OSIJEK (TU) – Misu večere Gospodnje u osječkoj konkatedrali sv. Petra i Pavla predvodio je 2. travnja đakovačko-osječki nadbiskup u miru, mons. Marin Srakić uz koncelebraciju župnika mons. Adama Bernatovića, domaćeg sina ove župe i zlatnog svećeničkog jubilarca vlč. Vladu Mikruta, vlč. Marija Brkića, tajnika Nadbiskupskog ordinarijata te vlč. Pavla Mikulčića, župnog vikara.
Veliki četvrtak spomen je uspostave euharistije te sakramenta svetog reda, a nadbiskup 
Srakić u svojoj je homiliji odlučio zastati i poseban naglasak staviti upravo na svećeništvo i svećenike. Istaknuo je da su Crkvi danas potrebni svećenici svjesni ozbiljnosti i odgovorne zadaće koja im se povjerava. Crkvi treba čovjek sposoban svakog dana preporađati se, bez straha od sadašnjice, bez kompleksa od prošlosti, svećenik koji se ne boji promjena, ne mijenja da bi mijenjao, ne govori zato da bi govorio. Crkvi treba čovjek sposoban živjeti zajedno, raditi zajedno, plakati 
zajedno, smijati se zajedno, ljubiti zajedno, snivati zajedno. Crkvi treba čovjek sposoban umrijeti za nju, još više, sposoban živjeti za Crkvu. Čovjek sposoban postati službenik Krista, prorok Boga, koji govori svojim životom. No, svećeniku je potrebna Crkva, Crkva koju čine svjesni, savjesni, angažirani vjernici, naglasio je nadbiskup Srakić.
Svoje razmišljanje zaključio je dirljivim mislima jednog svećenika o svećeništvu: “Sve sam ti darovao, ali teško je to, 
Gospodine! Teško je ljubiti sav svijet, a nikoga ne pridržati.Teško je rukovati se, a ne htjeti zadržati ruku.Teško je osjećati kako raste klica naklonosti, ali sve tebi darivati. Teško je biti kao drugi među drugima, a ostati kod toga drugačiji.Teško je uvijek darivati, a pri tome ne pomišljati da ti se nešto uzvrati.Teško je drugima biti primjer, a da si nikad ne izabereš uzor.Teško je drugima skidati breme grijeha, a nemati mogućnosti skinuti ga sebi.Teško je doznavati tajne, a ne moći ih ni s kim podijeliti.Teško je s drugima putovati ovim životom, a 
ne smjeti se ni časak prepustiti životu.Teško je biti sam, sam pred svima, sam pred svijetom, sam pred trpljenjem, smrću, grijehom”
Nakon homilije nadbiskup je oprao noge dvanaestorici očeva uzornih vjerničkih obitelji dajući time primjer ljubavi i poniznoga služenja brojnim okupljenim vjernicima u konkatedrali. Misno slavlje završeno je prijenosom Presvetog otajstva, ispred kojega su vjernici ostali u molitvi i zahvaljivanju. Misno slavlje animirao je Mješoviti konkatedralni zbor, a molitvu Getsemanske ure Župni zbor mladih. Pavao Mikulčić/foto: Krešimir Strahonja
