CERIĆ (TU) – Na blagdan Sv. Stjepana, 26. prosinca u filijalnoj crkvi sv. Katarine u Ceriću, župa Nuštar, uprizorene su žive jaslice koje su za sve okupljene vjernike priredili članice i članovi KUD-a „Slavko Mađer“ iz Cerića. Prema tekstu župnika Slavka Vranjkovića „Susret u Božiću“ uprizorenje je na scenu postavila Evica Dakić.
Nakon uprizorenja živih jaslica, uslijedila je večernja misa koju je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup, mons. Đuro Hranić u zajedništvu s vlč. Vranjkovićem. Na početku misnog slavlja nadbiskup je istaknuo: „Danas ćemo slušati o kamenovanju i mučeničkoj smrti sv. Stjepana zbog njegove vjere u Isusa. Pitamo se kako to da Bog nije prihvaćen? Kako to da Izabrani izraelski narod koji se tolike generacije pripravljao na Mesijin dolazak ostaje tako daleko od Isusa u času njegova rođenja i silaska na zemlju? Kako to da tolika jednostavnost darivanja Boga u djetetu biva stjerana u štalu?
U propovijedi, nadbiskup je govorio o važnosti Božića za svakoga, istaknuvši: „Božić znači da je Bog prisutan, da je „Riječ tijelom postala i prebivala među nama.“ Da se dogodio prodor u našu stvarnost. Bog, čije je lice uvijek okrenuto prema nama dolazi da bismo ponajprije mi bili bliže sebi i drugima. Iako se taj silazak događa u slobodi i darovanosti, silina milosti ne može nas ostaviti ravnodušnima. A može nas i zbuniti. Pa u svojoj zbunjenosti postupamo potpuno krivo. Od Božića napravimo slavlje, ugođaj, druženje uz puni stol. No, puko druženje uz puni stol, potpuno je banaliziranje Božića. Za druženje nam nije potrebna posebna ljubav prema bližnjemu, ni posebna želja za promjenom života, već samo želja za zabavom i opuštanjem te bijegom od svakodnevnice. Druženje ne traži nikakvo poniranje u dubinu misli i osjećaja, promišljanje o smislu života. Ne traži čak niti promjenu odnosa prema drugome, praštanje i prihvaćanje drugoga. Zbijajući se u masu koja se druži za Božić, mi tako često ostajemo jedni kraj drugih, ravnodušni prema Bogu i jedni prema drugima. I tako odbijamo Boga, zatvarajući se u buku površnosti i bezosjećajnosti, bez ozbiljnog susreta s njime, sami sa sobom i bez susreta s našim bližnjima, s onima koje ne uspijevamo prihvatiti i iskreno ih poštovati, štoviše ljubiti. Prihvaćanje otajstva Božića znači traganje sa Božjom prisutnosti u svijetu, u drugome čovjeku, tako da nas život i život drugih ljudi postaje slava Bogu i očitovanje slave Božje.“
Nakon mise uslijedio je božićni koncert koji su zajednički izveli članovi crkvenoga zbora „ Credo“, članovi KUD-a „Slavko Mađer“ te Dječji zbor, uz tamburašku pratnju mladih tamburaša i recitatora. Tihonija Zovko
