OSIJEK (TU) – Ured za biblijski pastoral Đakovačko-osječke nadbiskupije i Institut za novu evangelizaciju „Sveti Ivan Pavao II.“ u Osijeku su organizirali, 11. ožujka 2026. godine, biblijsku duhovnu obnovu u korizmi za vjernike Osječkog istočnog i Osječkog zapadnog, Čepinskog i Baranjskog dekanata te zainteresirane za rast u duhovnosti. U trećemu nastavku ciklusa biblijskih tribina o emocijama bibličar vlč. dr. sc. Ivan Benaković, profesor biblijskih znanosti na đakovačkom KBF-u i povjerenik za biblijski pastoral Đakovačko-osječke nadbiskupije, promišljao je o temi „Ljudske emocije pred Bogom. Od ljubavi do očaja u nekoliko trenutaka“ potaknutoj odlomkom iz starozavjetne Knjige Izlaska (Izl 32, 1-24).
Uvodeći u večernji susret u dvorani Nadbiskupskog vikarijata dobrodošlicom i molitvom vlč. Benaković je podsjetio kako se biblijski, duhovni susreti održavaju četvrtu godinu u nakani zajedničkoga učenja čitanja i meditiranja nad izabranim biblijskim tekstom kako bismo ga „razumjeli i po njemu nastojali živjeti, izgrađivati svoju svakodnevicu“. „U prvoj tribini na temelju Knjige Postanka razmišljali smo o obiteljskoj pripovijesti, u drugoj o emocijama u žena na temelju Lukina evanđelja, a sada ćemo u svjetlu Knjige Izlaska (s temom ropstva do slobode), konkretno redaka 32. poglavlja, upoznati biblijske likove Mojsija i Arona te narod i njima se poslužiti kako bismo vidjeli njihov odnos prema Bogu, na koji način čovjek može istinski komunicirati s Bogom, kako kreirati svoju autentičnu sliku Boga i izgrađivati svoj odnos sa Bogom. Vidjet ćemo kakve imaju osjećaje Mojsije i Aron prema narodu i prema Bogu“, kazao je bibličar napominjući kako su aktualiziranjem 32. poglavlja otvorene tri teme: slika koju mi imamo o Bogu, kako ga zamišljamo – tko je i kakav je Bog; ljubavi i krivnje – kako ljubiti Boga i biti onaj koji ne manipulira sa Božjim životom; osjećaj za Boga i osjećaji za drugoga.
Kakve su ljudske emocije pred Bogom?
Čitajući pojedine retke Benaković je promišljao o njihovu značenju počev od nestrpljivoga naroda, nakon izlaska iz egipatskog ropstva dok su u čekali Mojsija, ljudske potrebe za Bogom i većim te o Aronovom lutanju kroz pristanak na logiku naroda u kreiranju krive slike o Bogu suprotnoj Božjemu životu. „Svaki čovjek je sposoban udaljiti se od Božjega života, sebi stvoriti Boga po svojoj mjeri čineći grijeh idolatrije nasuprot dekalogu i prvoj Božjoj zapovijedi. Bog nije rukotvoreni kip nego duhovna stvarnost! U drami koja se događa Aron na krivi način pristaje na logiku naroda, njegova ljubav prema narodu je lutanje, ne snalazi se s Bogom“, kazao je Benaković. Razložio je kako istovremeno Jahve Mojsiju kazuje da je narod zašao s određenog puta sačinivši zlatno tele kojemu prinosi žrtve i Bog se odriče svoga naroda, no Mojsije voli narod, zauzima se za njega – grješnoga čovjeka, i pomirdbeno nosi s brda Sinaj Božje pismo ispisano na dvjema pločama.
„Učinimo neke loše stvari i razmišljajući shvatimo „trebam se vratiti nazad, ući u dubinu svojega problema, onoga što me istinski muči, pati i s čime nisam zadovoljan te to trebam istinski promijeniti u svom životu da bih bio cjelovita osoba, doista sretan, zadovoljan, a to je ono što je Mojsije trebao proći ovdje kad se približio taboru i opazio tele gdje igraju oko njega, izmijenio se. Kad je ušao u zlo, uvidio dubinu problema u koji je narod ušao i spoznao narav konflikta, mijenja priču od zagovornika do tjeskobnog i izgubljenog službenika naroda. Biblijski tekst (Izl 32, 15-24) tematizira silu zla, grijeha koji ne možemo ratificirati, umanjivati, biti prema njemu indiferentni i reći da nam je svejedno jer nije. Duboko u sebi smo nemirni i nezadovoljni, dokle god ne kažemo da je to neki grijeh, a dobro dobro. To je temeljno što trebamo naučiti u vlastitom životu – razlučiti što je dobro, a što zlo“, naglasio je bibličar.
Korizma je prilika za promjenu i sreću u sadašnjosti
Osvrćući se na etimološki korijen riječi pojasnio je da se Knjiga Izlaska na hebrejskom jeziku ne naziva „Izlazak“ (hebr. Veele šemot) nego „Imena“ (Ovo su imena sinova…), a Egipat na her. je Mizrayim, riječ skovana iz više hebrejskih riječi – prijedloga i imenice strah, dakle Egipat je „mjesto straha“: „Knjiga Izlaska je priča kako se iz straha dolazi do mira, dolazi do slobode izlazeći iz straha; čovjek mora napustiti mjesto tjeskobe, straha, a tko ga oslobađa mjesta straha? Bog. Ne možeš to sam. Potreban ti je Bog, veći od čovjeka. Jedino te on može istrgnuti iz onoga što ne valja, što je loše u tvom životu. Dopusti Bogu da te izvlači iz prostora tjeskobe, straha! Suvremene bolesti su anksioznost, depresija i burnout ili sagorijevanje. Zašto? Zato što se ljudi neprestano utrkuju za novcem, ugledom i slavom, nisu zadovoljni, ‘crv’ nemira pojede, razara. Ljudi smo koji neprestano žive u budućnosti, a propuštamo sadašnjost. I zato jesmo često anksiozni, depresivni, nezadovoljni jer ne ide onako kako sam zamislio. Imamo nerealna očekivanja, prevelike apetite, nesposobnost nošenja sa sadašnjošću i što sada živimo, a molimo u Očenašu ‘kruh naš svagdanji daj nam danas’, ne molimo za deset godina nego ‘daj nam danas’. Živjeti danas i u onome što je sada, to je jako važno“, poručio je vlč. dr. Benaković naglasivši završnu misao kako je u vremenu korizme bitno: „živjeti u svome danas, vratiti se, ući u dubinu problema, posvijestiti sebi da trebam istinsku promjenu da bih bio sretan“ pri čemu može poslužiti slika Mojsija i iskrena dimenzija razgovora (Mojsije i Aron), iskrena sakramentalna ispovijed“. Propitivanje vlastite savjesti odmah i sada – realno donijeti sebe pred Boga i pred zrcalo, je nužno jer „u trenutku čovjek nestaje – danas jesmo, sutra nismo, a pravimo se gospodari svemira“.
Naposljetku duhovnog biblijskog susreta vlč. Benaković potaknuo je vjernike promisliti propitujući: kakva je moja slika Boga; jesam li vođen logikom materijalnosti i pristajem li na logiku kreiranja lažnih božanstava; koliko poznajem čovjeka i njegovu tjeskobu u kreiranju slike Boga: osjećam li u svom životu i životima drugih koje susrećem potrebu za Bogom; ‘tvoj narod je pošao naopako’ – Bog poznaje moju odgovornost za ljude u mojoj okolini, no vidim li ju i ja sam; možda sebe i narod prikazujem u boljem svjetlu i u to pokušavam uvjeriti svoju savjest pred Bogom; istinski susret sa opakošću ljudi- kako i s kojom reakcijom gledam na zlo i nemoral; čišćenje posljedice grijeha, uklanjanje grijeha ili toleriranje; grijeh treba biti okajan – ‘natjera ih da piju vodu’; odnos Mojsija i Arona – odnos s ljudima s kojima živim, iskreni razgovori o problemima i potpora; Mojsije bolji od naroda razbija Božje ploče, a razbija i tele koje je narod napravio – možemo li govoriti o iskrenom i pravednom Mojsiju ili pak o ranjenom čovjeku koji u susretu s narodom spoznaje veličinu vlastite bijede.
„Odnos prema Bogu vidljiv je u odnosu prema čovjeku. Božja stvarnost je na misi u Božjoj riječi i u euharistiji na svetoj pričesti. Osjećam li u životu potrebu za Bogom? Vjerujemo li u Krista koji je Boga pokazao? Kakve odnose izgrađujem, priznajem li pukotine i pokušavam li ih popraviti uz preobilnu Božju pomoć“, promišljano je u diskusiji. Susret je zaključen zahvalom i molitvom.
Tekst i fotografije: Nevenka Špoljarić
