OSIJEK (TU) – U Župi sv. Mihaela, akanđela u osječkoj Tvrđi, u nedjelju 17. svibnja na večernjem euharistijskom slavlju prisustvovala je s. Maristela Galić, redovnica Družbe Marijinih sestara od Čudotvorne medaljice koja djeluje u misijama u Beninu. U pratnji je bila redovnica iste Družbe, s. Ozana Tomić.
Ova osječka župa već nekoliko godina o Božiću i Uskrsu prikuplja sredstva za školovanje djece u Beninu, a ove godine prikupljeno je 1070 € i 13 150 kn, ukupno oko 2820 €. „Iako je situacija sve teža, i ove godine prikupili smo nešto više od prethodne, pa smo tako omogućili školovanje za 28 djece“, rekao je župnik Ivan Vidaković zahvaljujući svim darovateljima. Potom je predstavio s. Maristelu, naglašavajući njezinu ljubav prema misijama, jer unatoč pozivima da se vrati u Hrvatsku, ne želi napustiti Benin, gdje djeluje od 1988. godine. Župljanka Marija Tumir, koordinatorica prikupljanja sredstava za misije, predala je sestri novčani dar rekavši da se župna misijska akcija odvija pod geslom Svakog dana jedna kuna, svakog dana jedna molitvica. „Možda svakoga dana nije pristigla kuna, ali rad misionara praćen je molitvom“, naglasila je.
S. Maristela zahvalila je župniku Vidakoviću, župljanki Mariji i svim darovateljima na pomoći za školovanje djece, kao i za sve molitve prikazane za misije. Upoznala je Osječane sa stanjem u Beninu i pojasnila da u toj zemlji ima 20% katolika, 16% muslimana, a ostali su tradicionalni. Trenutno tamo djeluje 24 redovnice, tri su Hrvatice. Spomenula je dva internata u kojima boravi oko osamdesetak djevojčica, kao i kuću za odgoj sestara gdje se šije crkveno ruho. S. Maristela djeluje u zajednici Porto Novo te je, kako bi samo površno prepričala što rade misionari i s kakvim se situacijama susreću, župljanima ocrtala životne prilike dvaju dječaka. Jedan ponavlja prvi razred, k sestrama dolazi svakog dana na ručak jer se majka za njega slabo brine, a teško je za njega pronaći internat u kojemu se ne bi moralo ništa plaćati. Drugi dječak živi sam s bratom u siromašnoj kućici, za oca ne znaju, majka je daleko, ponekad nešto pošalje, dok su oni u svojoj neimaštini više gladni nego siti. „Sestre pomažu koliko mogu“, rekla je s. Maristela i još jednom izrazila svoju zahvalnost jer „bez kako duhovne, tako i materijalne pomoći, sestre ne bi mogle puno toga učiniti“. M. Kuveždanin
