ĐAKOVO (TU) – U kapelici Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu 27. ožujka održana je korizmena duhovna obnova za djelatnike ustanova Đakovačko-osječke nadbiskupije. Okupljene je pozdravio i poželio dobrodošlicu ekonom Sjemeništa preč. Mato Gašparović te predstavio voditelja obnove, mons. Karla Višatickog, duhovnika ove ustanove.
Tema nagovora 
mons. Višatickog bile su sedam žalost Blažene Djevice Marije – sedam mačeva koji su joj proboli srce. Okupljene je pozvao da u ovom tjednu, kada su teme muke i smrti česte, zagledaju u Gospinu muku, njezine majčinske žalosti. Tako su okupljeni u kapelici promišljali o Gospi, njezinim mislima, osjećajima i bolima koje je proživljavala tijekom Šimunova proročanstva, Bijega u Egipat, kada se Isus izgubio u hramu, kada ga je susrela na putu za Kalvariju, kada je umro na križu, kada je primila Isusovo mrtvo tijelo te kada je položen u grob.
Uslijedilo je pokorničko bogoslužje i ispit savjesti, kada su se nazočni kroz svoj odnos prema Bogu, prema bližnjemu te prema samima sebi pripremili za sakrament pomirenja.
Središnji dio susreta bilo je misno slavlje, kojega je uz koncelebraciju rektora sjemeništa mo. Ivana Andrića, ekonoma preč. Gašparovića te vicerektora Antuna Japundžića predvodio mons. Višaticki. U svojoj homiliji naglasio je kako se svi u ovom korizmenom vremenu moramo suočiti s dva pitanja: pitanjem života, a time i patnje, te pitanjem smrti. Pred okupljene je stavio lik Isusa Krista, ‘Svjetla za prosvjetljenje naroda’, onoga koji prihvaća križ, nosi ga i ustraje do kraja.
„O Isusu patniku malo se govori. Svi se suočavamo s patnjom, i sama BDM puno je trpjela. Pitamo se što i kako ako patnja pogodi moj život? A doći će patnja, a i smrt, jer je neizbježna. Koji je smisao patnje? Zašto patnja, napose patnja nedužnoga? Poslije Isusova uskrsnuća križ nije samo znak patnje nego znak pobjede, života nad smrću. Za nas vjernike činjenica da ćemo umrijeti ne treba biti nešto što će nas ispunjavati strahom, već znak da ćemo se susresti s Gospodinom. U svakom od nas krije se „izdajnik“ poput Jude, ali samim tim i prilika da Bog na nama pokaže svoje milosrđe. Isusovim uskrsnućem mi kršćani imamo jamstvo da tama i grob nemaju zadnju riječ“, neke su od poticajnih misli predvoditelja obnove.
Obnova je završila oko zajedničkoga stola, gdje je okupljene još jednom pozdravio i za sav rad i nastojanja zahvalio preč. Gašparović, zaželjevši im sretne uskršnje blagdane. A. Banović
