PEČUH (TU) – U ponedjeljak, 4. lipnja 2018. godine svećenici Valpovačkog dekanata svoju su pastoralnu godinu simbolično završili jednodnevnim putovanjem u grad Pečuh u Republici Mađarskoj te posjetili Pečušku biskupiju, biskupski palaču te prateće sadržaje koje biskupija ima. U organizaciji programa pomogao je Ladislav Ronta, župnik župe Srca Isusova iz Harkanya, koji je u vrijeme Domovinskog rata primio u svoj dom preč. Jozu Martinovića, svećenika prognanika, sada župnika u Harkanovcima, te mu pomagao u pastoralnom radu s izbjeglim Hrvatima iz Baranje. On i danas brine o Hrvatima u ovom dijelu Pečuške biskupije. U svom domu ugostio je goste iz Hrvatske te im pokazao župnu crkvu.
Po dolasku u Pečuh uz stručnog vodiča u muzejskom dijelu kompleksa biskupske palače te svesrdnu pomoć pri prevođenju na hrvatski jezik pomogla je djelatnica biskupije gđa Milica. Goste su upoznali s bogatom poviješću Pečuške biskupije koja je utemeljena 1009. godine, a pod čiju jurisdikciju je ulazio i Valpovački dekanat sve do 1970. godine, s prijelaznim razdobljem Apostolske administrature do potpunog pripojenja tadašnjoj Đakovačkoj ili Bosanskoj i Srijemskoj biskupiji. Istaknuli su kako je kroz dugu tisućljetnu povijest biskupije bilo više biskupa Hrvata, ok kojih je svaki u svome vremenu ostavio trag pastoralnog i kulturnog djelovanja.
U nekoliko prelijepo uređenih salona ostavština je pojedinih biskupa s rijetkim primjercima antiknog namještaja, slika i drugih predmeta. Podrumski dio je jednim dijelom pretvoren u muzej u spomen svećenicima koji su osuđivani, zatvarani i pogubljeni od strane komunističkog režima. Drugi dio je ugostiteljskog karaktera s blagovalištem te kušaonicom biskupijskih vina. Katedrala koja je posvećena sv. Petru i Pavlu neoromaničkog je stila, temelji su joj iz 4. stoljeća, dok je najveći dio zgrade izgrađen 1064. godine i tijekom povijesti obnavljan, dograđivan te poprimao u unutrašnjosti stilove u vrijeme uređenja i obnova.
Po završetku razgledavanja svećenicu su pošli na vidikovac ponad grada, a izlet je završen u marijanskom svetištu Máriagyűd molitvom i razgledavanjem. Ivan Marković
