OSIJEK (TU) – Na blagdan Bogojavljanja, 6. siječnja u osječkoj je konkatedrali sv. Petra i Pavla svečanu misu predvodio đakovačko-osječki nadbiskup u miru, mons. Marin Srakić u zajedništvu sa župnikom Adamom Bernatovićem, tajnikom Nadbiskupskog ordinarijata Marijom Brkićem, a evanđelje je navijestio đakon Ilija Dogan. Vjernicima koji Božić slave po julijanskom kalendaru mons. Srakić uputio je čestitke, a nakon evanđeoskog teksta, po drevnom običaju Crkve, proglašen je tijek liturgijske godine, posebno termin svetkovanja Vazma. Liturgijsko pjevanje animirao je Mješoviti konkatedralni zbor pod vodstvom s. Branke Čutura.
Danas se pred nama nalaze trojica mudraca koji su došli tražiti novorođenog židovskog kralja. Očima Jeruzalemaca ti su mudraci bili pustolovi i žrtve nastrane ideje, ali su ipak pošli u Betlehem, kleknuli pred jaslama i bili presretni, rekao je na početku svoj homilije nadbiskup Srakić i dodao: „Vjera tih muževa ispunja nas divljenjem jer gledamo u njima ljude koji traže Boga, a može li se nešto za čovjeka reći ljepše i pohvalnije nego – on traži Boga! To znači da nije zadovoljan punim zdjelama, njegova duša traži nešto više, dublje te njezinu glad ne može utažiti ono što nudi ovaj svijet. Budimo iskreni, svi mi tražimo Boga i čitav naš život je lutanje u potrazi za Bogom, čak i onda kad to ne želimo priznati, kad bježimo od Njega, kad izričito tvrdimo da u njega ne vjerujemo. Mnogi se pitaju ima li danas znakova i objavljuje li se danas i po kojima bi ga mogli spoznati. Na temeljna pitanja o čovjeku i njegovoj nutrini i smislu, kršćani nalaze odgovor u Isusu raspetom i uskrslome, u njemu koji je vječan, a ulazi u vrijeme koje je cjelina te prihvaća ovaj naš ulomak vremena. Bog se objavljuje po onome što je u nama samima. Kad prestane buka grada, ulice, medija, zavučemo se u sebe i otkrijemo Boga jer tko traži nalazi, tko kuca otvori mu se. Toliko smo navezani na nesigurnost i Bog nas nije htio tome prepustiti pa da lutamo svojim životom. Naprotiv, ostavio nam je Riječ, onu Božju Riječ utisnutu u vrpcu povijesti kroz dugo putovanje ljudi, koja iako pomiješana s drugim riječima, odzvanja. Nekada tiha, nekada jasna i dobro uočljiva, ona presijeca ljudsku povijest i vodi ju.“
Nadbiskup Srakić potom je zapitao moramo li na blagdan Bogojavljanja govoriti o tome da treba uvijek iznova tražiti Boga te pojasnio: „Da, treba ga tražiti, jer što više uranjamao u njegovo otajstvo sve više čeznemo za njim! A možemo li ga naći i prepušta li Bog da ga se nađe? Današnji blagdan to potvrđuje, jer Boga pronalaze oni koji imaju hrabrosti izaći iz udobnog i lijena života pokoravajući se nutarnjoj savjesti. Mudraci napuštaju svoju domovinu, traže i pronalaze Boga. Nalaze ga oni koji znaju gledati u nebo i koji su poučljivi na Božju riječ u časovima milosti. Pronalaze Boga oni koji prkose javlovom suvremenom mentalitetu i koji se ne boje ismjehivanja onih koji žele izjednačiti sve sa svojim uskogrudnim mislima. Obrisi Boga naziru se na licu drugoga čovjeka. Treba otkriti u bratu Krista Gospodina. Mudraci se nisu dali smesti, nisu se sablaznili nad neosjetljivošću stanovnika Jeruzalema ili Herodovim lukavstvom. Nakon susreta s Isusom otiđoše drugim putem u svoju zemlju i to je zapravio vjernički zaključak susreta s Isusom. Kad ga čovjek sretne kako treba, tada mijenja smjer svoga života! Za nekoliko dana zaokružujemo božićne blagdane i ući ćemo u svoju zemlju svakidašnjice. Istim putem? Kraljevi kažu – ne, ako smo ga sreli za vrijeme Božića, vratimo se drugim putem u svoju zemlju, ozbiljniji, kršćanskiji, ljudskiji.“ Denis Karnaš
