ĐAKOVO (TU) – U četvrtak, 26. veljače 2026. u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu održan je prvi ovogodišnji susret u ciklusu Duhovnih korizmenih četvrtaka.
Molitvom Večernje, euharistijskim slavljem s homilijom, nagovorom i euharistijskim klanjanjem spomenuti susret predvodio je i duhovno animirao vlč. Božidar Nađ, župni upravitelj Župe Krista Kralja, Brodski Varoš i student na postdiplomskom studiju KBF-a u Zagrebu.
U zajedništvu euharistijskog stola s odgojiteljima Bogoslovnog sjemeništa vlč. Božidar aktualizirao je Božju riječ toga dana kroz prigodnu homiliju. Lijepo povezujući poziv s početka korizmenog vremena, izvještaj o Esteri i Isusov poziv na ustrajnost i vjernost u traženju i kucanju dobroti Božjoj, vlč. Božidar je rekao: „Esterina priča života klasična je biblijska priča izraelskoga naroda kojega su neprijatelji željeli istrijebiti. Kada je kraljica Estera saznala da će njezin narod biti istrijebljen bila je u smrtnoj tjeskobi, ali nije kukala nad svojom sudbinom, nego je skinula sa sebe sva kraljevska obilježja te obukla odjeću tjeskobe i žalosti, a glavu posula pepelom i prahom. Kad se nađemo u bezizlaznoj situaciji moramo, poput Estere, ostaviti sve svoje svakodnevno te se poniziti pred Gospodinom, iskati, tražiti, kucati.“ Naglasio je propovjednik Očevu dobrotu i neravnodušnost na naše traženje te zaključio: „Bog će čuti naše traženje i kucanje, a mi u uslišanju smijemo i moramo moliti zajedno s Davidom riječima psalma: Zahvaljujem ti, Gospodine, iz svega srca, jer si čuo riječi mojih usta. Kad sam te zazvao, uslišio si me, dušu si moju pokrijepio“.
Nakon euharistijskog slavlja vlč. Božidar održao je i duhovno – pastoralni nagovor u kojem je iz vlastitog iskustva govorio o ljepotama i teškoćama dosadašnjeg svećeničkog života. Opisao je svoj put od đakonskog ređenja pa do sadašnje službe te istaknuo kako je od svakog župnika na čijoj je župi imao službu župnog vikara nešto naučio, što sada i koristi u svome životu. Posebno je bogoslovima istaknuo da uvijek nađu u svakoj osobi ono dobro jer je najlakše tražiti mane u drugima.
Susret je završen euharistijskim klanjanjem tijekom kojega se u zajedništvu molilo za spremnost odricanja od samih sebe i spremnosti nositi križ. U predanju pred Presvetim molilo se i za spremnost živjeti i one stvarnosti koje svećenička služba donese sama po sebi, a u kojoj je ponekada teško prepoznati nešto svećeničkoga.
Uz blagoslov i predanje Isusu u zahvalnosti za ovaj susret hrabro koračamo putem ostvarenja Božjeg poziva i radujemo se sljedećim korizmenim susretima. Jakov Ujvari
