuo je nadbiskup Hranić.

Na lokalnoj razini nailaze na načelnike općina koji pokazuju razumijevanje. “Naši ljudi općenito teško prihvaćaju Rome. Svi teško žive, a načelnik da čini nešto za Rome, da nekog zaposli. To ljudi ne gledaju dobro. Na taj način gubi i glasove. Svi bježe od Roma, gledaju što je za njega osobno korisnije, a da se ne rješavaju egzistencijalni problemi u pojedinim romskim naseljima. Treba negdje drugdje asfaltirati cestu, što ćeš u romskom naselju. Žive u blatu, a Romi se ne znaju buniti. Mora se nešto strašno dogoditi da bi oni reagirali. Oni su često ljudi koji se ne znaju izboriti za svoja prava. Mi mislimo da se trebamo kao Crkva, kao učiteljica humanosti, zauzimati za njihova prava, pomoći im da ih ostvare. Svi gledaju neke beneficije, što bi dobili od države. Neki se ne žele vjenčati, jer žena kao samohrana majka ima primanja. Sposobniji među njima znaju se i nametnuti Romima kao njihovi glasnogovornici, a ustvari iskorištavaju to što su Romi, žive na račun svog nacionalnog identiteta i one manje sposobne iskorištavaju. To sam vidio u različitim situacijama”, upozorio je mons. Hranić.

S. Karolina zahvalila je nadbiskupu Hraniću na razumijevanju i podršci koju im pruža, a oboje su zahvalili Franzu Salmu, članu Malteškog reda iz Salzburga, koji također pomaže rad ROZ-a. Za boravka na Viru, virski župnik Tihomir Vulin potaknuo je vjernike na misi da daju prilog za tu djecu te su župljani prikupili 1600 kn. Ako djeca dođu i sljedeće ljeto, don Tihomir je najavio veću uključenost župljana da im pomogne.

Mons. Hranić je upoznat i s pripremom hodočašća u Rim krajem ovog listopada, gdje će se okupiti predstavnici Roma iz cijelog svijeta, na obilježavanju 50. obljetnice susreta pape Pavla VI. s Romima u svetištu u Pomeziji 1965. g. Tada je papa rekao Romima: “Vi u Crkvi niste na rubu, nego ste u središtu, srcu Crkve”. Papa Franjo kaže da romski narod spada među najslabije zaštićene društvene skupine te je u lipnju 2014. g. okupio odgovorne u pastoralu Roma iz svijeta i ohrabrio ih da se ne umore u tom kompleksnom radu; sad u listopadu u Vatikanu će primiti sudionike tog velikog hodočašća. Iz Hrvatske ide autobus hodočasnika, predstavnici Roma iz biskupija gdje žive.

U Europi polovica romske djece nikad nije išla u školu, 50% odraslih je nepismeno. Zadaća Crkve je u suradnji s njihovim predstavnicima donijeti im Evanđelje i podupirati integraciju kroz obrazovanje, zdravlje, rad i smještaj. Pastoral Roma postoji u 24 zemlje, Europi, SAD-u, Brazilu i Argentini, Indiji i Bangladešu. Među njima je i oko 170 svećeničkih i redovničkih zvanja i uzori svetosti. Bl. Ceferino Jimenez Malla je mučenik španjolskoga građanskog rata 1936. g., u tijeku su postupci za beatifikaciju romskih mučenika Emilije Fernandez i Juana Ramona Gila. Pod zaštitom bl. Ceferina, romska djeca i odgajatelji su za boravka u Viru (26. 6. – 2. 7. 2015.) napisali poruku u boci i bacili je u more. Na hrvatskom, romskom i engleskom su napisali da se navršava dvadeset godina djelovanja ROZ-a te da se u Viru djeca Romi iz različitih dijelova Hrvatske druže, pjevaju, upoznaju svoj jezik, povijest i kulturu: “Uči se o prijateljstvu, toleranciji, da se poštuju različitosti – biti zajedno. Pismom u boci želimo poslati poruku kako je važno prihvaćati druge, drugačije i živjeti u zajedništvu”. Prema dokumentima Crkve za pastoral Roma, evangelizacija i promidžba čovjeka su komplementarni. Treba priznati njihov identitet, kao skladno uključivanje prihvaćanja različitosti. Po djelovanju nacionalne koordinatorice s. Karoline Miljak, pastoral Roma u Hrvatskoj ove godine navršava tri desetljeća svog postojanja.