ĐAKOVO (TU) – Deseta obljetnica preminuća utemeljiteljice Pokreta fokolara Chiare Lubich proslavljena je 18. ožujka 2018. godine prigodnim susretom u prostorima Svećeničkog doma u Đakovu te večernjim misnim slavljem u đakovačkoj katedrali, koje je predvodio nadbiskup Đuro Hranić.
Program u Svećeničkom domu započeo je pjesmom i prisjećanjem značajnih riječi Chiare Lubich. Voditelji programa Domagoj Sajter i Suzana Vujinović pozdravili su prisutne, naglasivši kako je ove godine naglasak stavljen na karizmi jedinstva kao pokretaču društvenih promjena. Posebno značenje imaju Chiarine riječi: „Povelja kršćanskog socijalnog nauka započinje tamo gdje Marija pjeva: Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne; gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne.“ Upravo zato tema susreta bila je „Velika mi djela učini Gospodin“, kako bi se naglasilo nešto od onoga što se čini u Pokretu fokolara na društvenom području.
Okupljeni su pogledali video koji prikazuje sažet povijesni put Chiare Lubich od Trenta na sjeveru Italije do cijelog svijeta: djela, priznanja, počasna građanstva i doktorati, važni koraci u ekumenskom i međureligijskom dijalogu … no iznad svega prikazan je njezin život utrošen na slavu Božju i na slavu One čije ime Djelo nosi u svom nazivu: Marije.
Potom je o životu u obitelji i na poslu svjedočio gosp. Josip Lovrinčević, naglasivši kako je kultura davanja zapravo kultura ljubavi, a sadržana je u zlatnom pravilu: „Činite ono što želite da drugi čine vama, ne čekajući da drugi to čine“. Naglasio je kako je od Chiare naučio da je sve stvoreno kao dar Ljubavi za nas i da smo stvoreni na dar jedni drugima. Gđa Kata Mikić, govorila je o stvaranju klime povjerenja u obitelji i uključivanju starih i nemoćnih u obiteljski suživot.
U nastavku je bilo riječi o tzv. gradićima, kao osobitom izrazu utjelovljenja karizme, u kojima svjedočanstvo evanđelja zadobiva još veću snagu, jer je zajedničko. To su prave radionice ljudskoga suživota, skice ujedinjenog svijeta u kojem bi se društvo temeljilo na uzajamnoj ljubavi. Na pet kontinenata, u različitim društvenim i kulturnim okruženjima, nalazi se 25 gradića Pokreta (u SAD-u, u Africi, na Filipinima, u Njemačkoj, Brazilu, Argentini). Prvi od tih gradića, Loppiano u Toscani, imat će radost i čast primiti papu Franju 10. svibnja. Istaknuto je kako onaj tko posjećuje te gradiće nalazi dom, obitelj, majku – Mariju, koja oblikuje i prožima društveni vid Pokreta fokolara. Jedan od tih gradića u svijetu nalazi se i u Hrvatskoj, u Križevcima. Prošle godine proslavio je 25. obljetnicu postojanja i tom prigodom snimljen je film.
Uz sve navedene sadržaje, bogata iskustva i poticajne tekstove Chiare Lubich, prisutni su nastavili sudjelovati u programu prožetom pjesmom i poticajnim meditacijama.
Središnji dio susreta bilo je misno slavlje u đakovačkoj katedrali, koje je predvodio nadbiskup Đuro Hranić. U svojoj homiliji govorio je među ostalim i o pšeničnom zrnu, koje pavši na tlo umire i daje plod: „Ne može se u ljetu žeti klas ako se ujesen ne posije zrno. Ali to zrno mora umrijeti i ono samo svojim umiranjem omogućuje da izraste novi klas. I zato nema plodova u našem ljudskom i kršćanskom životu ako nismo spremni umrijeti sebi, svojim komotnostima i sebičnim prohtjevima, ako nismo spremni darivati se drugima u ljubavi – bez obzira na cijenu i na žrtvu.“ Iako se ta logika i zakonitost života i umiranja te rasta novoga klasa spoznaju razumom, rast i preobrazba ne događaju se snagom razuma koji spoznaje, nego umiranjem zrna i snagom koja se oslobađa po umiranju. Tako nas naš ljudski razum dovodi do otajstva, ali se u otajstvo ulazi i Kristovo lice prepoznaje samo snagom vjere koja me oslobađa za sposobnost umiranja sebi samome, rekao je nadbiskup te pred okupljene stavio lik Chiare Lubich, žene „koja ne samo da je shvatila nego i usvojila logiku i zakonitost pšeničnoga zrna te ju učinila i svojom životnom logikom i zakonitošću“.
Podsjetio je kako je Chiara u vrtlogu Drugoga svjetskog rata ponovno otkrila Evanđelje te ga zajedno živjela sa svojim prijateljicama u svakodnevici. Ta skupina djevojaka počela je djelovati u najsiromašnijim četvrtima grada i ubrzo postala Pokret koji se širi najprije po Italiji, zatim po Europi i cijelom svijetu. „Započinje nova struja duhovnosti temeljena na evanđeoskoj ljubavi iz koje niče pokret duhovne i socijalne obnove Crkve: duhovnost jedinstva, s izrazitim obilježjem zajedništva. Ta obitelj daje svoj doprinos miru i jedinstvu u svijetu te sije sjeme evanđeoske istine i ljubavi u različitim kulturama i društvenim ambijentima te otvara nove perspektive u raznim područjima društvenoga života (u kulturi, politici, ekonomiji, umjetnosti, na planu ekumenizma, međuvjerskog dijaloga, u pastoralnom djelovanju Crkve osobito na planu pastorala braka i obitelji, te rada s djecom i s mladima“, podsjetio je nadbiskup Đuro, zaključivši kako je utemeljiteljica Fokolarina bila žena koja je svojom vjerom i predanjem Kristu, traženjem i prepoznavanjem njegova lica u crkvenom zajedništvu koje se širi i na međunarodne odnose, mijenjala ovaj svijet. Suzana Vujinović
