OSIJEK/SARAJEVO (TU) – Među rijekama hodočasnika, što su se slijevale iz Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu 6. lipnja na euharistijsko slavlje sa papom Franjom u Sarajevu, bilo je više stotina Osječana, a među njima vjernici župe Preslavnoga Imena Marijina čiji je hodočasnički autobus povezao, osim Donjograđana, župljane župe Sv. Mihaela iz Tvrđe te župe Uzvišenja sv. Križa iz Retfale.
Nedvojbeno, bio je to događaj za pamćenje, osobito za one koji su po prvi puta uživo vidjeli papu Franju, ali i za brojne koji su u neovisnoj državi Hrvatskoj tri puta dočekivali papu Ivana Pavla II. u pohodima Hrvatskoj, uključujući Osijek (7. lipnja 2003.), te papu Benedikta XVI. jer kada je stigla vijest o pohodu pape Franje (266. nasljednika apostolske Stolice) Sarajevu u mah se podrazumijevao put na susret gdje su Hrvatice i Hrvati zahvalili Bogu moleći i za Papin dolazak u Hrvatsku. Nakana je to dijela hodočasnika iz Osijeka što su s tisućama vjernika molili za njegov sigurni dolazak u susjednu nam, ratom ranjenu BiH s kojom imamo toliko toga zajedničkoga. Podsjetimo, papa Ivan Pavao II. također je pohodio Sarajevo (12.-13. travnja 1997. godine) kada je, uz poruke mira, potaknuo: „Hrabro naprijed!“
Dakako, mediji su osamnaest godina poslije sa istoga mjesta izvijestili slikom, tekstom i tonom o Papinom pastirskom pohodu Sarajevu 6. lipnja (subota), no zasigurno svatko je sa ovoga susreta uz geslo: Mir vama! baštinio nešto za sebe: radosno, milosno i plodonosno. Osječani su sudjelovali na euharistijskom slavlju na Olimpijskom nogometnom stadionu Koševo gdje su Papu dočekali pokličem: „Papa, mi te volimo te!“ Papamobilom u pratnji domaćina kardinala Vinka Puljića, nadbiskupa vrhbosanskog i 
metropolita, papa Franjo ušao je na stadion uoči mise u 11 sati. Oduševljenje neposrednim susretom sa Papom vjernici (na travnjaku i prepunim tribinama) su izražavali veoma emocionalno: gromoglasnim pljeskom, mahanjem, osmjesima, suzama radosnicama i pozdravima iz srca… Središte događaja bila je svečana misa u kojoj su koncelebrirali i naš nadbiskup đakovačko-osječki Đuro Hranić te nadbiskup u miru Marin Srakić. Izniman je bio vrhunac hodočašćenja, upravo to zajedništvo žive Crkve na 
euharistijskom slavlju sa papom Franjom i sa više od 65 tisuća hodočasnika, uključujući 23.000 iz Hrvatske i mnoštvo svećenika, redovnika i redovnica u ovoj Godini posvećenoga života.
Što je pak prethodilo ostvarenju euharistijskoga zajedništva? To otkrivaju dojmovi sa desetsatnoga druženja (od 23 sata u petak kada se kretalo ispred župne crkve do 21 sat kad je autobus stigao u Osijek) u molitvi, kroz pjesmu, tijekom pješačenja i iščekivanja dolaska Svetoga Oca u Sarajevo. Ponajprije svi putnici-hodočasnici smo zahvalni župi Preslavnoga Imena Marijina jer da bi hodočašćenje proteklo u najboljemu redu pobrinuo se župnik Ivan Jurić srdačnim ispraćajem, dok je sa svima radost hodočašćenja u molitvi i pjesmi podijelio župni vikar Ivan Benaković, pokazavši susretljivu brigu za svakoga putnika te predvodeći molitvu. Kao i na odlasku i tijekom povratka iz Sarajeva prema Osijeku molitvom krunice zahvalili smo za milosni događaj.
Potom je radosna pjesma razdraganih putnika potrajala čitavim putem do kuće, uz repertoar duhovnih i svjetovnih pjesmama, dok je poseban veseli „štimung“ uz svirku harmonike omogućio Slavko Buljubašić. Vozači Ortranovog autobusa Stanislav i Zoran (koji je vjernički svjedočio o nezaboravnom iskustvu pohoda u Sarajevo) susretljivo su bili na usluzi svim putnicima, a župni vikar Ivan strpljiv i dobro raspoložen pripovijedao je o značajnostima i ulozi poglavara Katoličke Crkve, potičući da putovanje skratimo dojmovima iz Sarajeva. Katarina i Martina naglasile su kako iz se dojmila Papina poruka koja poziva na gradnju jedinstva i mira te kako iz čistoga srca dolazi jedinstvo, mir i pravednost. Katijana je ponosno rekla da je u izjavi za talijanski TV kanal RAI 1 naglasila da iz Hrvatske kršćanima i narodima u BiH donosimo mir i ljubav, a smisao putovanja je činiti sve na slavu Božju. Katica Krček zahvalila je kapelanu Ivanu za strpljenje, Bogu za svakoga suputnika te podsjetila kako smo gotovo dva sata stajali u gomili hodočasnika pred ulazom na stadion prevaljujući tek par metara, no dogodilo se čudo kada je nedostatak strpljenja u nesnosnoj gužvi spasila pjesma. Naime, Maja, Dunja i Mirena optimistično su povele pjevanje duhovnih pjesama, a pjevanje čuše iznenađeni redari koji su počeli brže propuštati Osječane do ulaza i, napokon, na stadion već prepun ljudi stigli smo iza 9 sati pa do odredišta „polja 17“. Ivana iz Retfale ispričala je kako je 1997. na istomu mjestu padao snijeg, a sada je pržilo sunce, no oba susreta s papama su nezaboravna, dok je Marica Valler svjedočenje o prvom susretu s papom Franjom obilježila pričom o osobnoj vjeri i potrebom za obraćenjem kroz Božju riječ, susrete sa dobrim ljudima i vjerom u Boga. I doista sa osnaženom vjerom vratismo se sa ovoga hodočašća odakle smo ponijeli Papin blagoslov, ljubav i mir u srcu svojim kućama i župama. Nevenka Špoljarić
