Crkva Sv. Klare u Starim Mikanovcima bila je pretijesna da 12. listopada na misi zadušnici primi stotine i stotine župljana, svećenika, časnih sestara, prijatelja i znanaca pokojnog svećenika i župnika vlč. Mirka Bingule, koji je preminuo u srijedu 10. listopada 2012. u Svećeničkom domu u Đakovu, u 69. godini života i 46. godini svećeništva. Misu zadušnicu predvodio je mons. Tadija Pranjić, župnik vinkovačke župe Sv. Euzebija i Poliona, izražavajući na početku iskrenu sućut obitelji pokojnog svećenika, njegovim prijateljima, župljanima, časnim sestrama, svećenicima te predstavnicima civilne vlasti.
Rekavši kako se pokojnik nakon duge i teške bolesti uputio svom Stvoritelju za kojim je u radnoj mladosti krenuo, noseći na tom putu svećeništva mnoge životne križeve, sve do zadnje životne postaje i agonije Velikog petka, mons. Pranjić je istaknuo: „Životni put katoličkog svećenika ne može biti drugačiji od Kristova životnog puta: posut mnogim križevima, patnjama i životnim udarcima kojih nije nedostajalo u životu našeg Mirka, koji je i pored svega toga ustrajao na putu dobrote, praštanja, poput Krista koji je zavapio: Oče, oprosti im jer ne znaju što čine. Kako god je tama i agonija Velikog petka bila teška, dobro znamo, a u to je čvrsto vjerovao i župnik Mirko, iza tame križa naziralo se Uskrsno jutro, svjetlo Uskrslog Krista.“
Istaknuo je dobrotu koja je u životu pokojnog svećenika posebno dolazila do izražaja, napose u dugih 35 godina župnikovanja u Starim Mikanovcima, gdje je životom pokazao kako se voli Crkva, svoja biskupija i hrvatski narod iz kojeg je ponikao, s kojim je patio, radovao se, tugovao, pokazavši pritom svu svoju plemenitost i čovječnost. „Volio je svoj poziv i svoje zvanje, a
vrata njegova dojučerašnjeg doma bila su uvijek otvorena za nas svećenike, za svakog čovjeka i župljanina“, rekao je mons. Pranjić te s nazočnima podijelio detalje osobnih susreta s pokojnikom. Prisjetio se trenutaka prije godinu dana, kada se pokojni svećenik Mirko od teške bolesti liječio u vinkovačkoj bolnici: „Svojom istinskom dobrotom i jednostavnošću, koja se očitovala i u Kristovom životu, posebno prema onima koji su patili, Mirko je na odjelu Neurologije svakodnevno obilazio i tješio druge bolesnike, zajedno s njima molio krunicu, tražeći utjehu i Božju pomoć. Svaki dan zatekao bih ga s krunicom u ruci, a tako je bilo i kada sam ga otpratio u Sveučilišnu bolnicu ˝Sestre milosrdnice˝ u Zagrebu. Svojom jednostavnošću i istinskom dobrotom katoličkog svećenika brzo je pokupio simpatije medicinskog osoblja i bolesnika. Strpljivo je nosio svoj križ, često padajući pod teretom patnje, ali ustrajući do posljednje postaje Križnog puta.“
Mons. Pranjić prisjetio se i teških ratnih godina, kada je u Starim Mikanovcima bila Ratna bolnica, velike brige i skrbi koju je pokojni svećenik pokazivao prema ranjenicima i dijeljenja njihove patnje. Istaknuo je pokojnikovu ljubav prema župi Stari Mikanovci i želju da počiva među svojim župljanima za koje je živio tolike godine svećeništva. Na kraju homilije, zahvalio je pokojnom subratu za sve učinjeno, kako u ime nadbiskupa Marina Srakića i pomoćnog biskupa Đure Hranića, tako i svih svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, napose Vinkovačkog dekanata, a zahvalio je i liječnicima i osoblju medicinskih ustanova koje su vodile brigu o zdravlju pokojnika.
Nazočnima se obratio i mons. Luka Strgar, ravnatelj Svećeničkog doma, gdje je pokojnik boravio tijekom proteklih godinu dana i gdje je preminuo. „Punih 130 dana proveo je na bolesničkom krevetu. Na njegovu križnom putu ovo je bila 11. i 12. postaja – pribijanje na križ i umiranje. U ime korisnika Svećeničkog doma zahvaljujem Mirku što je tih proteklih mjeseci, koliko-toliko oporavljen, unosio vedrinu, onakvu kakvu je samo on mogao. Kao što su na Isusovom putu i pod križem bile žene, tako su i na Mirkovom putu bile hrabre žene koje su mu olakšale razapinjanje i umiranje, to su dvije časne sestre sv. Križa i tri gospođe – djelatnice Doma. U ime pokojnika želim im reći – hvala vam!“ rekao je u svom oproštajnom govoru mons. Strgar.
Na adresu nadbiskupije, nadbiskupa i župnog ureda Stari Mikanovci pristigli su brojni telegrami i izrazi sućuti, a mons. Strgar istaknuo je tri od njih: sućut osječkog gradonačelnika Krešimira Bubala, župana vukovarsko-srijemskog Bože Galića te predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića. U izrazu sućuti predsjednika Josipovića stoji: „Poštovani župniče, drage župljanke i župljani, s iskrenim žaljenjem primio sam vijest o smrti cijenjenog gospodina Mirka Bingula, svećenika i dugogodišnjeg župnika župe Svete Klare u Starim Mikanovcima. Gospodina Mirka Bingulu upoznao sam prilikom posjete Starim Mikanovcima i još uvijek čuvam sjećanje na ugodne trenutke koje smo proveli u razgovoru i druženju, otkrivši da slično razmišljamo o mnogim temama. Kao svećenik i župnik, savjesno je i otvorenoga srca vršio svećeničko poslanje: služenje svojim župljanima, a njegovo djelovanje na dobrobit svoje župe i domovine ostat će u sjećanju svih koji su ga poznavali. Bio je plemenit, širokogrudan, tolerantan i uvijek spreman pomoći. Volio je ljude i vedro je gledao u budućnost. Nedostajat će svima nama koji smo ga voljeli i poštovali. U povodu smrti cijenjenog gospodina Mirka Bingule, primite izraze moje iskrene sućuti.“
U ime mikanovačke župe Sv. Klare od pokojnog svećenika oprostio se župljanin Božidar Jenić, član Ekonomskog vijeća, istaknuvši kako je pokojni župnik tijekom 35 godina postao dio sela, dijelio sa svojim župljanima sve trenutke, radosne i tužne, neumorno radio i svima nesebično pomagao, sve dok ga opaka bolest nije zaustavila. „Ovo ne smije biti priča s tužnim krajem jer znamo da ovo nije kraj, da je ovaj život samo poglavlje u životu čovjeka i nastavlja se u zajedništvu s Bogom“, rekao je gospodin Jenić, naglasivši kako će pokojni župnik zauvijek ostati u srcima župljana, zahvaljujući mu za sve dobro koje je učinio.
Uslijedio je ukop na mikanovačkom groblju, gdje je ukopne obrede predvodio preč. Stjepan Krekman, dekan Vinkovačkog dekanata. Uz stotine ožalošćenih, pokojnog svećenika ispratili su članovi mjesnog Dobrovoljnog vatrogasnog društva, a ukopni obredi bili su praćeni zvucima tamburice Slavonskih dukata te pjesmom Marije Pavković i Stjepana Jeršeka.
Vlč. Mirko Bingula, svećenik u miru Đakovačko-osječke nadbiskupije, rođen je 15. listopada 1943. u Osijeku. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1967. u Đakovu. Kao ekskuren bio je u Osijeku 1 i u Velikoj Kopanici, a kao privremeni upravitelj u župi Šumeće. Župničku službu obavljao je u Vuki tijekom 8 godina, a potom u Starim Mikanovcima tijekom 35 godina, sve do umirovljenja 2011. godine. Anica Banović
