KUŠEVAC/ĐAKOVO (TU) – Svećenik iz Ugande, o. Simon Peter Losire, posjetio je u nedjelju, 1. veljače župu Kraljice Svete Krunice u Kuševcu. U službi prevoditeljice, u pratnji je bila i sestra Viktorija Šimić iz Družbe Milosrdnih sestara sv. Križa iz Đakova.
Kako dosta dobro govori hrvatski jezik, o. Losire je, uz domaćeg župnika vlč. Matije Aušića, služio svetu misu. Nakon svete mise uz prezentaciju govorio je o Ugandi i njihovom načinu života te o svećeničkom pozivu i ljepoti pretvorbe koja ga je potaknula na ređenje. Losire je najstarije od dvanaestero djece, u njegovom kraju običaj je da po završetku visokog obrazovanja osoba postane odvjetnik ili se bavi kakvom drugom „društveno korisnom“ službom. 
On je ostvarenjem svog poziva pokazao sav blagoslov koji zajednica dobiva svećeničkom službom. Uskoro će preuzeti župu koja broji 15 000 vjernika. Govorio je o problemima s kojima se njegov narod susreće, to je u velikoj mjeri neimaština te nemogućnost školovanja upravo iz tog razloga. Pozvao je sve neka se odreknu sitnice koja će puno značiti upravo najmanjima u Ugandi te im omogućiti školovanje. Vlč. Losire djeluje u školi koja broji 500 djece. Naknada za školovanje jednog djeteta na godišnjoj razini iznosi 150,00 € i svaka pomoć im je dobrodošla. Stoga su župljani župe Kuševac nakon svete mise prikupili lijepu svotu novca koja će biti proslijeđena onima kojima je to u Ugandi najpotrebnije.
Vlč. Simon Peter Losire iz Ugande, boravio je istoga dana i u samostanu Milosrdnih sestara sv. Križa, te je sestre, uz nekoliko fotografija, upoznao sa svojim pozivom i djelovanjem u Ugandi. Prestavio se kao „hodočasnik nade” i poslanik don Gabrijela Jukića, hrvatskog misionara u Ugandi s kojim je radio kao đakon a i otkako je postao svećenik, u listopadu 2023. godine, u misiji Adea. U toj misiji ima preko 500 djece kojima svećenici pomažu školovanje, najviše u suradnji s donatorima iz Hrvatske, a ponekad i odričući se svojih primanja pa čak i svojih obroka.
Danom 1. veljače 2026. godine započela je njegova župnička služba u novoj Župi sv. Daniela Combonia, Kokoria. Vlč. Simon pripada biskupiji Kotido koja se nalazi na sjeveroistočnom dijelu Ugande. To je najsiromašnije područje gdje ljudi u danu nemaju tri obroka kao mi, nego samo večeru. Udaljenosti su velike, a on putuje motorom. U neka mjesta uspije doći samo jedanput godišnje te nekad bude oko 100 krštenja u jednoj župi u istom danu, a biskup mu je dao ovlast da može dijeliti i sve ostale sakramente, također i krizmu.
Vlč. Simon zahvalan je za svoje školovanje i naglasio je kako njega ne bi bilo bez dobročinitelja iz Hrvatske. U nedjelju 1. veljače na večernjoj župnoj misi, Župe svih Svetih u Đakovu, u samostanskoj crkvi Presv. Srca Isusova, koju je sam slavio na hrvatskom jeziku, ponovio je ovo isto predstavljanje za vrijeme propovijedi na engleskom jeziku, uz pomoć prevoditeljice s. Viktorije Šimić, profesorice engleskog jezika. Pjevanje je vodila s. Gita Klobučar s mladima đakovačke Frame. Toga dana vlč. Simon posjetio je i Misijski centar đakovačko-osječke nadbiskupije.
U narednim danima vlč. Simon proputovati će u više mjesta u Hrvatskoj gdje se nada dobiti pomoć za djecu u Ugandi.
Uz pljesak koji su mu upućivali svi prisutni uvijek je pokazivao prema križu, prema Isusu, naglašavajući pritom kako to nije njegovo, nego Isusovo djelo. U svojem govoru poticao je na molitve za Crkvu u Ugandi i njihovo djelovanje. M. Gregić i s. N. Martinković
