SLAVONSKI BROD (TU) – U duhovnoj povezanosti s bl. Alozijem Stepincem, a o danu njegova rođenja, proslavljen je u petak 8. svibnja hodočasnički dan Gospi Brze Pomoći u njezinoj župi i svetištu u Slavonskom Brodu. Pod geslom „Kraljice neba, pomoć nam daj!“ molitvena nakana cijeloga dana kod pet misnih slavlja bila je i za njegovo što skorije proglašenje svetim.
Središnje hodočasničko slavlje, kojem je prethodio bogati molitveni program ispunjen 
Blaženikovim razmišljanjima i riječima, predvodio je mons. dr. Ivan Šaško, zagrebački pomoćni biskup. Uz generalnog vikara Đakovačko-osječke nadbiskupije mons. Ivana Ćurića, suslavili su domaći župnik i dekan preč. Ivan Lenić, župnik najmlađe župe Sl. Broda posvećene Blaženiku Tomislav Ćurić i još nekoliko svećenika. U svom pozdravu upravitelj Svetišta je istaknuo povijesne veze Slavonskoga Broda i Zagreba koje se očituju po tom slavlju i donošenju relikvija bl. Alojzija u Slavonski Brod, kao i njegov doprinos u potpori sestrama uršulinkama kada su dolazile u taj grad i tada jedinu župu, uprisutnjujući čašćenje Isusove Majke pod naslovom „Gospa Brze Pomoći“. Duboka je i sabrana bila radost prisutnih vjernika, napose najmlađe brodske župe u naselju Andrije Hebranga pod zaštitom bl. Alojzija, koja je toga dana u trajni posjed primila relikvije svoga zaštitnika. Od sada će ih moći častiti u svojoj župi.
„Odlike kršćanskog života su blagost, poštovanje i čistoća savjesti, a to je baš resilo bl. Alojzija. I onda kada je prema njemu postupano s grubošću i nasiljem, nije obescijenio niti jedan život, jer znao je da je Bog darovatelj života, da on vodi povijest. Mogao je to, jer mu je Krist bio u srcu, jer je u svojoj pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji primio upravo odlike koje nju rese, ponajprije poniznost, koja vjeruje u Boga. Znao je baš, kao Marija, čuti Božju riječ i do zadnjeg daha svoga života reći: ‘Neka bude tvoja volja’“, rekao je na početku homilije biskup Šaško.
Posvješćujući kako je u Marijinom svetištu uvijek prigoda molitve za Božju pomoć, upozorio je na samodostatnost današnjeg čovjeka: „Čovjek koji ne treba pomoć, samodostatan je. Njemu ne samo da ne treba Bog, nego mu ne treba ni drugi čovjek. Kada gledamo vrijednosti koje se zrcale u životu bl. Alojzija vidjet ćemo da je na prvome mjestu branio baš tu vrijednost – ‘Bog u životu svijeta, Bog u životima ljudi’. To nije dao iščupati, ne samo iz svoje savjesti, nego i iz života Crkve, iz života hrvatskog naroda i društva… Ako Boga maknemo iz svoje sredine, nedostajat će ljubavi, na onda ništa više nije vrijedno.“
Biskup Šaško je ustvrdio kako danas prevladavaju razni strahovi, jer je malo proroka nade, onih koji govore da je Bog prisutan u najvećoj tami ljudskog života. „Prijetili su strahom i bl. Stepincu, prijetili su i vama u nedavnom ratu. Prijete i sada strahom, koji razara, unosi nemir, razdvaja ljude; strahom od nestajanja, nemogućnosti življenja, napuštenosti, ostavljenosti, siromaštva…“, rekao je te ustvrdio kako nećemo biti sami ukoliko se u zajedništvu pouzdajemo u Boga: „Možda će poneka pobožnost pokazati i htjeti istaknuti da trebamo ljubiti Boga. No, Isus ne kaže ’ljubite mene′, nego ′ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio’. Ta je zapovijed toliko puta teška, jer bismo poželjeli da oni koju su nam bližnji nekada budu i malo dalje od nas sa svim teretom života. Ali kršćanstvo živi od kulture zajedništva, urezano duboko u kulturu sukoba, u ovu našu hrvatsku stvarnost u kojoj se teško mogu pronaći ta zrnca bisera zajedništva, zrnca koja okupljaju ljude koji dijele i muke i radosti. Ovdje također gledamo i jednog pastira koji nije dopustio da se razjedinjuje kako kršćanski katolički narod u Hrvatskoj; jednako tako nije dopustio da se razjedinjuju svećenici, nije dopustio da se unutar onoga što je najvrednije posije sjeme razdora“. Pozvao je vjernike da se trude bolje upoznati lik bl. Stepinca, da se ponosimo tom dragocjenošću kakvu je teško naći u svijetu, dragocjenošću o kojoj bi trebale pjevati naše pjesme, govoriti naši udžbenici, a i mi s ponosom svjedočiti.
S posebnim osjećajem vjerničkog poštovanja primljene su relikvije blaženog Stepinca kako među vjernicima, tako i svećenicima. Predavši ih župniku Stepinčeve župe Tomislavu Ćuriću, biskup Šaško je poručio da prisutnost Blaženikovih relikvija u toj župi i gradu bude poticaj da uvidimo kamo želi ući Božji Duh, koji – kao i Blaženika – vodi naše živote.
Nedjelja 10. svibnja u Stepinčevoj župi na Herbrangu zasigurno će biti upamćena kao najposebniji dan u povijesti, jer na svim su misama 
njezini župljani po prvi puta mogli dotaknuti, poljubiti djelić zemnih ostataka blaženog Alojzija Stepinca, zaštitnika svoje župne zajednice. Iako nemaju svoju crkvu i liturgijska slavlja odvijaju se u iznajmljenom prostoru, ona živa Crkva je u toj župi itekako prepoznatljiva. Posebno radostan toga je dana bio njihov župnik Ćurić, naglasivši kako je to posebno velik, svečan i blagoslovljen dan za njihovu župu, ali i za cijeli grad: „Stepinac je došao u svoju župu! Neka nas u svemu prati i zagovara! Molimo Gospodina da i ovaj divni događaj bude još jedan snažni poticaj svima nama da u Blaženiku prepoznajemo onoga koji će nam pomoći da baš poput njega ‘dižemo ruke prema nebu i da se molimo Bogu’ te da se ‘u ljubavi prema hrvatskom narodu ne damo ni od koga natkriliti’. Posebno molimo, i osobno i zajednički, da zasja istina o njegovu životu i da ga Crkva što prije proglasi svetim! Osobito me raduje što je naša župa postala čuvarica djelića Blaženikovih zemnih ostataka koje će imati priliku štovati svi naši župljani, vjernici našega grada i svi blaženikovi štovatelji.” B. Lukačević
