OSIJEK (TU) – Stručni skup za odgojitelje u vjeri Đakovačko-osječke metropolije u organizaciji katehetskih ureda u Đakovu i Požegi i Agencije za odgoj i obrazovanje Podružnice Osijek održan je u subotu, 7. veljače 2026. godine u Nadbiskupskom vikarijatu u Osijeku. Tema skupa bila je Odgojni savez roditelja i odgojitelja u vjerskom odgoju djece rane i predškolske dobi.
Nakon molitve, pozdrava i uvoda u stručni skup koje su imale predstojnica Katehetskog ureda Đakovačko-osječke nadbiskupije dr. sc. Teute Rezo i viša savjetnica za vjeronauk u Agenciji za odgoj i obrazovanje Ankica Mlinarić, uslijedilo je prvo predavanje pod nazivom „Epidemija popustljivog odgoja – izgubljena generacija? Može li nas vjerovanje vratiti na pravi put?“ koje je održao Matej Čuljak, psiholog mentor u Dječjem vrtiću „Prečko“ u Zagrebu.
Predavač je iznio znakove vremena koji utječu na odgoj danas, posebno istaknuvši popustljivost, nejasne granice, oslabljen autoritet roditelja, gdje su dječje želje stavljene ispred njihovih stvarnih potreba. Sve to dovodi do nesigurnosti, manjka discipline, slabije emocionalne otpornosti djeteta i površnog odnosa prema duhovnosti i trajnim vrijednostima. Psiholog Čuljak je naveo brojne primjere iz svoje svakodnevne prakse u kojima se prepoznaje nedostatak kvalitetno provedenog zajedničkog vremena roditelja i djece, a upravo je biti s djetetom ono najvažnije za njega.
Dijete je traži povezanost, autonomiju i kompetentnu osobu od povjerenja, istaknuo je predavač i dodao kako se upravo u odgojitelju u vjeri krije dragocjena snaga kroz darivanje djetetu, vodeći se evanđeoskim idealom da „Bog voli radosnog darivatelja“, što je u suprotnosti današnjoj devizi „život je samo uzimanje“.
Predavač je ohrabrio odgojitelje kako i samo jedan sat provedenog vjerskog odgoja u vrtiću može biti velika prilika za dijete, unatoč različitim situacijama, ozračju i odnosima koji su prisutni u njegovoj obitelji. Kroz to vrijeme dijete njeguje svoju duhovnu dimenziju, ima priliku graditi odnos s Bogom, što se često stavlja po strani, ističući samo mentalno zdravlje i djetetove kognitivne sposobnosti. Iskustvo pokazuje kako su djeca sve više zakinuta u socijalno-emocionalnom razvoju, osjećaju za drugoga, razvoju empatije, a taj nesklad i neravnoteža može imati negativne posljedice za njihovo daljnje sazrijevanje. Upravo odgojem u vjeri, kroz odnos s odgojiteljem dijete može doživjeti kako se ljubav i zdrave granice mogu dovesti u ravnotežu te da nije samo sreća jedini cilj u životu, nego pronalazak smisla.
Predavač Čuljak je istaknuo kako autentični odgojitelj svojim osobnim primjerom života u vjeri, suradničkim odnosom s roditeljima i aktivnim slušanjem, može kvalitetno povezati obiteljsku i institucionalnu dimenziju vjerskog odgoja djece. Taj pothvat nije lagan i iziskuje vrijeme i napor, ali odgojni savez odgojitelja i roditelja može preokrenuti situaciju i dovesti sve dimenzije cjelovitog odgoja djece rane dobi u skladnu ravnotežu.
Drugo predavanje održala je s. Dominika Anica Anić, psihoterapeutkinja iz redovničke zajednice Školskih sestara franjevki Hercegovačke provincije sv. Obitelji u Mostaru. Tema izlaganja bila je „Odgajatelj u vjeri – vodič na putu“.
Sestra Dominika je istaknula kako je savez nešto sveto i obvezujuće te zahtijeva da osoba u njega unese cijelu sebe. Odgojitelj u vjeri odgaja svojom osobom, tonom svoga glasa kojim se obraća djetetu, sigurnošću i povjerenjem. On ne smije, ne može i ne treba zamijeniti roditelja, niti ući u njegovu ulogu. Odgojitelj ima priliku biti pomoć i podrška roditelju u osnaživanju njegovih roditeljskih kompetencija. Odgoj se zapravo odvija spontano, naglasila je predavačica, dok sam odgojitelj radi na sebi, svojoj ukorijenjenosti u Bogu i izgradnji svoje duhovnosti, dijete raste i sazrijevanja zajedno s njim.
Važno je ne izgubiti svijest kako odgojitelj korača uz dijete, uz njegove roditelje, nikada iznad njih. Pri tome treba voditi brigu da se odgojitelj ne izgubi u dominaciji, potrebi za moći, jer tu može doći do sagorijevanja. Odgojitelj si zato treba osigurati nutarnju opremu: vrijeme tišine, molitve, gotovo vođenja kontemplativnog života, istaknula je s. Dominika.
Odgojitelj je pozvan osvijestiti svoju ulogu, uvažavati ritam rasta djeteta, dati orijentaciju, ne kontrolirati sve. Znakovi vremena mijenjaju se brzinom svjetlosti, ali ono što ostaje je duhovnost, odnos u Bogu koji je stalan i traje, tu je prilika za odgojitelja u vjeri.
Sestra Dominika postavila je pitanje: „Vodim li druge iz punine ili iz straha da ne izgubim svoju ulogu?“ Što je to suradnički odnos? On traži da svatko u odnosu bude duboko ukorijenjen u svom identitetu i onome što jest, a ne natjecati se u autoritetu, nego graditi povjerenje. Nije potrebno biti savršen da bi bio vjerodostojan.
Važno pitanje koje si odgojitelj treba često postavljati i reflektirati kroz svoj rad: Djelujem li kao suputnik roditeljima ili kao zamjena za njihovu ulogu?
Predavačica je odgojiteljima skrenula pozornost na nesvjesne obrasce naše osobne povijesti, tzv. „šaptače iz sjene“, koji mogu utjecati na odgojni savez i naše odnose. To su naše programiranosti, matrice koje su instalirane u našem djetinjstvu u našim obiteljima. Naši „šaptači iz sjene“ često su ponašanja naših roditelja i bliskih osoba iz djetinjstva, a koje smo upili i iz kojih kao odrasle osobe djelujemo ili reagiramo. Dobra je vijest da ih možemo reprogramirati. To zahtijeva stalno osvješćivanje koje nas vodi k razumijevanju, kako sebe samih, tako i drugih osoba, ali bez osuđivanja, vrednovanja ili procjenjivanja.
Sljedeće poticajno pitanje bilo je: “Jesam li ulovljen u mrežu očekivanja? Jesmo li kao odgojitelji žrtve ili kreatori naših odnosa?“ Predavačica je naglasila kako je važno jasno izreći svoja očekivanja i postaviti granice. Odgojitelj nije spasitelji, a odgojni savez gradi se sa slobodnim osobama.
Sestra Dominika je također istaknula kako frustracije ne treba produbljivati, nego prihvatiti ono što ne možemo mijenjati. Iznijela je brojne primjere iz svoje dugogodišnje prakse rada s roditeljima i djecom i potaknula odgojitelje na pitanje: „Jesam li u savezu s roditeljima iz slobode ili da budem potvrđena?“
Kroz sliku jajeta, kojega vanjska sila, vršeći na njega pritisak, zapravo uništava život koji se u njemu krije, a tek nutarnja sila koja iz njega izbija u pravo vrijeme, oslobađa život iz njega. To može biti slika odgojitelja koji podržava rast života u djetetu. Često odgojitelj i roditelj nemaju iste vrijednosti i zajedničke temelje, ali pozvani su razumjeti se, prihvaćati i poštovati. U tom slučaju važno je njegovati dijalog, ne nadmetanje, temelj je odgojiteljeva autentičnost – jedinstvo života, djelovanja i riječi, istaknula je predavačica. S. Dominika završila je predavanje rečenicom kako je odgoj u vjeri pratnja u slobodi odgojitelja, roditelja i djeteta. Nakon predaha i okrjepe uslijedile su dvije pedagoške radionice koje su osmišljene kao iskustvene i refleksivne aktivnosti koje su odgojiteljima omogućile dublje razumijevanje vlastitog unutarnjeg svijeta, životnih okolnosti i uloge koje imaju u osobnom i odgojnom poslanju.
Prvu je vodio psiholog Matej Čuljak pod nazivom „Jedrenjak pronalazak smisla u svakodnevnom životu i radu“, a drugu „Od razumijevanja do usklađivanja – izazovi različitosti“ vodila je s. Dominika.
Stručni skup završio je vrednovanjem, pjesmom i molitvom za obitelj. Katehetski ured/Foto Marko Kapular
