OSIJEK (TU) – Prvog petka u ožujku održava se ekumensko zajedništvo kršćanki Svjetski molitveni dan (SMD). Ove godine 6. ožujka 2026. u Osijeku je SMD proslavljen bogoštovljem u grkokatoličkoj župnoj crkvi Krista Kralja uz domaćinstvo župe i sestara Reda sv. Vasilija Velikog Provincije sv. arkanđela Mihaela.
Bogoštovlje je priređeno u više od 170 zemalja u svijetu, na osam molitvenih mjesta u Hrvatskoj, prema sadržaju koji je pripravio Nacionalni odbor SMD-a Nigerije uz ovogodišnju temu „Dođite… ja ću vam dati odmor“ (Mt 11, 28-30). U Osijeku su bogoštovni susret ostvarile predstavnice Crkvi: rimokatoličke, grkokatoličke, evangeličke, baptističke, srpske pravoslavne, evanđeosko pentekostne i protestantske reformirane kršćanske. Provincijalna poglavarica sestara Reda sv. Vasilija Velikog u Osijeku s. Darija Fina pozdravila je vjernike.
„Ove godine molitva dolazi iz daleke Nigerije. Vidjet ćete koji su problemi s kojima se bore žene u Nigeriji, neki su zajednički, a neki njima specifični. Uvijek je dobro biti s onima koji pate, u ovomu svijetu s jako malo suosjećanja, pogotovo zadnju godinu jer vidimo što se sve događa. Zato ćemo s puno sestara širom svijeta i braćom u Kristu danas biti zajedno. Hvala što ste s nama. Ovo će biti zajedničko slavlje i susret vjernika iz različitih kršćanskih zajednica i nadam se da će Božja prisutnost biti sa svima nama“, rekla je otvarajući susret utemeljiteljica SMD u Osijeku Lidija Obad.
Naglasila je kako su se kršćanke okupile da podignu svoj glas ujedinjene u molitvi i djelovanju: „Naša tema Dođite… ja ću vam dati odmor dolazi iz Evanđelja po Mateju. To je Kristov poziv upućen svim umornim i opterećenim. Zato ste i vi pozvani doći takvi kakvi jeste. Donesite sve što vas tišti i primit ćete odmor! Kršćanke iz Nigerije pozivaju nas, ma gdje bili u svijetu, da dođemo i nađemo počinak svojim dušama. Kada zajedno molimo, međusobno dijelimo terete i u jedinstvu dobivamo novu snagu. Neka svatko od nas osjeti pripadnost jedinstvu u Kristovoj ljubavi.“
„Isusov poziv Dođite k meni svi koji ste izmoreni je za mene i za tebe!“
Susret je filmski približio najmnogoljudniju afričku Saveznu Republiku Nigeriju s više od 220 milijuna stanovnika nastanjenih u 36 država u kojoj su zadnjih godina učestale otmice i smaknuća kršćana, vjersko progonstvo, brojne žene trpe bračno i obiteljsko nasilje, zlostavljanja, silovanja, diskriminaciju pri zapošljavanju, otmice i teror po osnovi vjerske pripadnosti (islam, kršćanstvo i brojne afričke religije).
Večernje bogoštovlje otvoreno je pjesmom „Slavi ga“ (jezik igbo Keleya) koju su otpjevale redovnice (s. Darija Fina, s. Anastazija Pitka i s. Euzevija Zvinik), nastavljen molitvom, čitanjem i razmatranjem odlomka Matejevog evanđelja (Mt 11, 28-30) o kojemu je promišljala Violeta Kardoš. Razložila je kako je Isusov poziv Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti, upućen nama, poziv koji oslobađa. „Isusov poziv govori: ne moraš više sve sam. Ali, zašto nam je tako teško doći? Zašto tako često pokušavamo sami riješiti ono što nas pritišće? Možda, zato što mislimo da moramo biti dovoljno dobri, ili zato što nas je strah priznati slabost ili zato što smo navikli nositi sve bez riječi. A Isus kaže nešto neočekivano: Uzmite jaram moj na sebe i učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca. Možda nam riječ jaram zvuči teško, kao novi teret. No, u biblijsko vrijeme, jaram je povezivao dvije životinje kako bi zajedno vukle teret. I zar nam nije već dosta tereta? Ali njegov jaram nije teret koji pritišće. Njegov jaram znači da smo povezani. Ne ideš sam, ne vučeš sam, ne boriš se sam! On ne dolazi s popisom novih zahtjeva već dolazi s blizinom; tiho govori: ‘Budi uz mene.’; u svijetu koji mjeri vrijednost uspjehom, on mjeri vrijednost ljubavlju; u svijetu koji nameće stroga pravila bez srca, on nudi milosrđe. I zato može reći: Jaram je moj sladak i breme moje lako. Ne zato što nema križa i što nema izazova, nego zato što ima njega! A kada znamo da nas netko nosi, čak i onda kada mislimo da sami hodamo — teret postaje drugačiji. Jer Isusov poziv nije teorija. On je stvaran. On je danas, za mene i za tebe! On nudi odmor duši, mir koji ne ovisi o okolnostima, snagu koja dolazi iz odnosa“, rekla je Kardoš.
Poslušane su potresne ispovijesti triju nigerijskih sestara kojima vjera u Krista daje nadu i pouzdanje nositi ‘terete’: udovice Beatrice (govori o teretu sustavnog ugnjevanja udovica), majke Jato (o teretu vjerskog progonstva) i vjernice Blessing (o teretu siromaštva i očaja). Nakon svake priče (čitale su članice SMD-a) zajedno se molilo na nakane i zajednički pjevao napjev pjesme „Dođite k meni“ (Come Unto Me) skladane za ovogodišnje bogoslužje SMD-a.
Molitvom je posvjedočeno: nadu u svijetu punom tereta nalazimo u Kristu; u preteškim situacijama trudimo se izdržati jer vjerujemo da će proći; u neizvjesnim vremenima vjerujemo u Boga, davatelju života i održavatelju svega; kad su ljudi oko nas umorni i opterećeni, nosimo terete jedni drugih, kao što Krist nosi naš; kada idemo naprijed, naš poziv na djelovanje je živjeti nadahnuti molitvom kroz molitveno djelovanje; idemo naprijed s Kristovom snagom – idemo s vjerom, nadom i ljubavi, da budemo svjetlo svijetu. Naposljetku su kršćanke i vjernici držeći se za ruke izmolili molitvu Gospodnju.
U završnom dijelu bogoštovlja ostvareno je geslo SMD „Moliti, saznati, djelovati“. Naime, SMD je darivao vjernike koji su uzvratili milodarom, konkretnom potporom misiji u opipljivom izrazu Božje ljubavi. Redovnice su se pridružile darivanju nazočnih izrađenim nabožnim predmetima (narukvice s križem i lančić s likom Majke Božje). SMD Osijek uz vodstvo Mirte Stojković odlučio je prikupljeni novčani dar dati vasilijankama.
Milodar redovnicama za duhovno osnaživanje naroda u Ukrajini
Zahvaljujući za dobročinstvo s. Anastazija Pitka ispričala je kako devocionalije i donacije putem Crkve upućuju vojnim kapelanima koji brinu za vojsku i njihove obitelji u Ukrajini te je darivanje zapravo Božja providnost na djelu. Posvjedočila je o jako teškom stanju u Ukrajini, umiranju djece zbog hladnoće, o snazi Božje prisutnosti među braniteljima u rovovima. „Mi smo pripadnici ukrajinskog naroda i proživljavamo sa svima patnju. Naša je misija pomoći“, kazala je Pitka te pojasnila: „Grkokatolička Crkva u Ukrajini tijekom komunističkog režima bila je diskriminirana, a crkveni poglavari i svećenici umrli u logorima, protjerani u Sibir. Komunizam je uništio duhovni život. Sada u ratu šaljemo im ono što će ih duhovno bodriti u teškim trenutcima. Bog nikada ne ostavlja. Najprije smo slali džepne molitvenike jer u takvim situacijama jedino Bog pomaže. Pripremamo medaljice, križiće tako da ih kapelani mogu dijeliti.“ S. Anastazija je prenijela svjedočenje vojnika koji je od kapelana dobio narukvicu s križićem, no nije vjerovao. Međutim, u dvanaestodnevnom okruženju ostao je s desetoricom vojnika bez vode i ičega, zavapio Bogu i čudesno je naišao dron spustivši vodu, potom su svi molili, izvukli se iz neprijateljskoga okruženja, a vojnik danas svima svjedoči kako Bog postoji i čuje našu molitvu: „Svaki put kad’ se čujem s njima u Ukrajini samo kažu: ‘Molite za nas, molite za nas’. Pokrenuli smo molitvu za kapelane i obitelji na njihovom području. Hvala za sve.“
Tajnica SMD Hrvatska Nataša Klaić najavila je obilježavanje stogodišnjice pokreta SMD u okviru kojega međunarodni odbor SMD-a priprema bogoštovlje „Ujedinjeni u molitvi za pravednost i mir“ te će ekumenski susret žena biti u lipnju 2027. u Accri, glavnom gradu Ghane. Osijek će proslaviti ovaj jubilej i 30. godišnjicu djelovanja SMD-a. Zajedništvo je nastavljeno uz trpezu.
Susret su ostvarile: Mirta Stojković, Anica Kotris, Ana Slišković, Suzana Stojković, Violeta Kardoš, Nataša Klaić, Lidija Obad, Tatjana Biljan, Brigita Hengl, Branka Harth, Spomenka Kovač, Jarmila Janoska, Tamara Milić, Milina Paluh, Loneta Plečko, Helena Šoban i Biserka Paluh.
SMD je održan u Osijeku, Bjelovaru (crkva Sv. Antuna Padovanskog), u Vinkovcima i Vukovaru u domovima za stare i nemoćne, Zagrebu (Baptistička Crkva) i Soljanima (Evangelička Crkva). Nevenka Špoljarić
