OSIJEK (TU) – U sklopu devetnice Gospi Osječkoj tijekom koje sve osječke župe hodočaste u franjevačku crkvu Sv. Križa u kojoj se Gospa Osječka časti kao Čuvarica grada, hodočašću se 1. prosinca pridružila i mala franjevačka zajednica iz crkve sv. Ivana Krstitelja u Zemunu pod vodstvom fra Željka Paurića. Tridesetak vjernika drugu godinu za redom s radošću je hodočastilo u Osijek i sudjelovalo u tradicionalnom pohodu čelnika grada i polaganju cvijeća pred kip Gospe Osječke. Uslijedila je potom kratka okrjepa koju su za hodočasnike priredili osječki franjevci i članovi Franjevačkog svjetovnog reda.
Kako bi se međusobno ohrabrili u rastu u vjeri, hodočasnicima iz Zemuna na hodočasničkom misnom slavlju koje je predvodio fra Željko, pridružili su se i vjernici iz Osijeka. Na poseban način, uvodeći u misno slavlje, i fra Željko je povezao vjernike iz crkve sv. Ivana Krstitelja u Zemunu i Osječane koji časte Gospu Osječku, rekavši: „Započinjemo novu liturgijsku godinu, vrijeme Došašća, i u tom vremenu liturgija posebno ističe dva lika koji pripravljaju Mesijin dolazak – Ivana Krstitelja i Djevicu Mariju. Ona je Zvijezda Zornica i na našem nebu i s Bezgrešnom Djevicom moramo krenuti prema betlehemskoj štalici. Bog se daruje čovjeku po Presvetoj Djevici Mariji, Suotkupiteljici. Sveta Bogorodica Marija s dubokom duhovnom sabranošću, poniznošću i neznatnošću iščekivala je dolazak svoga Sina, Mesije, Spasitelja svijeta. Zamolimo je da nas svojim majčinskim zagovorom pomogne u iščekivanju Isusa, jer uz Marijinu nazočnost i pomoć bit će nam lakše pripraviti dušu i srce za Njegov dolazak.“
Pojašnjavajući kako u evanđeoskom ulomku iz Ivanova evanđelja o svadbi u Kani Galilejskoj Marijina uloga nije samo aktivna, nego i posrednička, p. Paurić podsjetio je da Blažena Djevica Marija ima majčinsku službu u Crkvi, službu zagovaranja i praštanja, molitve i milosti te službu pomirenja i mira. Istaknuo je potom povijesni i biblijski razlog čašćenja Gospe Osječke kao Čuvarice grada rekavši: „Od samog dolaska kipa u osječku Tvrđu, u ovu franjevačku crkvu, 1703. godine stanovnici Osijeka bili su radosni što je Gospa izabrala njihov grad za svoj novi boravak. Kako su u to vrijeme bili teški životni uvjeti, višegodišnja ratna iscrpljivanja, velika davanja za uzdržavanje vojske koja sudjeluje u ratovima, pogoršane zdravstvene prilike, različite epidemije kuge, smrtonosne i opasne bolesti, Gospa je ljudima bila najveća utjeha, a franjevačka crkva utočište. Zato je narod hrlio svojoj Gospi tražeći zaštitu od brojnih zala koja su ih kroz povijest snalazila.“
Pomnim promatranjem kipa Gospe uočava se da on ima nešto upadljivo posebno, što ne susrećemo kod drugih Marijinih kipova ili slika, naglasio je propovjednik razlažući biblijski odnosno teološki razlog, te je nastavio: „Umjetnik je prikazao kako Marija lijevom rukom drži u naručju dijete Isusa, a desnom rukom mu zaštićuje desnu nogu čuvajući mu petu. Pritom je idejni začetnik kipa htio posebno naglasiti ulogu Blažene Djevice Marije kao zaštitnice svoga Sina i po Njemu cijelog čovječanstva, napose Njegove Crkve to jest svakog onoga koji se opredijelio ići Kristovim putem.“
Vjernici dolaze Gospi posebno onda kada im je teško, kada joj donose svoje molbe i prošnje – da dobra Majka udijeli svojoj djeci milost i uslišanje, rekao je fra Željko i poručio: „I mi smo zato tu, i mi smo hodočasnici jer imamo svojih potreba koje su specifične i možda drugačije nego vas koji ovdje živite. Htio bih reći i pozvati vas da ne zaboravite Gospu Osječku, da ne sustanete u štovanju, u molitvi njoj se obraćati i njezinu pomoć tražiti jer kao što je rado uslišavala tijekom stoljeća svoga boravka u Osijeku, tako ona to rado čini i danas.
Na kraju misnog slavlja hodočasnici i domaći vjernici učinili su svečani ophod oko oltara u čast Gospi. Misno slavlje animirao je Mješoviti zbor iz Zemuna uz glazbenu pratnju Ljiljane Arsenović i dirigiranje Silvestre Rajčević.
Zemunci su zatim Osječanima darovali koncert duhovne glazbe od 13 skladbi tijekom kojega je, uz navedene glazbenice, violinu svirala Megumi Teshima Kalman. Druženje hodočasnika i domaćina nastavljeno je u prijateljskom ozračju u prostorima franjevačkog samostana. M. Kuveždanin
