ĐAKOVO (TU) – “Ljubav uvijek teži da bude trajna, vječna, a to još više vrijedi za Boga koji ne poznaje nikakve granice: povijesne, nacionalne, vremenske. Zajedništvo s Bogom ništa ne može ograničiti, to zajedništvo ne može uništiti niti smrt i upravo je to izvor nade i radosti u nama – smrt je pobijeđena, Krist je pobijedio smrt svojim uskrsnućem iz groba”, rekao je đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić, predvodeći 5. travnja, na svetkovinu Uskrsa, koncelebrirano misno slavlje u đakovačkoj katedrali.
Brojnim vjernicima koji su se okupili na ovom slavlju nadbiskup je u homiliji tumačio rečenicu punu značenja koju je Marija Magdalena uputila Petru i Ivanu s praznog Isusovog groba: “Uzeše Gospodina iz groba i ne znam gdje ga staviše!” Tako je među ostalim rekao kako je moguće da i nama otmu Isusa i vjeru u njega, a oteti ga mogu naši grijesi, nevjere, izdaje, iskustvo zla u svijetu… “Mariju Magdalenu ne zanima što je Isus značio za druge ljude, da li su drugi isto tako zabrinuti da ga nema; tu se radi o njezinom Gospodinu, o njenom Isusu. To je, draga braćo i sestre, tajna i našega duhovnog života, tj. stupnja u kojemu su istine vjere postale i naše osobno iskustvo: moj Bog, moj Isus, moja Crkva, moja župna zajednica, moja biskupija”, rekao je nadbiskup Hranić.
Spomenuvši kako se Marija Magdalena nije bojala nikakve žrtve samo kako bi ponovno našla Isusa, nadbiskup je istaknuo kako je to put kojim uvijek iznova valja tražiti Isusa: u ljubavi i spremnosti na žrtvu i služenje. “U životu su najzadovoljniji oni koji su spremni prihvatiti i žrtvu iz ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu, koji su spremni ići tamo kamo ih zove poslušnost, koji su spremni na samoprijegor i na žrtvu, ne oni koji gledaju kako će njima biti lakše, jednostavnije i komotnije!”, rekao je mons. Hranić te dodao kako se svatko se od nas katkad nađe u situaciji Marije Magdalene: ne vidimo Isusa, ne znamo gdje se nalazi. Tražimo ga, ali ga ne možemo naći.
Okupljene vjernike nadbiskup je potaknuo da ne traže Isusa u praznom grobu, odnosno u onome što je nekada bilo, što je propalo, što se ne može vratiti. Isusa se ne može pronaći bježeći od žrtve i križa, od problema, ne može ga se pronaći niti u strahu, ni u izolaciji, zatvoren u vlastite sumnje i boli… a napast da se Isusa traži na krivom mjestu i na krivi način nažalost prati svakoga od nas, još od Adama i Eve, podsjetio je nadbiskup te istaknuo neke okolnosti u kojima Isus postaje vidljiv i u kojima se očitovao nakon svoga uskrsnuća. Tu je prvo spomenuo upornost Marije Magdalene i njezinu spremnost za žrtvu, kada joj njezina ustrajnost i traženje donose Isusa jer se njoj prvoj javlja. Potom nadbiskup ističe mudrost apostola Ivana koji zna čitati znakove u Isusovu grobu, vidi detalje, temeljit je i uočava da je Isus uskrsnuo jer, da su ga ukrali, ne bi u žurbi slagali i ostavili uredno složene plahte.
Nadbiskup ukazuje na poučljivost i pobožnost dvojice učenika, njihov molitveni i duhovni život, te njihovo slušanje tumačenja Pisama na putu iz Jeruzalema prema Emausu, kada im njihova pobožnost donosi prepoznavanje uskrsloga Isusa. Na kraju, nadbiskup Hranić stavlja naglasak na zajednicu učenika prvoga dana u tjednu, okupljenu na lomljenje kruha. “Toma ne može Isusa naći sam, koliko god da je zasigurno bio ozbiljan tražitelj i zasigurno se trudio te je htio doći do osobnog uvjerenja i osobno susresti Isusa. No, Isusa je susreo tek kad je došao u zajednicu učenika. Isus se pojavljuje među učenicima i oni ga prepoznaju okupljeni prvoga dana u tjednu, u lomljenju kruha, a nedjeljno okupljanje učenika na lomljenju kruha nije ni danas ništa manje važno i za naše prepoznavanje prisutnosti uskrsloga Isusa danas”, rekao je nadbiskup Hranić.
“Svi mi, draga braćo i sestre, draga braćo svećenici, poštovane časne sestre, dragi bogoslovi i redovničke kandidatice, molimo za tu istu milost da nam se otvore oči te mognemo prepoznali Isusa i u sivoj svagdašnjici i u ljudskoj slabosti ljudi oko nas, pa da i mi postanemo hrabri i postojani navjestitelji Kristova uskrsnuća”, zaključio je u homiliji nadbiskup Hranić te okupljenima u katedrali i njihovim obiteljima, kao i svim tražiteljima uskrsloga Isusa, zaželio radostan i sretan Uskrs. A. Banović
