SLAVONSKI BROD/ĐAKOVO (TU) – Zajednica časnih sestara iz Družbe Služavki Malog Isusa organizirala je u subotu 14. ožujka 2026. pješačko hodočašće na relaciji Slavonski Brod – Đakovo. U duhu gesla „Svjetiljka koja gori i svijetli“ sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera i gesla biskupa Josipa Jurja Strossmayera „Sve za vjeru i domovinu“, brojni hodočasnici iz Slavonskog Broda i okolice okupili su se u ranojutarnjim satima ispred spomen kuće Josipa Stadlera u Brodskom Vinogorju kako bi u znak zahvalnosti za sva dobročinstva koja je nadbiskup Stadler učinio u Bosni uz potporu njegova đakovačkog prijatelja Josipa Juraja Strossmayera krenuli na put dug 43 kilometra prema đakovačkoj katedrali.
Na hodočasničkom putu pridružili su im se članovi društva „Prijatelji Malog Isusa“ iz Voćina, Viteza i Sarajeva. Povod molitvenog hoda bila je 145. obljetnica biskupskog posvećenja sluge Božjega Josipa Stadlera te obilježavanje XXVII. godišnjeg susreta članova društva „Prijatelja Malog Isusa“ iz Brodskog Vinogorja i Voćina.
Tijekom pješačkog hoda hodočasnici su molili pobožnost Križnoga puta kojeg su predvodile časne sestre Služavke Malog Isusa – sarajevske provincije, razmatrajući prigodni tekst iz knjižice koju je priredio umirovljeni mostarski biskup mons. Ratko Perić pod naslovom „ Muka gorka Gospodina – Križni put“ s poticajem da se po primjeru Stadlera produbi vjera oslonjena na Boga, osjetljivost za čovjeka i odgovornost prema Domovini. Razmatranja i molitvene nakane čitali su predstavnici župa, sudionica pješačkog hoda. Nakon svake križne postaje biskup Perić je napisao i po jednu kiticu koju je uredio i uglazbio don Dragan Filipović.
Hodočasnički hod okrunjen je svečanim euharistijskim slavljem u katedrali sv. Petra u Đakovu kojeg je predvodio đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić u zajedništvu s vlč. Mihaelom Macanićem, župnim vikarom Župe Svih svetih u Đakovu te preč. Pavom Mađarevićem, negdašnjim župnikom u Brodskoom Vinogorju i još četvoricom svećenika. Na početku misnoga slavlja nazočne je pozdravila sestra Marta Vunak, generalna savjetnica Družbe sestara Maloga Isusa i pročelnica Društva „Prijatelja Maloga Isusa“. Između ostalog istaknula je da istoimeno društvo podsjeća na jednostavnost, poniznost i povjerenje kakvo je imao nadbiskup Stadler služeći Bogu, crkvi i narodu. „Bio je, ali i danas je zaista svjetiljka koja gori i svijetli, a njegovo prijateljstvo sa biskupom Strossmayerom nas podsjeća da budemo nositelji dobrote, nade i ohrabrenja svima oko sebe. Neka ovaj susret bude primjer zajedništva, molitve i međusobnog ohrabrenja da još vjernije živimo u svome poslanju kako bi bili gorljivi svjedoci Stadlerove ljubavi u svijetu“, poručila je sestra Marta.
Na početku svoje homilije biskup Ivan je napomenuo kako je znakovita i poticajna prigoda koja je sve prisutne sabrala u đakovačkoj katedrali pozivajući okupljene na spomen časnog i izvanrednog primjera sluge Božjega Josipa Stadlera, u godini 145. obljetnice njegova biskupskoga posvećenja. Nakon što je u ozračju korizmenoga vremena protumačio liturgijska čitanja, posebno Kristovu poruku o poniznosti u evanđeoskom odlomku, biskup je naglasio:
„Onaj, koji se za sve ljude predao i ponizio do kraja, isti je onaj pred kojim se prigiba svako koljeno, jer Mu dolikuje vječna, neprolazna slava. To je istina koju prihvaćamo u vjeri zajednice crkve, zajedno s naslovnikom i zaštitnikom ove „Strossmayerove“ katedrale, apostolskim prvakom sv. Petrom. U tu je vjeru svojim životom i službom urastao i sluga Božji Josip Stadler, čije se 145. obljetnice „pomazanja“ za prvoga pastira, nadbiskupa metropolita Vrhbosanske nadbiskupije ove godine spominjemo, kad je 20. studenoga 1881. u Rimu u bazilici sv. Klementa primio biskupski red. O radosti koja je pratila Stadlerovo imenovanje i ređenje biskup je rekao: „Svjedočanstva nam govore da je taj događaj u krilu zajednice Crkve uvelike obradovao hrvatski narod – i u krajevima rodne mu Slavonije i Bosne kamo ga je vodila nova pastirska služba. Na put do Sarajeva krenuo je preko Broda na Savi kako se tada zvao Slavonski Brod. U rodni grad dolazi 1882., a Brođani mu u toj prigodi poklanjaju kalež s natpisom „Brodsko građanstvo svojemu ljubimcu Preuzv. Gosp. Dr. Josipu Stadleru“!
Ukratko je naznačio i poveznice između nadbiskupa Stadlera i biskupa Strossmayera: „U mnogočemu otkrivamo njihovu povezanost. Ubrzo se biskup Strossmayer osvjedočio, ne samo u Stadlerovu čestitost i čvrstoću vjere, već njegovu zauzetost i iznimnu pastirsku revnost. Ono, što je temeljno, zapravo najvažnije, u obojici prepoznajemo evanđeoska nadahnuća i snagu vjere. Nastavljajući u istome duhu biskup je kazao: „Kad biskup Josip Juraj razmatra o Kristovu križu, u tom otajstvu prepoznaje putokaz da i mi jedan drugome pomažemo, da se i mi jedan za drugoga i za svaku plemenitu i uzvišenu svrhu žrtvujemo (Korizmena poslanica, 1889.). A, nadbiskup Josip, kao da „otpijeva“, jednako potičući na djela ljubavi: „Tko hoće da ga Bog usliša, neka se ne ogluši na molbe svojih bližnjih“! „O svemu što je i danas u središtu našega poziva i poslanja Crkve sluga Božji Josip posvjedočio je dubinom, mudrošću i plemenitošću svoje osobe te s snažnom pobožnošću i vjernošću pastirskoj službi i tako očitoj djelatnoj ljubavi prema malenima i siromašnima, koju je pretočio i u dragocjenu baštinu i karizmu Družbe sestara Maloga Isusa. Ovogodišnji spomen 145. obljetnice početka njegove biskupske službe neka nas sve učvrsti u iskrenom pristajanju i nasljedovanju Krista, dok ne prestajemo moliti da nam na tom putu što skorije zasja i Stadlerovo proglašenje blaženim“ , zaključio je na kraju homilije biskup Ivan.
Na kraju misnoga slavlja mons. Ćuriću, domaćem župniku koji je primio hodočasnike, Prijateljima Maloga Isusa te sudionicima pješačkoga hodočašća riječi zahvalnosti uputila je sestra Ana Marija Kesten, provincijalna poglavarica iz Sarajeva. Anita Terzić
